Jedna od zanimljivih stvari meni kao studentu računarstva na FER-u bila je da tijekom raznoraznih kolegija možeš dobiti kompletnu sliku kako računala (i druga elektronička oprema) funkcionira, doslovno od razine kvantne mehanike pa do objektno orjentiranog programiranja. Osim što je takvo znanje korisno (dobijete neku perspektivu) i zabavno je (well, bar meni, volim što više razumijeti [...]

U vrijeme koalicijske vlade na čelu sa pokojnim Ivicom Račanom, Hrvatske željeznice su uključile u promet nekoliko nagibnih vlakova. Ti vlakovi trebali su skratiti vrijeme putovanja, povećati udobnost i sigurnost putovanja te smanjiti troškove prijevoza. Prvenstveno, nagibni vlakovi trebali su vratiti putnike na željeznicu te započeti proces oporavka željezničkog prometa. Smjenom vlasti zaboravilo se na moderne vlakove i sada vjerojatno i ovi nagibni voze, poput svega u lijepoj našoj, unatrag.

pročitaj dalje

Čitam jučerašnji business.hr. Preko cijele naslovnice piše „Ljerka Puljić reklamira VMRO-DPMNE“. U članku pod naslovom „Agrokor se svrstao uz VMRO-DPMNE“ autor tvrdi da je Makedonija postala poligon za isprobavanje trikova iz hrvatske kampanje, a da kampanja VMRO-DPMNE neodoljivo podsjeća na HDZ-ovu. Navikao na sve izraženiju bipolarnost u Hrvatskoj odmah sam se zapitao da li onda SDSM-ova kampanja podsjeća na SDP-ovu? I kako se snalaze makedonski Sanader i Milanović (ups, ispalo je da je Milanović ustvari žena - da li je to onda eskulpira za neodlučnost u kampanji – sorry Nemesis/Tyche/Grgo).

U nedostatku domaće kampanje, a umoran od prežvakavanja istih gluposti koje nam serviraju domaći političari odlučio sam malo proguglati i pogledati kako to izgleda. Unaprijed se ispričavam ukoliko sam nešto krivo transliterirao, u zadnje vrijeme mi čitanje ćirilice ne ide najbolje a ni s makedonskim se više ne snalazim tako dobro (Jas i ti sme braka stari, takva ljubov čini pari, ti me čuvaš, ti me svakaš, ti za kusur ne mi faćaš... Nasmevni se, ne beri gajle, namigni mi, ajde nazdravje, Skopje! Eh, kad je to bilo...).

pročitaj dalje

Pozdrav svim ljudima dobre volje !

Nije pozdrav karakterističan za moj govorni opus , ali kako se prisnije obratiti masi ljudi kojima želite izraziti zadovoljstvo koje osjećate zbog njihovog prisustva . Neko vrijeme nisam bio aktivan na ovoj stranici , niti sam pratio o čemu se piše , a kamoli da sam dodao koji post svom dnevniku . Razlog tome je moja razočaranost rezultatima izbora . Umjesto kulminacije mog truda i rada koji sam uložio u korektno i što argumentiranje isticanja svog mišljenja , dočekao me hladan tuš i razočarenje . Osjećao sam se kao kada hrvatska nogometna reprezentacija izgubi nogometnu utakmicu . Banalno rečeno .

pročitaj dalje

A sad sport i tarapana!

Pa da krenem kratkim uvodom (preambulom kako se sad to nosi):
Vrijeme je nogometa i gotovo je nemoguće izbjeći nešto što nije vezano za nogomet. Svi nude karte za utakmice, treba smo poslati 5 čepova, 7 naljepnica, 8 felgi i 150 SMS-ova ili MMS-ova. Nogomet je "must be" za svakog poštenog Hrvata a pogotovo muškog Hrvata. S ekrana i plakata nas napadaju pivske flaše pune nogometaša beskrajno ozbiljnih lica, vitezovi kožne lopte i baštinici sveukupne hrvatske samobitnosti.
Svugdje nogomet osim na pollitica.com i eto moja je namjera i poslanstvo da ispravim ovaj nedopustivi propust, doduše malo drukčije ali nitko nije savršen.

Dakle, ovaj tekst se ne odnosi na onu igru gdje mi trčimo za loptom, šutiramo istu (a povremeno šutnemo i protivničkog igrača) i gdje kod veteranske klase gotovo redovito završava ispijanjem par piva toliko da se nadoknadi ono što se izgubilo trčeći. Ovaj tekst se odnosi na onaj drugi nogomet gdje oni igraju (besprijekorni profesionalci švicarskih bankovnih računa) i za razliku od onog prvog nogometa ovdje pivo ne ispijamo nakon nego za vrijeme.

pročitaj dalje

Upravo sam pročitala dnevnik nemesis (Pronalaženje politike), a i komentare, pa me sve to ponukalo da i ja nešto napišem o nečemu o čemu će se tek govoriti.

Naime, preko interneta sam pročitala (jer ne kupujem „Nacional“) da je Gordana Sobol, SDP-ova političarka, ujedno i predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova, osvanula na slikama Nacionala, kako vježba „S“ faktor. Vijest sama po sebi sasvim obična, ništa naročito, mnoge od nas to vježbaju, pa nikome ništa. Ali, kad se radi o političarki, kad se takve vijesti dočepaju novine u Hrvata, naročito novine „pod nadzorom „, onda se od toga mora napravit provorazredni trač i senzacija.

Moram reći da mi se želudac počeo dizati od prašine koja se počela kovitlati, od kojekakvih komentara koji su tjerali G. Sobol da se brani! Od čega?! Od koga?! Zato što vježba „S“ faktor?! Ili pilates?! Zato što je na snimkama u trikou (a u čemu bi trebala vježbati – u širokim hlačama, podignutim do ispod pazuha i sa maramom na glavi?!)?!

pročitaj dalje

Srbi su opet preživjeli jedan od svojih brojnih izbornih pročišćavanja, u kojima se lagano ali sigurno okreću k Zapadu. Koliko god još u Srbiji je jako prisutan duh pokojnog Slobodana Miloševića i još živog haškog harlekina Vojislava Šešelja, stvari se preokreću. Ovo iskrenje između službene hrvatske i srpske politike (izjave Vuka Jeremića i nota Gordana Jandrokovića) su više ipak svaki za internu upotrebu, mada bi ih bilo ipak bolje malo promućkati prije upotrebe. Naime srpska strana nikako da sastavi prozapadnu vlast koja bi ostvarila bitne razvojne pomake, pa se već osjećaju novi izbori u zraku. Hrvatska strana nikako da stabilizira bitne životne stvari (izborna neutemeljenost i neuvjerljivost novo uspostavljene hrvatske vlasti, koju sada komplicira inflatorni galop, uz pomanjkanje kompetencija na svim razinama). Tako nažalost i mi i oni i dalje smo sve usamljeniji na Balkanu, jer neki oni drugi su već u Europskoj uniji (Grčka, Ruminsjka, Bugarska, Slovenija) neki su bliži od nas, iako se naoko tako ne čini.

pročitaj dalje

Bjelosvjetski politicki sljam se licemjenrno brine oko problema "skupe" nafte.Malo tko od njih uopce ima zrcalo u blizini.Naime politicari su enormnim porezima na naftu glavni generatori inflacije i pada standarda.Barel nafte od 150$ znaci da je 1 litra zapravo cca 0,9$,Uz cijenu $ od cca 4,6 kuna znaci da je to oko 4,20 kuna.Uz transport i preradu u gorivo cijena goriva ne moze biti visa od cca 5 kuna.A zasto je onda i preko 9 kuna?! Odgovor je jasan - porez! To sa druge strane objasnjava kako je uopce moguce da je u SAD gorivo duplo jeftinije nego u EUropi, iako naftom solidno bogata Amerika svoje zalihe drzi - pod kljucem,sto znaci da je veliki uvoznik.Uz ovo sve se zaboravlja da su 2,5 mld. Kineza i Indijaca, koje cini se vecina bijelih arijevaca tesko dozivljava sebi ravnima poceli kupovati i automobile ( zamislite vi samo to...). To pak govori da im ( a pogotovo Kinezima) standard ipak raste.Nadalje to znaci da se otvara prilika za izvoz robe iz Europe i SAD na novo i ogromno trziste.Kad se zna da se ni Brazil, pa i Argentina ne sale sa ubrzanim rastom stvari postaju predvidljive. Naftne ce kompanije tesko na stetu vlastitog prihoda odustati od marzi, a politicari jos teze masnih poreza....Eventualno bi ih najavljani generalni strajk prijevoznika u cijeloj Europi ( citaj prometna blokada cijelog kontinenta= mogla prizvati pameti. Kako cemo se mi provesti sa nasim opjevanim turizmom u kojem 70% gostiju participira dolaskom osobnim automobilima, sasvim je neizvjesno...I sto dalje? Rijesenje ce se silom prilika kao i do sad pronaci u znanosti i poduzetnistvu.Ruku pod ruku.Lijepo je sto se i kod nas u nedostatku love za hibridna vozila ili neka js sofisticiranija sve vise primjenjuje donedavno prezreni i nepravedno zanemareni plin.Treba se samo nadati da politicari na ovom rastu nece vidjeti novu priliku za sisanje ljudi koji pribjegavaju jeftinijim i cistijim alternativama.Nije da sam bas optimist, ali trend generalno veseli. Kad ovo ili neko slicno cudo dosegne veci broj i serijsku proizvodnju, stvar ce leci na svoje mjesto.

Prošlo je već poprilično vremena otkako sam se oglasio svojim posljednjim dnevnikom, a bio je na temu cestovnoga povezivanja krajnjega juga Hrvatske, odnosno nastavka izgradnje auto-ceste i drugih s njome vezanih prometnica na području Dubrovačko-neretvanske županije (http://pollitika.com/politicko-prometna-tragedija-u-tri-cina-o-peljeskom...). Ako je suditi po broju komentara, izazvao je prilično velik interes, a posljednjega je unio bigdon čak dvanaest dana po objavi dnevnika, tako da ga ni sam do danas nisam vidio.

A komentar se odnosi na dio problematike cestovnoga povezivanja područja južnije od Dubrovnika. Bilo je to tek spomenuto u dnevniku, ali bez otvaranja teme, jer je sama po sebi dovoljno kompleksna. Nisam o tome ni mislio pisati, u kontekstu obrade šire teme taj je segment djelovao kao lokalni problem. Međutim, bigdonov me komentar bolno uvjerio u suprotno. Čudna riječ, ovo 'bolno', ali upravo je tako. Zato je i nastao ovaj dnevnik. Dakle, krenimo od spomenutoga bigdonovog komentara (29. travnja):

pročitaj dalje