lojalan,-lna,-lno franc. (loyal - čestit, častan, zakonski) koji se pokorava zakonima; koji ispunjava obveze; vjeran; iskren, pošten, odan; izv. lojalnost, -osti, - odanost, vjernost, (političko) poštenje (Krleža).

Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1988.

Pojam lojalnost je svoju prvu upotrebu očito imao u sferi prava, odnosno, u sferi ugovornih odnosa, a kako su pravo i politika usko povezani društveni pod-sistemi, korištenje tog pojma udomaćilo se i u govoru o političkom. Štoviše, danas je prvobitna upotreba gotovo iščezla iz govorne prakse (barem tamo gdje je lojalnost tuđa riječ), a kad se kaže lojalnost, u pravilu se misli na političku lojalnost, specifično na partijsku lojalnost. To je i logično, budući da su partije temeljne društvene organizacije političkog sistema predstavničke demokracije. Predstavnička demokracija organizirana kroz političke partije operira pak u binarnom kodu izabrani/neizabrani. U tom kontekstu lojalnost prvenstveno znači odanost partijskoj ideologiji/programu i, ne manje važno, izabranim partijskim liderima/lidericama. U zatvorenim hijerarhijskim organizacijama kao što su stranke, lojalnost članova/članica je nužna pretpostavka funkcioniranja s ciljem da se bude izabran odnosno da se dođe na vlast. Totalna lojalnost je duboko ukorijenjeno obilježje odnosa u svim zatvorenim organizacijama, ali u praksi se često i ne radi o lojalnosti, nego o pukoj poslušnosti (ili vjernosti lišenoj sadržaja). Dok god funkcionira (ostvaruje svoje ciljeve), zatvorena organizacija nije zainteresirana razlikovati lojalnost od poslušnosti. Općenito se može reći da će lojalnost to više kliziti prema poslušnosti što je organizacija zatvorenija, čvršće hijerarhijski strukturirana, a članstvo u njoj ili nedobrovoljno ili teško raskidivo.

pročitaj dalje

. U malom serijalu „Uzurpatori“ (koji se nenadano popeo do 3, a sada već planiram 4 nastavak) bavio sam se pojavom nelegalnog i nelegitimnog načina penjanja po ljestvicama društvene moći, pri čemu je osvajanje političke vlasti onaj krajnji cilj kojim se na duže vrijeme najbolje mogu očuvati dostignute „stečevine“. Pojava je šire poznata i izvan tranzicijskih zemalja, u Hrvatskoj ponajviše. (za mene je ovdje naravno sve jasno, ali ako nekome neke stvari mogu izgledati nepovezane, dajem linkove na prethodna dva članka.
1. Uzurpatori ;
2. Uzurpatori (2) – Tko ste vi uopće, gospodine Friščić??

pročitaj dalje

Ok, priznajem, jesam ateist, gledam kritički na sve što se događa sa crkvom i puno stvari mi se ne sviđa, ali poštujem crkvu i vjernike. Siguran sam da oni koji se predstavljaju najvećim vjernicima su ustvari gori od većine ateista.
Danas me je, blago rečeno, šokirala informacija da je od prošlogodišnje proračunske zalihe 35% potrošeno na crkvene projekte. I to bi sve i mogao progutati da je naša država u super situaciji, bez ikakvih dugova, bez ikakvih problema. Ali nije, i mi se ponašamo kao najrazvijenija država na svijetu koja ima novaca na bacanje. I opet, možda bi nekako mogao sve to progutati da crkva nema nikakve prihode i da je u problemima. Ali jako sam siguran da ni to nije činjenica. Koliko znam, država itekakve novce daje crkvi, nažalost i moje novce. Crkva dobiva ogromne novce za raznorazna 'događanja' koja priređuje.
I šećer na kraju! Hrvatska je tim proračunskim zalihama sa 'samo' 35% pomogla i katoličke crkve u Bosni, Makedoniji i Rimu. RIMU! Ovo je valjda apsurd svih apsurda, ako u Rimu crkva nema novaca da pomogne sama sebi, onda zašto uopće i postoji.

pročitaj dalje

Hollywood je, čini se, naučio lekciju kada su u pitanju filmske ekranizacije TV-serija. Umjesto da publiku maltretiraju s opskurnim naslovima iz 1960-ih koje ne znače ništa modernim "hip" gledateljima, u slučaju "Seksa i grada" se željezo kovalo dok je vruće. Samo četiri godine nakon završetka snimanja megapopularne HBO-ve serije ...

NA OVIM prostorima pljačkaši, silovatelji, masovni ubojice i psihopati dobivaju status nacionalnih heroja i moralnih uzora, ali kao utjeha za tu deprimirajuću spoznaju može poslužiti činjenica da su i neke naoko civilizirane države imale slične primjere. Jedan od njih je Jesse James (1847 – 1882), američki ratni zločinac i poratni odmetni

Ukoliko se profesionalno ne bavite programiranjem, a čak i ako da ali ste u konvencionalnijim programerskim vodama, moguće da vam je promakla sva sila zanimljivih programskih jezika i načina razmišljanja. Kod programskih jezika, kao i kod ljudskih jezika, vrijedi da svaki jezik donosi neke nove spoznaje i način gledanja na svijet, čisto zato što ih [...]

Seth Godin je prije nekoliko dana krenuo pisati o razlici između državnika, odvjetnika i marketingaša a koja o državniku kaže slijedeće:

Ne postoji mnogo državnika. Ljudi koji govore istinu iako posjeduju moć. Vođe koji opisuju što vide, neovisno o tome da li to služi njihovim kratkoročnim interesima ili ne. Oni kažu što treba biti rečeno, sve dokle to služi dugoročnim interesima i potrebama svojih glasača. Nije čudo da ih toliko volimo.

Mi u Hrvatskoj nemamo državnika, Tuđman je u početkom svog mandata udovoljio tom kriteriju, no čim se počelo s dnevnom politikom i opsluživanju interesa uske grupice ljudi taj status je nepovratno izgubio (neovisno o ostalim zaslugama).

pročitaj dalje

Čitam evo upravo sad vijest koju prenosi Večernjak na svojem online portalu:
Varaždinci i Međimurci ostaju bez brzih linija

Čini se da HŽ u svojoj poslovnoj dalekovidnosti namjerava ukinuti dvije međunarodne linije koje prolaze kroz sjevernu Hrvatsku: Hrvatsko zagorje, Varaždin i Međimurje. Ukinuli bi se vlakovi br. 204 i 205. Vlak br. 204 vozi svaki dan navečer, negdje oko pola devet (iz Varaždina), i dolazi u Zagreb negdje oko pola 11, dok linija 205 polazi ujutro oko 7.20 svakog dana (iz Zagreba) i dolazi u .recimo Varaždin u 9.20. Obje linije su međunarodne, što znači da večernja linija 204 polazi iz Budimpešte u popodnevnim satima, dok jutarnja linija 205 dolazi u glanvi grad Mađarske također u popodnevnim satima.

Meni je ovo ukidanje tih linija (btw, nema nikakve obavijesti na stranicama , ili je barem ja nisam uspio naći) apsolutno neshvatljivo iz više razloga, budući da sam i sam Varaždinac i relativno često koristim vlak za putovanje, i to upravo te linije.

pročitaj dalje

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

pročitaj dalje

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo. Tako je gašenje jedine tiskovine koja je bez milosti pisala o ratnim zločinima i kriminalu, „Feral tribune“ prošlo praktički nezapaženo. Nešto se malo govorilo i to je to. Nitko nije izašao na ulice da bi se pobunio zbog medijskog monopola. A zašto i bi? „Feral“ nije pola svoje tiskovine posvetio nogometu na primjer. Tko još čita tiskovinu koja ne piše o nogometu? Tko se još reklamira u tiskovini koja razotkriva kriminal? Zar će se možda primjerice T-Com reklamirati u „Feralu“? Onom istom „Feralu“ koji je godinama pisao o tome kako je Ivica Mudrinić došao do stana? Sami su si krivi… bar tako hrvatska šutnja govori. Ili recimo, nedavno je maturant Grafičke škole, Luka Ritz divljački pretučen od kojih je ozljeda kasnije i preminuo. Nikome nije palo na pamet da bi organizirao prosvjede zbog katastrofalnog sigurnosnog stanja u gradu Zagrebu. Čak ni novine nisu nešto puno inzistirale da se rješavaju problemi batinanja, sve dok nije i njima došlo do grla premlaćivanjem novinara Duška Miljuša. Da nisu njega prebili, smrt Luke Ritza ili premlaćivanje direktora Zagrebačkih cesta, Igora Rađenovića ostalo bi u sferi crne kronike, a hrvati bi i dalje mogli nesmetano uživati u nogometu. Ovako se neki mediji čak i trude potencirati problem nekažnjenih premlaćivanja, novinari su počeli govoriti o pritiscima, ali sve je to slabo jer oni koji bi ih trebali podržati, šute. Jebat ga… nije to nogomet pa da se hrvati dignu na noge i izađu na ulice. Ili problem „zaštićenih“ najmoprimaca. Ljudi već više od 10 godina pokušavaju izboriti pravo jednako kakvo su imali svi oni koji su otkupili stanove nad kojima su imali stanarsko pravo. Problem je što se tu radi tek o nekoliko tisuća obitelji dok su svi ostali devedesetih otkupili stanove za 10% tržišne vrijednosti i sad šute. Nije ih briga što je jedna mala skupina diskriminirana jer oni su dobili svoje, a druge tko jebe. Pa nije to isto što i utakmica s Turskom, pa da treba cijela nacija žalovati zbog neuspjeha. To je samo nekoliko tisuća obitelji kojima prijeti da ostanu bez doma u kojem žive 50 i više godina. Tko im je kriv što se nisu pobrinuli kao recimo Ivo Sanader,koji je u nekakvom starom autu došao u Hrvatsku devedesetih iz Austrije, bez kune u džepu, bio podstanar, a danas posjeduje kuću u Zagrebu i kolekciju satova koja vrijedi kao jedan veliki stan u centru Zagreba. Umjesto da se inzistira na dokazivanju porijekla imovine, hrvati ga rađe biraju za premijera. Čak niti na ovo sumanuto divljanje cijena hrvati nisu spremni spontano izaći na ulice. Očito im je dovoljno tumačenje da je kriza u cijelom svijetu. Hrvat se recimo neće zapitati zašto je cijena benzina na našim pumpama veća nego na slovenskim iako INA podmiruje petinu svojih naftnih potreba iz njezinih vlastitih bušotina, dok Slovenija nema ni jednu naftnu bušotinu! Hrvatu neće pasti na pamet da prozove Vladu RH zbog skupe hrane iz uvoza iako Hrvatska može sve svoje potrebe za hranom zadovoljiti vlastitom proizvodnjom. Pardnom… mogla bi zadovoljiti da se poljoprivreda nije sustavno uništavala zbog uvozničkog lobija posljednjih 18 godina. Danas zato imamo preskupu hranu, a nitko se ne želi buniti. Sindikati su organizirali jedan prosvjed i to je to. Hrvatima nije interesantno izlaziti na ulice zbog cijena hrane jer ipak to nije nešto zbog čega bi se padalo u trans, kao recimo zbog pobjede nogometne reprezentacije nad Poljskom. Sanader je rekao da je kriza u svijetu i mi mu vjerujemo. Ili recimo skandalozna odluka da se Markov trg zatvori za svako građansko okupljanje, osim kad se dovode statisti za Bushev govor… povećanje cijene izgradnje kilometra autoceste za više od 100% u samo 4 godine… sudstvo koje je u katastrofalnom stanju, a Vlada donosi još jedan u nizu od akcijskih planova… itd… itd…