GONG:

Hrvatska Vlada ne radi otvoreno i na taj način krši načela dobrog vladanja i odgovornosti prema građanima, kažu u GONG-u, predstavljajući rezultate šestomjesečnog nadzora rada Banskih dvora. Najveći su problem zatvorene sjednice Vlade, s kojih dolaze nepotpuna priopćenja, iako Vlada prema poslovniku o svemu što se na takvim sjednicama događa mora izvijestiti javnost u roku od sat vremena.

U Vladinom poslovniku se ne spominje mogućnost održavanja telefonskih sjednica, iako su one učestala pojava.

"Po priopćenjima ispada da se na zatvorenim sjednicama donose odluke samo o razrješenjima i imenovanjima, a apsurdno je da se i dnevni red s takvih sjednica proglašava tajnim", kazala je predsjednica GONG-a Suzana Jašić. Ističe da na Vladinim web stranicama nije objavljena niti jedna odluka sa zatvorene sjednice o dodjeli novca, iako je riječ o proračunskim sredstvima svih hrvatskih građana.

pročitaj dalje

Atmosfera oko kandidata za budućeg gradonačelnika grada Zagreba počela se usijaviti, mada do lokalnih izbora ima još dosta vremena. Iz prethodnik dnevnika i komentara lako se dođe do zaključka da je mišljenje većine kako sadašnji gradonačelnik Milan Bandić nema ozbiljnu konkurenciju. Ali o tom, po tom.
Možda da malo napravimo odmak od ovih naših prostora i da pogledamo i sagledamo koliko griješimo, jeli sadašnji gradonačelnik ne zamjenjiv i savršen za ovu našu sredinu u kojoj živimo (možda bolje i ne zaslužujemo), kakvi sve gradonačelnici mogu biti i koje su njihove zasluge za zajednicu u kojoj žive.
Za prvi put, izabrala sam gradonačelnika Chicago-a, jer po svemu njegovo vladanje zajednicom, gradom, i novcem poreznih obveznika, identično je mojem „popisu želja“ kakvog bih gradonačelnika poželjela za moj Zagreb grad.
„

pročitaj dalje

Kontroverzama iz Domovinskoga rata kao da se ne nazire kraj. Na bosanskohercegovačkom blogu Taliban objavljen je dokument Sigurnosno-informativne službe MORH-a upućen iz Splita Josipu Perkoviću tadašnjem pomoćniku ministra Gojka Šuška u kojem se iznose "operativa zapažanja" vezano za Nedu Tomić, sestru Andrije Matijaša Pauka, časnika s najvišim činom među svim poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskome ratu , samoga Pauka i njegovu suprugu Nadu. Taj je dokument, vjerojatno poslužio Josipu Perkoviću pri sastavljanju popisa KOS-ovaca u Operativnoj akciji Janjičar. Nada Matijaš, supruga pokojnoga Pauka, napisala je knjigu 2005. knjigu o svome suprugu koju reklamira Hrvatski vojnik. U televizijskoj emisiji komentirala je početak suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču: Nada Matijaš se osvrnula i na činjenicu kako u Kninu i po cijeloj Hrvatskoj ljude ne zanima previše suđenje. Smatra da su ljudi ili prezasićeni ili da nisu imali kontakt s ratom, niti osobno niti preko nekog člana obitelji ili prijatelja. - Mi koji smo osjetili rat, obitelji branitelja, svim srcem smo uz generale i sigurni smo da ćemo i ovu bitku pobijediti optimistično je rekla supruga jednog od najvećih heroja Domovinskog rata. Nije poznato je li zbog objave popisa KOS-ovaca tužila Nacional ili Josipa Perkovića koji je nju i njenoga pokojnoga muža "evidentirao".

Za početak, napao bih temu suhom definicijom što to jest politički poduzetnik

Wikipedija kaže kako pojam "politički poduzetnik" može značiti bilo što od slijedećeg:

• netko (uobičajeno aktivan u politici ili poduzetništvu) koji osnuje novi politički projekt, grupu ili stranku
• poslovni čovjek koji želi profitirati kroz poticaje, protekcionizam, ugovore s državom ili kroz druge za njega povoljne aranžmane s državom kroz politički utjecaj
• politički akter (ne nužno i političar) koji želi napredovati u svojoj političkoj karijeri i popularnosti promovirajući stvaranje politika koje zadovoljavaju publiku

Očito, pojam političkog poduzetnika u svijeti ima malo šire značenje nego što je to kod nas, baš kao što se i pojedina značenja tog termina ne povezuju s nekim našim političkim akterima koji očito zadovoljavaju definiciju.

pročitaj dalje

Sjećate li se pompozno najavljivane Hrvatske izvozne ofenzive Čak postoji i web site www.izvoz.hr koji ima i rubriku vijesti (zadnja najnovija vijest je iz tek nedavnog svibnja ove godine). Taj projekt tzv. izvozne ofenzive lansiran je tamo negdje u predizbornoj godini s kojim je HDZ-ova vlada htjela poručiti kako se ozbiljno namjerava pozabaviti povećanjem izvoza. Ovih dana surova statistika govori da je izvozna ofenziva doživjela svoj krah. Pokrivenost uvoza izvozom je s 46,9% iz 2006. pala na ovogodišnjih 43,8%. Inflacija galopira nesmiljenim tempom od preko 8%, a u Vladi ne znaju što bi napravili s time pa urliču kako će prozivati sve koji dižu cijene. (Već vidim kako se svima tresu gaće!) Svježe osunčan Sanader je neki dan po povratku s godišnjeg odmora ponovo zaprijetio istim argumentom tužakanja i naravno ponovnom najavom kako nakon godišnjih Vlada ponovo ubacuje u petu brzinu. (Zašto je uopće smanjivala brzinu ako smo u govnima) Kako bi dodatno osnažio svoje riječi, pored njega na presici postrojilo se i 6 članova Vlade, tako da su na kraju njih šestero i Sanader na čelu s njima više izgledali kao kakvih 7 sekretara HDZ-a, nego kakvi ozbiljni ljudi koji su u stanju ovu zemlju izvući iz krize. Na žalost, situacija je tmurna, crna, da crnja ne može biti. Antiinflacijske mjere donose se bar godinu dana ranije da bi polučile neki efekt, tako da ukoliko se čak i donese neka prava mjera (dakle nešto konkretno, a ne prijetnje o prozivkama, kao što se malu djecu kori) njezini efekti osjetit će se tek za godinu dana. Pozivanje da se marže smanje na 10% bi bilo urnebesno smiješno da nije tragično. To čak nisu ni u omraženom komunizmu javno govorili. Uostalom, tko bi od tih trgovaca trebao smanjiti maržu Konzum možda Pa Todorić bi se samo nasmijao Sanaderu u brk i odbrusio da ga prestane gnjaviti s glupostima, jer ukoliko on smanji maržu smanjit će se i njegove dobrovoljne donacije HDZ-u. Zato nikad niti nećete čuti neka imena tvrtki koje imaju neopravdano visoke cijene. (zar taj termin uopće postoji u tržišnoj ekonomiji) Ovako nam ostaje samo da čekamo i nadamo se da će se inflacija smiriti sama od sebe do kraja godine kako bi se na godišnjoj razini svela u podnošljive okvire. Ivo Sanader ponovo pokušava progurati priču oko zamjene INA-inih dionica za MOL-ove dionice, ovog puta pod izgovorom da se nada kako će takvom zamjenom možda imati i kakvih upravljačkih prava u MOL-u. I opet, radi se o praznim pričama koje jednostavno nisu istina. Količina dionica koju Vlada RH može dobiti u zamjeni dionica nije dostatna ni za kakvo odlučivanje. Doduše Sanader nije ovdje ništa niti slagao, jer je odmah rekao da se nada, a nadati se uvijek možete, pa čak i da će vam netko pokloniti čitav MOL na lijepe oči. Surova realnost je da je Sanader tom izjavom dodatno srušio dionicu ine za preko 1% i time čak i smanjio eventualni broj dionica MOL-a koje bi se dobile u zamjeni. Kad smo već kod INA-e, Sanader se pokušao opet predstaviti kao narodni spasitelj obećavajući da Vlada do kraja ove godine neće dopustiti poskupljenje plina. Druga strana priče je da čak 60% potreba za plinom Hrvatska dobiva iz vlastitih izvora, tako da poskupio plin sada ili za 4 mjeseca, neće se bitno odraziti na poslovanje INA-e koja je i onako do sad već ostvarila povećani profit zahvaljujući visokim cijenama nafte. Prava potrošnja plina i onako nastupa tek tamo u idućoj kalendarskoj godini kada zima bude najjača, a Petrokemija započinje s proizvodnjom mineralnih gnojiva. Povećanje plina sigurno će biti početkom 2009. godine i to samo zato da bi se inflatorni učinak takvog poskupljenja prebacio administrativno u novo obračunsko razdoblje. No kad u HDZ-u već nisu sposobni boriti se s inflacijom, zapošljavanjem 300 novih državnih službenika žele valjda pokazati kako bar mogu biti socijalno osjetljivi i time još dodatno povećati i onako preglomazan državni aparat, ali i povećati svoje izborno tijelo, jer zna se da je to najčvršća biračka baza HDZ-a. Zaduženost Hrvatske povećala se na 35.000.000.000 (35 milijardi) Eura te raste i dalje. Dužnička kriza nam se približava i čini se da je neminovna. Stručnjaci više uopće ne govore o tome hoće li je biti ili neće, već se sada samo ne mogu usuglasiti hoće li to biti 2012., 2027. ili neke druge godine. Ljudi se ne zamaraju previše tim informacijama jer im ništa ne znače dok jednog dana preko noći ne ostaju bez svojih ušteđevina, kao što se to desilo nedavno u Argentini, a onda će izaći na ulice i tražiti od te neke buduće vlade da im vrati novce, zaboravljajući tko je sve do tada bio na vlasti i tko je odveo zemlju u dužničko ropstvo. Tome u prilog ide i vijest da međunarodna agencija Fitch Ratings predviđa da će Hrvatska do kraja godine ostvariti deficit od 10% BDP-a. Zanimljivo je kako Šuker već godinama priča o smanjenju državnog deficita koji se navodno kreće između 2 i 3%, a onda odjednom čujete kako je stvarni deficit u biti oko 10%. I opet nikome ništa. Šuker će i dalje pričati da je deficit manji od 2% i da državne financije stoje bolje nego ikad. I tako još nekoliko godina dok voda ne dođe iznad grla kad Hrvatska više neće biti u stanju vraćati dugove. Tada će već i Sanader i Šuker biti daleko od svega ispijajući kakav šampanjac sa svojih balkona tamo negdje smijući se Hrvatima kako su glupi bili.

Kruha i igara, prastara je formula koju su tehnolozi vlasti otkrili prije dvije tisuće godina i očigledno toliko efikasna, da je se ne odriču ni lijevi ni desni, ni danas ni jučer, a bome neće niti sutra. Gledam sinoćnji nogometni poraz Dinama, od sportski, organizacijski, financijski i u svakom pogledu pripremljenijeg pogona, koji makar dolazio iz još uvijek ne sasvim reprezentativne zemlje predatorskog kapitalizma, potvrđuje kako ono što mi još uvijek nazivamo sportom, sasvim prirodno trijumfira nad opsjenom i organizacijom iz jednog sasvim drugačijeg filma. Kako me uopće ne zanima Dinamo, kao neki pogon za pravljenje novca ili sredstvo, medij, kako hoćete, koji treba pomoći Mamićima ili kako se sve zovu oni koji u nekakvom lancu pronalaze djecu po hrvatskim selima, godinama im oduzimaju djetinjstvo i mladost, svodeći ju na svakodnevne naporne treninge i lišavajući ih svih ostalih životnih sadržaja, o tome niti ne razmišljam. Ali razmišljam o najdugovječnijem i najefikasnijem spinu, koji funkcionira kao ura, koji izvrće stvarnost, proizvodi iluziju, masovno histerizira, zamagljuje stvarne sadržaje i probleme, deformira vrijednost, virtualizira.Spina se tobože društvena vrijednost tzv. vrhunskog sporta, njegova nacionalna važnost, dobrobiti koje tobože nosi sa sobom i slično. Čitava, ogromna medijska industrija, velika lova i nesumnjivo isključivo financijski razlozi, garniraju se tobožnjim radom za opće ili nacionalno dobro, tobožnjim visokim moralnim, patriotskim, altruističkim razlozima i td. Na sve to sjeda politika, koja u tom tzv. vrhunskom sportu, pronalazi izvrstan ispušni ventil, crvenu krpu za ispuhivanje frustracija zbog njene neefikasnosti, odvojenosti od života ljudi i opće neodgovornosti. I ljudi legitimno tuguju tobože zbog poraza njihovih sportskih idola, a zapravo ispucavaju svoju životnu i egzistencijalnu frustraciju i strepnju, dok svaka tzv. pobjeda razgaljuje i smanjuje nepodnošljivi osjećaj luzerstva, beznačajnosti i besperspektivnosti, onih koji kibicerski i voajerski sudjeluju u tom piru iluzija. E, kad je tome tako, kada je to posvuda, i kada je to oduvijek i zauvijek , što možemo uopće učiniti da se duboki jaz između stvarnosti i prizvedene stvarnosti barem smanji Ne previše, ali možemo zahtjevati npr. da se odmah prokažu oni koji žele našu malu naciju uvjeriti da npr. neprikosnoveni Dinamo u Hrvatskoj, po bilo čemu liči na Arsenal, Chelseu, ili Manchester United. To su naprosto potpuno različiti sustavi i orgnizacije, sa potpono različitim misijama i ciljevima i samo su naoko istovjetni, jer su tzv. nogometni klubovi. Možemo npr. također prokazati i sve one koji nas žele uvjeravati ne samo da i mi možemo imati takve klubove, nego i one koji nas na bilo koji način uvjeravaju da trebamo takve klubove. Ako se nekome navija za takve mašinerije neka se okane Dimama ili Slavena i neka si izaberu Barcelonu ili Real ili Milan ili Inter. I točka. Provincijalna frustracija zbog toga što smo mali (nikako ne i beznačajni), što smo financijski sitnež, što smo geografska točka iIi što nas je manje nego što je njih u nekom osrednjem gradu, mora se liječiti na drugačije načine. I Luxemurg je mali, i Danska je mala, ali tamo žive ljudi kojima ne pada napamet frustrirati se što nemaju Milan. Oni imaju neusporedivo više i zato im ne treba spin o nacionalnoj veličini i snazi utjelovljen u nekoj meganogometnoj mašineriji. I hrvatski bi kreatori javnoga mnijenja mogli početi prepoznavati blagoslove koje imamo ovdje, sada i oko nas, kao npr. one da nemamo pustinje, monsune i tajfune, da smo u centru svijeta, da smo prikladno mjesto za najvišu moguću kvalitetu života. Zato, ne srdimo se i ne tugujmo. Ja ću i dalje uživati gledajući Segestu i Vinogradara, pijuckajući pivo sa stricem, smijati se njegovim psovkama na suce, ponavljati po stoti puta kako smo zapravo najbolji. A navečer, ako mi se baš hoće, na 410. Kanalu max-tv gledati Manchester United do iznemoglosti, velik, snažan, nepobjediv i bogat potpuno identificiran sa omiljenim klubom. A ne moram trpjeti britanske kiše. Kud ćeš bolje!

Iako je sezona kiselih krastavaca na izdisaju, sve teme oko Bandića i predstojećih izbora u Zagrebu dobro prolaze, od Holdinga pa do mogućih protukandidata i opcija, pa da i ja budem u trendu. Nisam se mislio baviti ovom temom, ali nakon današnjeg članka u Poslovnom Dnevniku - Tehnomenadžeri planiraju preuzeti vlast u Zagrebu - Poduzetnički predizborni projekt usko je vezan uz HNS-ova Radimira Čačića s kojim će biti partneri moram, jer su jednostavno objavili neistine. Dok me je jučer jedan medij provjeravao je li istina da radimo za Bandića, drugi me bez ikakve provjere, valjda vjerujući izvorima, stavio da radim za listu tehnomenadžera za koju nitko ne zna niti tko su ti isti menadžeri niti da li postoji. Ok, tema zanimljiva, Dragan Kovačević ima ambicije negdje se angažirati, ali to je to. Manjgura niti ja osobno zasad nismo angažirani još u nijednoj kampanji (od upita i pisama namjere se ne živi:-) i moja je jedina krivnja da sam izrekao svoj stav u članku u Slobodnoj Dalmaciji od ponedjeljka - Nezavisni poduzetnici pripremaju se za utrku s Bandićem - Menadžeri žele vlast u Zagrebu.

pročitaj dalje

DIPLOMATSKE i druge glavešine koje se ovih dana vraćaju s godišnjih odmora su prisiljene suočiti se sa svijetom sasvim drukčijim od onakvog kakvog su ostavili u svojim uredima. Nakon niza dramatičnih događaja na Kavkazu i oko njega, izrazi kao "međunarodna zajednica", "međunarodno pravo" i "svjetski poredak" se sve teže

Hloverka Novak-Srzić nastavlja proganjati Sanju Mikleušević-Pavić. Nakon što ju je potjerala iz "Otvorenog" zbog intervjua u kojem se razljutio Stipe Mesić, sad ju je nogirala i iz "Hrvatske uživo", jer je, kako nam objašnjava Nacional Ive Pukanića namjeravala raditi razgovor s Vladimirom Zagorcem. Sanja Mikleušević-Pavić je supruga HDZ-ova glasnogovornika Mladena Pavića, pa su tvrdnje da Ivo Sanader ima presudni utjecaj na HTV, promašene. Nacional priželjkuje Hloverkin obračun i sa Zoranom Šprajcom, koji se zamjerio zamjerio predsjednikovom prijatelju Ivi Pukaniću pišući o prisilnoj hospitalizaciji Mirjane P. Jusup na svome blogu, ali, za sada, mainstream mediji o tome ne javljaju ništa. Nema vijesti ni o tome je li policija na tragu navodnom atentatoru na Ivu Pukanića niti koliko je iz proračuna potrošeno novca na policijsku zaštitu predsjednikovu prijatelju. Bilo bi zanimljivo znati jesu li hrvatski policajci osiguravali Pukijev boravak u Pekingu. Zahladilo i dan je kraći, dakle bliži se jesen za koju je Zbor istraživačkih novinara HND-a najavio prosvjede ne budu li otkriveni napadači i naručitelji atentata na Dušana Miljuša. Koliko vidim, Miljuš je još na bolovanju, a ne oglašavaju se ni policija ni HND. Gordan Malić je, izgleda, prestao pisati za Globus, a skoro mjesec dana ne objavljuje ni u Jutarnjem listu. Čini mi se da mu je zadnji tekst u Jutarnjem bio na temu da je Slobodan Ljubičić Kikaš dao prebiti Igora Rađenovića. Drago Hedl se zaposlio u Jutarnjem Nine Pavića iako je na sjednici saborskog vijeća za borbu protiv korupcije kritizirao EPH zbog ugasnuća "Feral Tribunea". Viktor Ivančić i Ivica Đikić našli su posao u Novome listu. Pisalo se da će rječki dnevnik dobiti tjednoga brata. Jelena Lovrić je u prošlotjednom Globusu još imala tekst, a Jutarnji objavljivao Natašu Božić. Tekstove Sanje Modrić kao ni Gordana Malića ne čitamo u Jutarnjem, pa je moguće da su njih dvoje već transferirali u riječki tjednik. Zaljubljenici u košarku su suvlasnik EPH-a Ninoslav Pavić i ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko Čini se da su novinari sve manje na cijeni u našemu društvu, a da je fokus na graditeljstvu i košarci (!), recimo ;) Da je obratno, zasigurno bi se već našao neki novinski istraživač koji bi nam objasnio kako i zašto su se u upravi "nevažnoga" košarkaškoga kluba kakav je KK Zagreb CO našli Davor Jelavić, zagrebački pročelnik za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet; Nino Pavić, novinski izdavač (suvlasnik EPH-a); Tomislav Karamarko, ravnatelj SOA-e; Branko Vojnović, vlasnik Zagrebgradnje...

Jednom će doći i nova ekipa na vlast. Sutra, prekosutra, za 10 godina, ne znamo. Ali, doći će prije ili kasnije. Kada ta ekipa dođe na vlast, opet će se postaviti pitanje oporbe. Jer ako oporbe nema, onda neće imati tko tjerati tu ekipu na vlasti da bude najbolja sto može biti. Ako će toj ekipi na vlasti oporba biti HDZ i SDP, to barem po mojim kriterijima nije prolazna ocjena, s obzirom da su postojeće grupacije samo pokazale da se znaju baviti politikanstvom i podvalama (da skratimo priču, jeli).

Toj ekipi na vlasti ne samo da će trebati oporba, trebati će joj globalno i jaka javnost. Kako za kritiku, tako i za podršku, jer bez dobre podrške niti ta ekipa neće moći raditi stvari koje mi želimo da ta ekipa radi.

pročitaj dalje