"MALE" PRIJETNJE PREDSJEDNIKA HRVATSKE Bakchich.info | Četvrtak, 17. srpnja 2008. | piše Emmanuel Lemieux (inače suradnik Le Figaroa i Le Canard Enchainea op. 45 lines) Dok Hrvatska kuca na vrata Europske Unije a njezin predsjednik Stjepan Mesić se kočoperi na Sumitu Mediteranske Unije, jednom francuskom odvjetniku hrvatske vlasti prijete psihijatrizacijom u slučaju da u Zagrebu nastavi istrage o švercu oružja. 3. lipnja ove godine Sudski izvršitelji gospoda Crussard i Boudot otvaraju službeni site Predsjednika Hrvatske te slijedeću stranicu: Ustanovili su da je, nakon godinu i pol dana, publikacija teksta oštrih riječi namjenjenih mladom odvjetniku iz Angersa Ivanu Jurašinoviću još uvijek prisutna. Prijevod sudske prevoditeljice s hrvatskog jezika na francuski. 10. studenog 2006, prilikom svečanog otvorenja suvremenog servisa za dijalizu u veselom gradiću Našice, prisutni novinari počeli su predsjedniku Mesiću postavljali pitanja o potpuno drugoj temi. Na primjer: pokušaji ubojstva Marina Tomulića u Parizu. Ovaj francusko-hrvatski pedesetogodišnjak, koliko ljubazan toliko i zabrinut već više godina, 2000. godine emigrirao je u francusku prijestolnicu i preuzeo građevinsko poduzeće svoga oca. On je pogotovu bivši broj 2 hrvatskih obavještajnih službi zadužen od Vlade predsjednika Tuđmana za nadgledanje kupnje naoružanja tijekom Domovinskog rata. On je isto tako, od 1992 1999, u potpunosti upućen u bliske odnose između Francuske i Hrvatske (Elyse - Predsjednička palača), Quai d'Orsay (MVP) i DST (Uprava za teritorijalnu sigurnost). Ne računajući zastrašivanja, čudne telefonske pozive i prijeteća praćenja on tvrdi da su ga pokušali ubiti u najmanje u dva navrata u Parizu. Kaznena prijava protiv hrvatske mafije na sudu u Nanterreu Dakle tog 10. studenog, novinari su tražili predsjednika Mesića da komentira tekstove u medijima koji govore o kaznenoj prijavi podnijetoj sucu u Nanterreu protiv Marka Nikolića. Taj bivši mafijaški plaćenik u bijegu, osuđen u odsutnosti za ubojstvo, osumnjičen je i za pokušaj ubojstva Marina Tomulića. U toj tužbi, koju je u ime Tomulića podnio odvjetnik iz Angersa Ivan Jurašinović, spomenute su i druge osobe. Tako je naveden i Predsjednik Mesić kao politički zaštitnik naručitelja ubojstva Hrvoja Petrača. Predsjednik niječe to prijateljsko suučesništvo, te izjavljuje da je tu osobu (Petrača) vidio slučajno u dva navrata. Zagorski mafijaš, poslovni čovjek Hrvoje Petrač bio je isto tako jedan od većih financijera Mesićevevih izbornih kampanja. Predsjednik zatim u formi vica šalje nedvosmisljenu prijetnju: Zašto taj odvjetnik koji je podnio prijavu kaže da sam ja njegov politički patron, to vjerojatno on zna, ali ja bih mu preporučio da posjeti Vrapče kad dođe u Zagreb, jer se takvim ljudima tamo može pružiti djelotvorna pomoć, dodao je Mesić. Naši pacijenti moraju šutiti u interesu dobrog zdravlja vlade i njezinih prijatelja Iako na prvi pogled mladolik, odvjetnik bivšeg agenta je isto tako sin hrvatskog političkog emigranta i dosta dobro razumije specifični zagrebački humor. Vrapče je ime najveće psihijatarske bolnice u Hrvatskoj u kojoj su bili obrađivani politički disidenti a u većini slučajeva i definitivno. On je osobno u listopadu 2007. podnio kaznenu prijavu protiv hrvatskog predsjednika za prijetnje. Pariz na nišanu Što je moglo toliko razljutiti tog, u svakom smislu, nakostriješenog, Mesića Dok prijeti francuskom odvjetniku, u isto vrijeme sudi se Petraču u Zagrebu zbog otmice djeteta, sina generala Zagorca, u koju je impliciran i šlag hrvatske mafije. U tom društvu se pračaka i Žarko Pavlina. Taj je dragi dečko, uhićen u Makedoniji radi šverca droge i na licu mjesta oslobođen nakon intervencije hrvatskog predsjednika, zapravo Mesićev šogor. Opasne veze. Iz užeg kruga Mesića uzvraćaju da je Marin Tomulić u rujnu 2002. godine osuđen na godinu dana zatvora radi gospodarskog kriminala. Gospodin Marin Tomulić redovito je intervenirao u svim predmetima, delikatnim ili ne, u vezi s Francuskom ili francuskim interesima objašnjava njegov odvjetnik. Upravo u tom kontekstu bivši obavještajac već više godina uporno optužuje Hrvoja Petrača za kamatarenje, šverc oružja i njegovo bogaćenje kao sumnjivog posrednika u snabdjevanju oružjem, između ostalim kao predstavnika u Hrvatskoj francuskog industrijalca GIAT. Nakon rata, to isto oružje danas pronalazimo u predgrađima europskih gradova gdje je stizalo kanalima bivših plačenika i bivših hrvatskih legionara. Taj Tomulić je čak imao čudnu demokratsku namjeru: suditi pravim hrvatskim ratnim zločincima od kojih su se neki sklonili u Francusku. Politički azil bi se u tom slučaju pretvorio u streljanu.... U svakom slučaju Marin Tomulić je podnio kaznenu prijavu zbog pokušaja atentata laserskim snajperom kojom prilikom se je vozio u automobilu sa svojim sinom. Isto tako zbog nimalo slučajne eksplozije automobila pred jednim od njegovih gradilišta u samom centru Pariza u rujnu 2007. godine.Treba naglasiti da je njegova memorija prava pandorina kutija do vrha puna državnih tajni i donesenih odluka u skladu s realpolitikom. Jurašinović koji namjerava putovati u Hrvatsku krajem godine upravo je dobio veliku podršku Konferencije predsjednika odvjetničkih komora Francuske. Predsjednik Mesić koji je paradirao na sastanku Euromediteranske Unije i na francuskoj predsjedničkoj tribini još nije našao vremena pisati na svom site-u o tom nezgodnom predmetu.

Već tradicionalno u ljetnim periodima gradovi za svoje goste i građane organiziraju različite manifestacije: sportske, gastronomske, kulturne nekulturne a u novije vrijeme i kriminalne. Od sportskih manifestacija svakako treba spomenuti teniski turnir u Umagu. Taj događaj osim kao vrijedan sportski spektakl, ove godine, ostati će zabilježen i kao kulturni događaj sezone. Naime, sprijećen je Thompsonov koncert u Umagu.

pročitaj dalje

(napomena: vrlo dug post, već par dana odugovlačim s pisanjem istog…) Uz već tradicionalni odmak od par dana, evo mene opet sa par riječi o upravo proteklom GUADECu, europskoj konferenciji GNOME developera i korisnika. Neka vas pridjev “europska” ne zavarava, GUADEC je definitivno najveća konferencija posvećena GNOME-u i jedna od najvećih (uz još Akademy, OSCON, Linux.conf.au, [...]

Nešto prije tri godine jedan se Vukovarac htio vratiti u svoj novoobnovljeni stan na adresi Sotinska 88 na Mitnici, ali mu to nije pošlo za rukom jer je u međuvremnu vlasnikom zgrade s osam stanova postao vukovarski poduzetnik Ivan Plišo. Kako se taj slučaj pojavio, odvijao i nestao možete pročitati u tekstovima "Stan po stan zgrada - detaljan opis lapatorskog procesa" i "Rat na kvadrat".

pročitaj dalje

Koja je razlika između apatrida i osobe s državljanstvom? Apatrid nema domovinu, nema državljanstvo, ali svejedno negdje živi, negdje radi i svojim radom doprinosi nekoj sredini. Nema pravo birati ili biti biran u organe vlasti (to je privilegij osoba s državljanstvom), ali u konačnici apatridu je svejedno. Ono što apatrid nema je osjećaj da će ga njegova država zaštiti nađe li se negdje u Svijetu u nevolji, za razliku od osobe s državljanstvom.

Tome služi državljanstvo. Valjda. Ukoliko imate državljanstvo zemlje s uređenom diplomacijonm. Diplomacijom koja ima stil, manire, školu i tradiciju.

A što je s kapetanom Laptalom? Da li je on apatrid ili se možda samo tako osjeća? Jer kaže predsjednik Mesić da Laptalo i NIJE PREVIŠE TRAŽIO POMOĆ! Nije mi jasno Predsjedniče, što je trebao napraviti Laptalo, kleknuti na koljena i zamoliti državni aparat da ga pita kako je? Ili je možda trebao poslati molbu s biljezima!? Pa valjda se podrazumijeva da će se diplomacija njegove države angažirati na njegovom slučaju, pa valjda tome diplomacija i služi. Ukoliko nije tako, čemu slati diplomate uokolo i plaćati im smještaj u vrijeme modernih komunikacija kada se sve može obaviti telefonom ili internetom?

pročitaj dalje

Zamišljam sebe u situaciji da mi se nešto loše dogodil na putu po svijetu.Netko mi npr.nešto podmetne u kofer na letu za Bankok. Uhite me, zatvore, a za mene nitko iz moje države ne brine.Dođe konzularni službenik reda radi i to je to.
Nemam namjeru ulaziti u pravnu dimenziju slučaja Laptalo, ali u političku svakako da.Svaka država brine za svoje građane.Prati njihove sudske postupke ukoliko su izvan zemlje, pomaže im kada se nađu u nevolji.
Muči me ovaj slučaj iz više razloga.prvo,je li Laptalo kriv ili nije.Jedni kažu jest, a drugi da nije.Onda me užasnula insajderska informacija o tome da ga je hrvatska policija isto imala pod istragom zbog droge, a onda opet demantij policije da to nije točno.
Muči me zašto svi šute i zašto nitko ne daje nikakvu konkretnu izjavu.
Predsjednik Republike svojom tezom da se tu ništa ne može još me je više rastužio.Bacio je koplja u trnje.
Riječ je o hrvatskom pomorskom kapetanu.Dakle ne bi trebalo biti baš sasvim svejedno ni državi da se stvara image kako hrvatski kapetani dilaju drogu po svijetu.

pročitaj dalje

Proces kapetanu Laptalu završio je. Sud ga je proglasio krivim te mu odrezao kaznu od 14 godina, doduše još uvijek nepravomoćnu i postoji mogućnost žalbe i kako to već ide u sudskim postupcima. Ono o čemu ćemo ovdje pisati jesu neki od vrlo ključnih događaja koji bacaju sumnju na cjelokupni postupak. Prva stvar je što je trebalo čekati čak godinu dana da bi proces uopće počeo, da bi zatim u svega nekoliko dana i brzinski završio. Svjedočenje glavnog svjedoka optužbe bilo je u korist kapetana Laptala, no to očito nije bilo dovoljno grčkom sucu koji na kraju uopće nije dao kapetanu Laptalu da do kraja iznese svoju obranu, koji ga je na kraju osudio uz obrazloženje da je on ipak kapetan i da je trebao znati. Drugim riječima osuda se temelji na presumpciji krivnje bez i jednog konkretnog dokaza. Drugi moment koji baca novo svjetlo na cijeli slučaj je kopernikanski obrat u nekim medijima koji su odjednom našli nekakve fantomske političare koji su navodno znali da je i hrvatska policija pratila kapetana Laptala te da bi ga oni uhitili da nisu grci. Zanimljivo kako su se istog trena kad je presuda objavljena odjednom pojavile priče koje ne idu u koristi kapetanu Laptalu. Sve to jako podsjeća na mašineriju proizašle iz kakvog Kafkinog procesa, gdje sustav jednostavno mora biti u pravu i gdje ne postoji druga mogućnost. Najzanimljivije od svega je navodna izjava nekakvog fantomskog visokog policijskog službenika: Taj je slučaj čist ko suza i da ga nisu uhapsili oni, uhapsili bismo ga mi. Prepustili smo ga njima iz naših posebnih razloga Koji su to posebni razlozi da je Hrvatska svojeg državljanina kojeg po ustavu treba štiti jednostavno prepustila u ruke grčkog pravosuđa, koje je poznato po svemu i svačemu, samo ne po profesionalnom radu Kako je moguće da jedna navodno suverena država tako olako svoje državljane prepušta drugima Ukoliko je ova izjava istinita, onda je sasvim jasno da su naši političari jednostavno izdali hrvatskog državljanina. Ovim potezom naša mala zemlja kojoj volimo tepati da je nezavisna, svrstala se uz bok nezavisnih Afganistana i Iraka, država koje svoje građane prepuštaju bez ikakvog protivljenja represivnom aparatu drugih država. Idemo dalje...

DOK se gleda rasplet sraza Željka Keruma i sindikata oko zagrebačkog hotela "Regent Esplanade" ciničniji promatrači će teško izbjeći pomisli da je cijelu tu priču splitski tajkun sam inscenirao. Naime, nakon što se Sindikat turizma i usluga preko svog predsjednika posuo pepelom Kerum iz ove bitke izlazi ne samo kao materijalni, nego i apsolutni moralni pobjednik. O...

Istra nije ni Bleiburg, ni Bandićev Zagreb, kaže saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin, komentirajući zabranu Thompsonova koncerta u Umagu. I - u pravu je!

pročitaj dalje