Sjećate li se pompozno najavljivane Hrvatske izvozne ofenzive Čak postoji i web site www.izvoz.hr koji ima i rubriku vijesti (zadnja najnovija vijest je iz tek nedavnog svibnja ove godine). Taj projekt tzv. izvozne ofenzive lansiran je tamo negdje u predizbornoj godini s kojim je HDZ-ova vlada htjela poručiti kako se ozbiljno namjerava pozabaviti povećanjem izvoza. Ovih dana surova statistika govori da je izvozna ofenziva doživjela svoj krah. Pokrivenost uvoza izvozom je s 46,9% iz 2006. pala na ovogodišnjih 43,8%. Inflacija galopira nesmiljenim tempom od preko 8%, a u Vladi ne znaju što bi napravili s time pa urliču kako će prozivati sve koji dižu cijene. (Već vidim kako se svima tresu gaće!) Svježe osunčan Sanader je neki dan po povratku s godišnjeg odmora ponovo zaprijetio istim argumentom tužakanja i naravno ponovnom najavom kako nakon godišnjih Vlada ponovo ubacuje u petu brzinu. (Zašto je uopće smanjivala brzinu ako smo u govnima) Kako bi dodatno osnažio svoje riječi, pored njega na presici postrojilo se i 6 članova Vlade, tako da su na kraju njih šestero i Sanader na čelu s njima više izgledali kao kakvih 7 sekretara HDZ-a, nego kakvi ozbiljni ljudi koji su u stanju ovu zemlju izvući iz krize. Na žalost, situacija je tmurna, crna, da crnja ne može biti. Antiinflacijske mjere donose se bar godinu dana ranije da bi polučile neki efekt, tako da ukoliko se čak i donese neka prava mjera (dakle nešto konkretno, a ne prijetnje o prozivkama, kao što se malu djecu kori) njezini efekti osjetit će se tek za godinu dana. Pozivanje da se marže smanje na 10% bi bilo urnebesno smiješno da nije tragično. To čak nisu ni u omraženom komunizmu javno govorili. Uostalom, tko bi od tih trgovaca trebao smanjiti maržu Konzum možda Pa Todorić bi se samo nasmijao Sanaderu u brk i odbrusio da ga prestane gnjaviti s glupostima, jer ukoliko on smanji maržu smanjit će se i njegove dobrovoljne donacije HDZ-u. Zato nikad niti nećete čuti neka imena tvrtki koje imaju neopravdano visoke cijene. (zar taj termin uopće postoji u tržišnoj ekonomiji) Ovako nam ostaje samo da čekamo i nadamo se da će se inflacija smiriti sama od sebe do kraja godine kako bi se na godišnjoj razini svela u podnošljive okvire. Ivo Sanader ponovo pokušava progurati priču oko zamjene INA-inih dionica za MOL-ove dionice, ovog puta pod izgovorom da se nada kako će takvom zamjenom možda imati i kakvih upravljačkih prava u MOL-u. I opet, radi se o praznim pričama koje jednostavno nisu istina. Količina dionica koju Vlada RH može dobiti u zamjeni dionica nije dostatna ni za kakvo odlučivanje. Doduše Sanader nije ovdje ništa niti slagao, jer je odmah rekao da se nada, a nadati se uvijek možete, pa čak i da će vam netko pokloniti čitav MOL na lijepe oči. Surova realnost je da je Sanader tom izjavom dodatno srušio dionicu ine za preko 1% i time čak i smanjio eventualni broj dionica MOL-a koje bi se dobile u zamjeni. Kad smo već kod INA-e, Sanader se pokušao opet predstaviti kao narodni spasitelj obećavajući da Vlada do kraja ove godine neće dopustiti poskupljenje plina. Druga strana priče je da čak 60% potreba za plinom Hrvatska dobiva iz vlastitih izvora, tako da poskupio plin sada ili za 4 mjeseca, neće se bitno odraziti na poslovanje INA-e koja je i onako do sad već ostvarila povećani profit zahvaljujući visokim cijenama nafte. Prava potrošnja plina i onako nastupa tek tamo u idućoj kalendarskoj godini kada zima bude najjača, a Petrokemija započinje s proizvodnjom mineralnih gnojiva. Povećanje plina sigurno će biti početkom 2009. godine i to samo zato da bi se inflatorni učinak takvog poskupljenja prebacio administrativno u novo obračunsko razdoblje. No kad u HDZ-u već nisu sposobni boriti se s inflacijom, zapošljavanjem 300 novih državnih službenika žele valjda pokazati kako bar mogu biti socijalno osjetljivi i time još dodatno povećati i onako preglomazan državni aparat, ali i povećati svoje izborno tijelo, jer zna se da je to najčvršća biračka baza HDZ-a. Zaduženost Hrvatske povećala se na 35.000.000.000 (35 milijardi) Eura te raste i dalje. Dužnička kriza nam se približava i čini se da je neminovna. Stručnjaci više uopće ne govore o tome hoće li je biti ili neće, već se sada samo ne mogu usuglasiti hoće li to biti 2012., 2027. ili neke druge godine. Ljudi se ne zamaraju previše tim informacijama jer im ništa ne znače dok jednog dana preko noći ne ostaju bez svojih ušteđevina, kao što se to desilo nedavno u Argentini, a onda će izaći na ulice i tražiti od te neke buduće vlade da im vrati novce, zaboravljajući tko je sve do tada bio na vlasti i tko je odveo zemlju u dužničko ropstvo. Tome u prilog ide i vijest da međunarodna agencija Fitch Ratings predviđa da će Hrvatska do kraja godine ostvariti deficit od 10% BDP-a. Zanimljivo je kako Šuker već godinama priča o smanjenju državnog deficita koji se navodno kreće između 2 i 3%, a onda odjednom čujete kako je stvarni deficit u biti oko 10%. I opet nikome ništa. Šuker će i dalje pričati da je deficit manji od 2% i da državne financije stoje bolje nego ikad. I tako još nekoliko godina dok voda ne dođe iznad grla kad Hrvatska više neće biti u stanju vraćati dugove. Tada će već i Sanader i Šuker biti daleko od svega ispijajući kakav šampanjac sa svojih balkona tamo negdje smijući se Hrvatima kako su glupi bili.

Kruha i igara, prastara je formula koju su tehnolozi vlasti otkrili prije dvije tisuće godina i očigledno toliko efikasna, da je se ne odriču ni lijevi ni desni, ni danas ni jučer, a bome neće niti sutra. Gledam sinoćnji nogometni poraz Dinama, od sportski, organizacijski, financijski i u svakom pogledu pripremljenijeg pogona, koji makar dolazio iz još uvijek ne sasvim reprezentativne zemlje predatorskog kapitalizma, potvrđuje kako ono što mi još uvijek nazivamo sportom, sasvim prirodno trijumfira nad opsjenom i organizacijom iz jednog sasvim drugačijeg filma. Kako me uopće ne zanima Dinamo, kao neki pogon za pravljenje novca ili sredstvo, medij, kako hoćete, koji treba pomoći Mamićima ili kako se sve zovu oni koji u nekakvom lancu pronalaze djecu po hrvatskim selima, godinama im oduzimaju djetinjstvo i mladost, svodeći ju na svakodnevne naporne treninge i lišavajući ih svih ostalih životnih sadržaja, o tome niti ne razmišljam. Ali razmišljam o najdugovječnijem i najefikasnijem spinu, koji funkcionira kao ura, koji izvrće stvarnost, proizvodi iluziju, masovno histerizira, zamagljuje stvarne sadržaje i probleme, deformira vrijednost, virtualizira.Spina se tobože društvena vrijednost tzv. vrhunskog sporta, njegova nacionalna važnost, dobrobiti koje tobože nosi sa sobom i slično. Čitava, ogromna medijska industrija, velika lova i nesumnjivo isključivo financijski razlozi, garniraju se tobožnjim radom za opće ili nacionalno dobro, tobožnjim visokim moralnim, patriotskim, altruističkim razlozima i td. Na sve to sjeda politika, koja u tom tzv. vrhunskom sportu, pronalazi izvrstan ispušni ventil, crvenu krpu za ispuhivanje frustracija zbog njene neefikasnosti, odvojenosti od života ljudi i opće neodgovornosti. I ljudi legitimno tuguju tobože zbog poraza njihovih sportskih idola, a zapravo ispucavaju svoju životnu i egzistencijalnu frustraciju i strepnju, dok svaka tzv. pobjeda razgaljuje i smanjuje nepodnošljivi osjećaj luzerstva, beznačajnosti i besperspektivnosti, onih koji kibicerski i voajerski sudjeluju u tom piru iluzija. E, kad je tome tako, kada je to posvuda, i kada je to oduvijek i zauvijek , što možemo uopće učiniti da se duboki jaz između stvarnosti i prizvedene stvarnosti barem smanji Ne previše, ali možemo zahtjevati npr. da se odmah prokažu oni koji žele našu malu naciju uvjeriti da npr. neprikosnoveni Dinamo u Hrvatskoj, po bilo čemu liči na Arsenal, Chelseu, ili Manchester United. To su naprosto potpuno različiti sustavi i orgnizacije, sa potpono različitim misijama i ciljevima i samo su naoko istovjetni, jer su tzv. nogometni klubovi. Možemo npr. također prokazati i sve one koji nas žele uvjeravati ne samo da i mi možemo imati takve klubove, nego i one koji nas na bilo koji način uvjeravaju da trebamo takve klubove. Ako se nekome navija za takve mašinerije neka se okane Dimama ili Slavena i neka si izaberu Barcelonu ili Real ili Milan ili Inter. I točka. Provincijalna frustracija zbog toga što smo mali (nikako ne i beznačajni), što smo financijski sitnež, što smo geografska točka iIi što nas je manje nego što je njih u nekom osrednjem gradu, mora se liječiti na drugačije načine. I Luxemurg je mali, i Danska je mala, ali tamo žive ljudi kojima ne pada napamet frustrirati se što nemaju Milan. Oni imaju neusporedivo više i zato im ne treba spin o nacionalnoj veličini i snazi utjelovljen u nekoj meganogometnoj mašineriji. I hrvatski bi kreatori javnoga mnijenja mogli početi prepoznavati blagoslove koje imamo ovdje, sada i oko nas, kao npr. one da nemamo pustinje, monsune i tajfune, da smo u centru svijeta, da smo prikladno mjesto za najvišu moguću kvalitetu života. Zato, ne srdimo se i ne tugujmo. Ja ću i dalje uživati gledajući Segestu i Vinogradara, pijuckajući pivo sa stricem, smijati se njegovim psovkama na suce, ponavljati po stoti puta kako smo zapravo najbolji. A navečer, ako mi se baš hoće, na 410. Kanalu max-tv gledati Manchester United do iznemoglosti, velik, snažan, nepobjediv i bogat potpuno identificiran sa omiljenim klubom. A ne moram trpjeti britanske kiše. Kud ćeš bolje!

Iako je sezona kiselih krastavaca na izdisaju, sve teme oko Bandića i predstojećih izbora u Zagrebu dobro prolaze, od Holdinga pa do mogućih protukandidata i opcija, pa da i ja budem u trendu. Nisam se mislio baviti ovom temom, ali nakon današnjeg članka u Poslovnom Dnevniku - Tehnomenadžeri planiraju preuzeti vlast u Zagrebu - Poduzetnički predizborni projekt usko je vezan uz HNS-ova Radimira Čačića s kojim će biti partneri moram, jer su jednostavno objavili neistine. Dok me je jučer jedan medij provjeravao je li istina da radimo za Bandića, drugi me bez ikakve provjere, valjda vjerujući izvorima, stavio da radim za listu tehnomenadžera za koju nitko ne zna niti tko su ti isti menadžeri niti da li postoji. Ok, tema zanimljiva, Dragan Kovačević ima ambicije negdje se angažirati, ali to je to. Manjgura niti ja osobno zasad nismo angažirani još u nijednoj kampanji (od upita i pisama namjere se ne živi:-) i moja je jedina krivnja da sam izrekao svoj stav u članku u Slobodnoj Dalmaciji od ponedjeljka - Nezavisni poduzetnici pripremaju se za utrku s Bandićem - Menadžeri žele vlast u Zagrebu.

pročitaj dalje

Hloverka Novak-Srzić nastavlja proganjati Sanju Mikleušević-Pavić. Nakon što ju je potjerala iz "Otvorenog" zbog intervjua u kojem se razljutio Stipe Mesić, sad ju je nogirala i iz "Hrvatske uživo", jer je, kako nam objašnjava Nacional Ive Pukanića namjeravala raditi razgovor s Vladimirom Zagorcem. Sanja Mikleušević-Pavić je supruga HDZ-ova glasnogovornika Mladena Pavića, pa su tvrdnje da Ivo Sanader ima presudni utjecaj na HTV, promašene. Nacional priželjkuje Hloverkin obračun i sa Zoranom Šprajcom, koji se zamjerio zamjerio predsjednikovom prijatelju Ivi Pukaniću pišući o prisilnoj hospitalizaciji Mirjane P. Jusup na svome blogu, ali, za sada, mainstream mediji o tome ne javljaju ništa. Nema vijesti ni o tome je li policija na tragu navodnom atentatoru na Ivu Pukanića niti koliko je iz proračuna potrošeno novca na policijsku zaštitu predsjednikovu prijatelju. Bilo bi zanimljivo znati jesu li hrvatski policajci osiguravali Pukijev boravak u Pekingu. Zahladilo i dan je kraći, dakle bliži se jesen za koju je Zbor istraživačkih novinara HND-a najavio prosvjede ne budu li otkriveni napadači i naručitelji atentata na Dušana Miljuša. Koliko vidim, Miljuš je još na bolovanju, a ne oglašavaju se ni policija ni HND. Gordan Malić je, izgleda, prestao pisati za Globus, a skoro mjesec dana ne objavljuje ni u Jutarnjem listu. Čini mi se da mu je zadnji tekst u Jutarnjem bio na temu da je Slobodan Ljubičić Kikaš dao prebiti Igora Rađenovića. Drago Hedl se zaposlio u Jutarnjem Nine Pavića iako je na sjednici saborskog vijeća za borbu protiv korupcije kritizirao EPH zbog ugasnuća "Feral Tribunea". Viktor Ivančić i Ivica Đikić našli su posao u Novome listu. Pisalo se da će rječki dnevnik dobiti tjednoga brata. Jelena Lovrić je u prošlotjednom Globusu još imala tekst, a Jutarnji objavljivao Natašu Božić. Tekstove Sanje Modrić kao ni Gordana Malića ne čitamo u Jutarnjem, pa je moguće da su njih dvoje već transferirali u riječki tjednik. Zaljubljenici u košarku su suvlasnik EPH-a Ninoslav Pavić i ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko Čini se da su novinari sve manje na cijeni u našemu društvu, a da je fokus na graditeljstvu i košarci (!), recimo ;) Da je obratno, zasigurno bi se već našao neki novinski istraživač koji bi nam objasnio kako i zašto su se u upravi "nevažnoga" košarkaškoga kluba kakav je KK Zagreb CO našli Davor Jelavić, zagrebački pročelnik za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet; Nino Pavić, novinski izdavač (suvlasnik EPH-a); Tomislav Karamarko, ravnatelj SOA-e; Branko Vojnović, vlasnik Zagrebgradnje...

Jednom će doći i nova ekipa na vlast. Sutra, prekosutra, za 10 godina, ne znamo. Ali, doći će prije ili kasnije. Kada ta ekipa dođe na vlast, opet će se postaviti pitanje oporbe. Jer ako oporbe nema, onda neće imati tko tjerati tu ekipu na vlasti da bude najbolja sto može biti. Ako će toj ekipi na vlasti oporba biti HDZ i SDP, to barem po mojim kriterijima nije prolazna ocjena, s obzirom da su postojeće grupacije samo pokazale da se znaju baviti politikanstvom i podvalama (da skratimo priču, jeli).

Toj ekipi na vlasti ne samo da će trebati oporba, trebati će joj globalno i jaka javnost. Kako za kritiku, tako i za podršku, jer bez dobre podrške niti ta ekipa neće moći raditi stvari koje mi želimo da ta ekipa radi.

pročitaj dalje

Odbor za državnu službu zamišljen je kao neovisno tijelo koje odlučuje o svim žalbama vezanima uz zapošljavanje državnih službenika na području RH. No u praksi taj odbor je produžena ruka korumpiranog sustava koji štiti nezakonitosti i kažnjava svakog tko pokuša ukazat na probleme. Tako smo iz Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske dobili požurnicu upućenu Ivi Sanaderu, Mladenu Bajiću, Igoru Dragovanu, Jurici Malčiću i Antunu Palariću sa zahtjevom da se Odbor za državnu službu ukine jer odbor postupa suprotno zakonu. U konkretnom primjeru kojeg smo ovdje objavili je rješenje Odbora za državnu službu na žalbu Livia Brčića gdje se njegova žalba usvaja, ali sa zakašnjenjem od čak skoro godinu dana iako je zakonski rok 30 dana. Ovakvim (ne)radom gubi se svaki smisao takvog odbora jer u konkretnom primjeru, Livio je dobio nezakonito rješenje o premještaju u trajanju od godinu dana, da bi skoro po isteku tog nezakonitog rješenja odbor odlučio da je to stvarno nezakonito. Na žalost ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera nezakonitog postupanja Odbora za državnu službu, a da nitko zbog toga nije odgovarao. Time se pospješuje korupcija unutar državnih institucija jer poruka koju korumpirani aparat odašilje ovakvim rješenjima je vrlo jasna, svatko tko se usudi djelovati suprotno interesima koruptivnih skupina biti će zgažen nezakonitim rješenjima koja neće biti ukinuta u razumnom roku jer je Odbor za državnu službu koji bi trebao ukinuti nezakonita rješenja, dio koruptivnog lanca. U nastavku teksta slijedi tekst iz dopisa Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske. NEZAVISNI SINDIKAT CARINIKA HRVATSKE INDEPENDENT CUSTOMS UNION OF CROATIA tel: 00385/911541889 adresa za dostavu pošte: Vukovarska 6, 52100 Pula e-mail: zeljko.popovic1@pu.t-com.hr br: 57/08 adresa sjedišta: Kralja Držislava 4/1, Zagreb MB: 02086476 Zagreb, 25. kolovoza 2008 god. REPUBLIKA HRVATSKA VLADA REPUBLIKE HRVATSKE PREDSJEDNIKU n/r g. dr. Ivi Sanaderu Predmet: Raspuštanje i ukidanje Odbora za državnu službu - traži se, (požurnica) Poštovani, Nezavisni sindikat carinika Hrvatske zahtjeva raspuštanje Odbora za državnu službu, zbog kršenja čl. 67. st.2. Zakona o državni službenicima NN 92/05 i čl. 8. Uredbe o ustrojstvu i načinu rada Odbora za državnu službu NN 08/06, odnosno zbog nesavjesnog i nepravovremenog obavljanja dužnosti, što državnoj službi i službenicima nanosi nesagledivu štetu. Iako smo već ranije, dopisom NSCH, br.: 45/08 od 17. lipnja 2008. godine upozorili na neispravan rad Odbora i zahtijevali njihovu smjenu i raspuštanje, nikakvog odgovora nismo dobili. Sukladno čl. 67. st.2. Zakona o državnim službenicima NN 92/05, Odbor za državnu službu dužan je odgovoriti na žalbu u zakonski predviđenom roku, citiram; Članak 67. (1) Odbor za državnu službu odlučuje o žalbama protiv rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika. (2) Odbor za državnu službu dužan je odlučiti o žalbi u roku od 30 dana od dana njezina primitka. (3) Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik imaju pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od dana primitka rješenja. Sukladno navedenoj odredbi Uredbe, citiram; Članak 8. Svi članovi Odbora dužni su zakonito, savjesno, nepristrano i pravovremeno obavljati poslove iz nadležnosti Odbora. Postoje neosporni dokazi, kojima možemo potvrditi naš opravdani zahtjev za raspuštanje odbora koji višestruko prekoračuju rokove za rješavanje žalbi, kojeg uz ovaj zahtjev i protest prilažemo, gdje se neosporno može utvrditi da nesavjesnim postupanjem, Odbor za državnu službu ne rješava žalbe službenika u rokovima predviđenim Zakonom, odnosno diskriminira službenike i pristrano obavlja dužnost. Predlažemo da se protiv članova odbora, nakon razrješenja pokrenu odgovarajući zakonski predviđeni stegovni postupci i kazneni progon, radi nesavjesnog obavljanja dužnosti i kršenja Zakona. Primjeri i dokazi u privitku, rješenja na žalbe službenika neosporno dokazuju da se žalbeni postupak provodio skoro godinu dana (dva dana manje), odnosno u drugom slučaju tri mjeseca, što predstavlja povredu prava službenika i nedvojbeno kršenje Zakona, kao i donositelja prvotnog rješenja o premještaju, odnosno iako je isto poništeno, službenik je nezakonito bio raspoređen u tom periodu od godine dana, odnosno pet mjeseci, što se ničim ne može opravdati. Slično ili identično Odbor radi i za druge žalbe službenika, pa Vas stoga upozoravamo, da će Sindikat, ukoliko se raspusti Odbor i ne smjene članovi Odbora, koji su nesavjesno izvršavali dužnost, pokrenuti odgovarajuće zakonske postupke, radi zaštite svojeg članstva. S poštovanjem, predsjednik NSCH Željko Popović U privitku; Dokazi; 1. Rješenje Odbora za državnu službu Kl.: UP/II-112-07/07-01/481 Ur. Broj: 566-01/3-08-3 od 11. travnja 2008. god. 2. Rješenje odbora za državnu službu Kl. UP/II-112-07-08-01/329 Ur. Broj: 556-01/2-08-3 Od 09. srpnja 2008. godine Dopis NSCH br.: 45/08 Od 17 lipnja 2008. god. Na znanje: Središnjem državnom uredu za upravu Državnom tajniku n/r g. Antunu Palariću Državno odvjetništvo Glavnom državnom odvjetniku n/r g. Mladenu Bajiću Hrvatski sabor Saborskom odboru za predstavke i pritužbe Predsjedniku n/r g. Igoru Dragovanu Pučkom pravobranitelju n/r. g. Jurici Malčiću saborskim zastupnicima sindikatima

Područje Grada Velike Gorice prostire se na površini od 552 km2 i zahvaća Turopoljsku nizinu, dio Posavine i Vukomeričkih gorica. S brojem stanovnika preko 60.000 za područje Grada, i samim naseljem od preko 30.000 stanovnika, Velika Gorica zauzima sedmo mjesto u Republici Hrvatskoj. Velika Gorica je najveći i najznačajniji grad Zagrebačke županije, grad mogućnosti, grad mladih, grad velikog povijesnog i kulturnog nasljeđa, grad ekološki očuvanog okruženja, grad urbane jezgre i prelijepe ruralne okolice.

Ovo se može pročitati na portalu Grad Velika Gorica.

pročitaj dalje

Vijest o tome da je riječki kirurg Ognjen Šimić osuđen zbog primanja mita na devet godina zatvora me iskreno i posvema razveselila. Osamnaest slučajeva primanja mita, od 1998. do 2006. bili su dovoljni za ovu, za naše uvjete, prilično strogu kaznu. Više informacija ima u članku Jutarnjeg lista.

Očekivao sam, i dalje očekujem, razne komentare na ovu presudu koji su se već i pojavili na stranicama Jutarnjeg ispod dotičnog članka, a koji idu u smjeru "a gdje su krupne ribe?", "ovo je predstava za Bruxelles i Šimić je žrtveno janje", "on je ipak doktor, a gdje su osude za korumpirane političare?" i slično... I moram reći da u svemu tome ima neke poante i istine, ali općenito govoreći, to su promašeni komentari, treba gledati bit ovog slučaja. Zašto mene ova presuda veseli?

pročitaj dalje

Današnji business.hr donosi članak pod naslovom Orco bez novca, odlazi iz Hrvatske kojim najavljuju vjerojatno prvu hrvatsku žrtvu svjetskog kraha tržišta nekretnina. Nažalost radi se o već toliko spominjanoj Orco Property Group za koju je sada svima jasno da nije bila najsretnije rješenje za strateško partnerstvo na Hvaru. Budući da je business.hr nedostupan on line onima koji nisu pretplatnici prenosim najzanimljivije dijelove teksta:
Orco Property Group, čini se, odustaje od ambicioznih planova u Hrvatskoj, a splitski je ured već zatvoren. Kako saznajemo, zagrebački će ured Orca raditi samo do kraja sezone, a desetak zaposlenika je već dobilo otkaze.
Od niza najavljivanih projekata, ostaje samo u Sunčanom Hvaru, i to zato što ga veže ugovor s hrvatskom Vladom, no kuloari bruje da će vjerojatno i to prvom prilikom prodati. Zbog nedostatka novca, pitanje je hoće li realizirati u ožujku potpisan ugovor o 100 milijuna eura vrijednom projektu javno-privatnog partnerstva turističkog kompleksa na Obonjanu. Te smo informacije dobili od dobro upućenih izvora bliskih Upravi, koji su inzistirali na anonimnosti.

pročitaj dalje

Negdje iza Drugog svjetskog rata,u ono vrijeme najgore poratne krize i borbe za preživljavanje raspravljalo se monegaškoj vladi o načinu na koji bi Monaco pronašao gospodarski izlaz za nova poslijeratna vremena. Jedan od članova monegaške vlade je smislio odličan plan. Rekao je:

„Navijestimo rat Americi!“

Kad su ga ostali u čudu pogledali objasnio je:

pročitaj dalje