Čitam evo upravo sad vijest koju prenosi Večernjak na svojem online portalu:
Varaždinci i Međimurci ostaju bez brzih linija

Čini se da HŽ u svojoj poslovnoj dalekovidnosti namjerava ukinuti dvije međunarodne linije koje prolaze kroz sjevernu Hrvatsku: Hrvatsko zagorje, Varaždin i Međimurje. Ukinuli bi se vlakovi br. 204 i 205. Vlak br. 204 vozi svaki dan navečer, negdje oko pola devet (iz Varaždina), i dolazi u Zagreb negdje oko pola 11, dok linija 205 polazi ujutro oko 7.20 svakog dana (iz Zagreba) i dolazi u .recimo Varaždin u 9.20. Obje linije su međunarodne, što znači da večernja linija 204 polazi iz Budimpešte u popodnevnim satima, dok jutarnja linija 205 dolazi u glanvi grad Mađarske također u popodnevnim satima.

Meni je ovo ukidanje tih linija (btw, nema nikakve obavijesti na stranicama , ili je barem ja nisam uspio naći) apsolutno neshvatljivo iz više razloga, budući da sam i sam Varaždinac i relativno često koristim vlak za putovanje, i to upravo te linije.

pročitaj dalje

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

pročitaj dalje

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo. Tako je gašenje jedine tiskovine koja je bez milosti pisala o ratnim zločinima i kriminalu, „Feral tribune“ prošlo praktički nezapaženo. Nešto se malo govorilo i to je to. Nitko nije izašao na ulice da bi se pobunio zbog medijskog monopola. A zašto i bi? „Feral“ nije pola svoje tiskovine posvetio nogometu na primjer. Tko još čita tiskovinu koja ne piše o nogometu? Tko se još reklamira u tiskovini koja razotkriva kriminal? Zar će se možda primjerice T-Com reklamirati u „Feralu“? Onom istom „Feralu“ koji je godinama pisao o tome kako je Ivica Mudrinić došao do stana? Sami su si krivi… bar tako hrvatska šutnja govori. Ili recimo, nedavno je maturant Grafičke škole, Luka Ritz divljački pretučen od kojih je ozljeda kasnije i preminuo. Nikome nije palo na pamet da bi organizirao prosvjede zbog katastrofalnog sigurnosnog stanja u gradu Zagrebu. Čak ni novine nisu nešto puno inzistirale da se rješavaju problemi batinanja, sve dok nije i njima došlo do grla premlaćivanjem novinara Duška Miljuša. Da nisu njega prebili, smrt Luke Ritza ili premlaćivanje direktora Zagrebačkih cesta, Igora Rađenovića ostalo bi u sferi crne kronike, a hrvati bi i dalje mogli nesmetano uživati u nogometu. Ovako se neki mediji čak i trude potencirati problem nekažnjenih premlaćivanja, novinari su počeli govoriti o pritiscima, ali sve je to slabo jer oni koji bi ih trebali podržati, šute. Jebat ga… nije to nogomet pa da se hrvati dignu na noge i izađu na ulice. Ili problem „zaštićenih“ najmoprimaca. Ljudi već više od 10 godina pokušavaju izboriti pravo jednako kakvo su imali svi oni koji su otkupili stanove nad kojima su imali stanarsko pravo. Problem je što se tu radi tek o nekoliko tisuća obitelji dok su svi ostali devedesetih otkupili stanove za 10% tržišne vrijednosti i sad šute. Nije ih briga što je jedna mala skupina diskriminirana jer oni su dobili svoje, a druge tko jebe. Pa nije to isto što i utakmica s Turskom, pa da treba cijela nacija žalovati zbog neuspjeha. To je samo nekoliko tisuća obitelji kojima prijeti da ostanu bez doma u kojem žive 50 i više godina. Tko im je kriv što se nisu pobrinuli kao recimo Ivo Sanader,koji je u nekakvom starom autu došao u Hrvatsku devedesetih iz Austrije, bez kune u džepu, bio podstanar, a danas posjeduje kuću u Zagrebu i kolekciju satova koja vrijedi kao jedan veliki stan u centru Zagreba. Umjesto da se inzistira na dokazivanju porijekla imovine, hrvati ga rađe biraju za premijera. Čak niti na ovo sumanuto divljanje cijena hrvati nisu spremni spontano izaći na ulice. Očito im je dovoljno tumačenje da je kriza u cijelom svijetu. Hrvat se recimo neće zapitati zašto je cijena benzina na našim pumpama veća nego na slovenskim iako INA podmiruje petinu svojih naftnih potreba iz njezinih vlastitih bušotina, dok Slovenija nema ni jednu naftnu bušotinu! Hrvatu neće pasti na pamet da prozove Vladu RH zbog skupe hrane iz uvoza iako Hrvatska može sve svoje potrebe za hranom zadovoljiti vlastitom proizvodnjom. Pardnom… mogla bi zadovoljiti da se poljoprivreda nije sustavno uništavala zbog uvozničkog lobija posljednjih 18 godina. Danas zato imamo preskupu hranu, a nitko se ne želi buniti. Sindikati su organizirali jedan prosvjed i to je to. Hrvatima nije interesantno izlaziti na ulice zbog cijena hrane jer ipak to nije nešto zbog čega bi se padalo u trans, kao recimo zbog pobjede nogometne reprezentacije nad Poljskom. Sanader je rekao da je kriza u svijetu i mi mu vjerujemo. Ili recimo skandalozna odluka da se Markov trg zatvori za svako građansko okupljanje, osim kad se dovode statisti za Bushev govor… povećanje cijene izgradnje kilometra autoceste za više od 100% u samo 4 godine… sudstvo koje je u katastrofalnom stanju, a Vlada donosi još jedan u nizu od akcijskih planova… itd… itd…

Jutros u Inboxu dvije vijesti iz Bankamagazina koje zaokružuju svu neurotičnost hrvatskog političkog trenutka:

• Friščić: Hrvati osuđeni na uvoz hrane

Iako imamo prostor koji može prehraniti dvostruko više ljudi nego što ih danas u Hrvatskoj živi, bilance pokazuju tek nekoliko artikala koji su dostatni. Imamo dostatnu proizvodnju pšenice, no ne smije nam se ponovno dogoditi da se odmah po žetvi pola proizvodnje izveze, a potom, kao ove godine, imamo potrebu za interventnim uvozom, kaže Josip Friščić, predsjednik HSS-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora u intervjuu u novoj Banci. ...(više pročitajte na linku)

• Konzum: Za dividendu 56,76 milijuna kuna

pročitaj dalje

Povodom mjesec dana od pokušaja ubojstva kolege Dušana Miljuša i tapkanja u mjestu istražnih organa, Zbor istraživačkih novinara pri HND-u predstavio je "Bijelu knjigu napada na, i prijetnji novinarima unatrag 15-ak godina". Nakon presice dao sam kraću izjavu za RTL o prijetnji Josipa Perkovića, savjetnika u HIS-u koncem 1998. koja je meni promijenila život. U prilogu je i izjava kolegice Slavice Lukić, kojoj je na redakcijsku adresu stigao paket s glavom mrtve mačke Više o Perkovićevoj prijetnji možete pročitati u kolumni koju sam objavio u Globusu, 18. prosinca 1998.: Josip Perković pred svjedocima me glasno optužio da sustavno negativno pišem o njemu te da bi me zbog toga na licu mjesta mogao ubiti, zbog čega bi dobio najviše dvije godine zatvora! i u interviewu koji je sa mnom za Novi list 23. prosinca 1998. objavio kasnije pretučeni Robert Frank: VELIKI OBAVJEŠTAJAC PERKOVIĆ MAHAO JE PIŠTOLJEM Za potpuniji multimedijalni doživljaj, predlažem da poslušate i radijsku emisiju Scareface: Josip Perković, Radija 101, autorice Lidije Knežević, u kojoj sam dao svoju ocjenu Perkovićeve stožerne uloge u zločinima komunizma i tuđmanizma. Scareface: Josip Perković / autorica: Lidija Knežević / gosti: Božo Vukušić, Marin Sopta, Marko Lopušina, Anto Đapić i Željko Peratović; Radio 101, Ponedjeljak 31.10.2005. (Prvi dio) Scareface: Josip Perković / autorica: Lidija Knežević / gosti: Božo Vukušić, Marin Sopta, Marko Lopušina, Anto Đapić i Željko Peratović, Radio 101, Ponedjeljak 31.10.2005. (Drugi dio) P.S. Čitam na Pollitiki.com da se MUP pravda kako im DORH odbacuje prijave. Bliska DORH-u, Jasna Babić je najavila izviješće Mladena Bajića Saboru u kojem se navodi da odbace 35, 5 MUP-ovih prijava jer da su trivijalne. Osobno mogu posvjedočiti da je u slučaju moje prijave protiv Vjenceslava Billa MUP postupio profesionalno, a da je DORH čekao pola godine da prijavljeni umre kako bi prijavu policije i moju odbacio: DORH odbacio prijavu protiv pokojnika tri mjeseca nakon smrti. DORH je ključno žarište posvemašnje opstrukcije vladavine prava u RH.

Zbor istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva predstavio je Bijelu knjigu u kojoj je nabrojeno četrdesetak napada na novinare u proteklih 18 godina. Knjiga još nije dovršena i do kraja godine trebali bi biti evidentirani svi napadi.
Glavni “sponzor” Bijele knjige je Hrvatska policija. Naime policiji pripada najveća zasluga što većina počinitelja napada na novinare nije pronađena i procesuirana.
Povod protesta Zbora istraživačkih novinara je posljednji od niza napada koji je izvršen na njihovog kolegu novinara Duška Miljuša, kojeg su brutalno prebili prije mjesec dana. Napadač nije pronađen a policija intenzivno tapka u mraku.
Novinare se u devedesetim godinama napadalo zbog privatizacijskih kriminala i ratnog zločina da bi se u posljednje vrijeme situacija promijenila i novinare napadalo zbog pisanja o organiziranom kriminalu. Jedino što se nije promijenilo bila je neefikasnost pravne države.

pročitaj dalje

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

pročitaj dalje

Novinarsko vijeće časti izbacilo je iz HND-a Ivu Pukanića, a isto bi učinilo i s Berislavom Jelinićem da isti nije već brisan iz članstva zbog neplaćanja članarine, jer su se teško ogriješili o Kodeks časti HND u slučaju Mirjane P. Jusup. S dijelom priopćenja NVČ-a, koje potpisuje Dragutin Hedl, a koji se tiče Pukanića i Jelinića skoro bih se u potpunosti složio jer sam prvi upozorio da su spomenuta dvojica u inkriminiranom članku prekršila i nekoliko zakona, a ne samo Kodeks časti HND-a: Traži se obiteljski psihić Pukanićevih, dr. Veljko Đorđević! Međutim, ostatak priopćenja u kojem se ukoravaju ostali mediji, a posebice NOVA TV, čini mi se kao udovoljavanje stavovima predsjednika saborskog odbora za zdravstvo Andrije Hebranga, o čemu je pisala Vesna Kesić: Nešto je ipak bilo protuzakonito, dodao je na kraju Hebrang. A to je - iznošenje liječničke tajne i pojedinosti iz privatnosti Mirjane Pukanić, od strane brojnih pojedinaca u medijima. Odbor je stoga apelirao na HND, strukovnu novinarsku udrugu, da preispita odgovornost nekih svojih članova. Kojih članova, kakvu odgovornost? Zanemarimo na trenutak notornu opsjednutost dr. Hebranga medijima, ali ovoga je puta doista izgubio kompas u sustavu različitih nadležnosti na relaciji civilno društvo - javna vlast. Loptu odgovornost iz vlastite domene i vlastitog resora prebacio je na jednu profesionalnu udrugu koja s odgovornošću koju je njegov Odbor trebao utvrditi nikakve veze nema, niti bi smjela imati. Vesna Kesić, H-Alter.hr, 08.05.2008 A evo kako je Hebrangu udovoljio NVČ: Kako se u ovom slučaju o Kodeks nisu ogriješili samo spomenuti novinari, nego i neki drugi, doduše u manjoj mjeri i vjerojatno iz posve drugih pobuda, a napose novinari Nove TV (višekratno objavljivanje krajnje uznemirujuće i dramatične snimke prisilnog policijskog odvođenja Mirjane Pukanić iz njezina doma u Vrapče, kao i doista nehumano dočekivanje pacijentice po izlasku iz zdravstvene ustanove, snimanje žene čije je dostojanstvo već uveliko narušeno), upozoravamo sve, a osobito NOVU TV, koja je i spornu snimku neko vrijeme zadržala, a potom spekulativno pustila u javnost. Obrazloženje: Prisilna hospitalizacija Mirjane Pukanić i njezino dramatično odvođenje u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, bez njezine suglasnosti i relevantne liječničke dokumentacije, s lisičinama na rukama, slučaj je bez presedana u recentnoj hrvatskoj povijesti. To ponajviše stoga što su događaju, pukim slučajem, svjedočili brojni novinari, zahvaljujući čemu je javnost pravodobno obaviještena o drastičnom kršenju njezinih ljudskih prava, njezina dostojanstva i privatnosti. Iako je veći broj hrvatskih medija odigrao iznimno važnu ulogu u rasvjetljavanju ovog slučaja, napose u razotkrivanju propusta u radu institucija sustava (zdravstvo, policija, inspekcija…), nepobitno je da se ovom obiteljskom i ljudskom dramom medijski manipuliralo i za potrebe najprizemnijih profitno-tiražnih interesa i međusobnog obračuna medijskih izdavača. Stoga, upravo zbog prava i obveze novinara da p(r)ozivaju sve relevantne institucije na apsolutno poštivanje zakona, kako bi se zaštitila temeljna ljudska prava, smatramo da, radi vjerodostojnosti struke i očuvanja temeljnih profesionalnih i etičkih načela, moramo ukazivati i na vlastite propuste te ih, u skladu s Kodeksom časti hrvatskih novinara, primjereno sankcionirati. Obiteljska i ljudska drama Mirjane Pukanić tim je teža zbog okolnosti da je njome zahvaćena i njezina malodobna kći, u vrlo osjetljivim tinejdžerskim godinama, koja je izložena bespoštednom dnevnom bombardiranju medija bizarnim prizorima iz bračnog života Pukanićevih, dakle, njezinih roditelja. Slučaj je dodatno osjetljiv jer je jedan od glavnih aktera medijski izdavač, Ivo Pukanić, bivši vlasnik NCL Grupe, i jedan od nagrađivanih članova Hrvatskog novinarskog društva. Na odluku Vijeća časti može se uložiti žalba Središnjem odboru u roku od 30 dana od primitka odluke (članak 47. točka 3 Statuta HND). predsjednik Novinarskog vijeća časti Dragutin Hedl, hnd.hr, 01. srpnja 2008. Halo, kolegeicei kolege iz NČV-a! Mediji nisu u dovoljnoj mjeri izvijestili javnost o prisilnoj hospitalizaciji Mirjane P. Jusup sve dok predstavnici nevladinih udruga Ivo Banac, Sanja Sarnavka i Sandra Benčić nisu održali press konferenciju kako bi upozorili, nakon pregledanih snimki prisline hospitalizacije, kako su u slučaju Mirjane P. Jusup zakazale institucije, ali i mediji, koji su slučaj držali pod moratorijem. Predsjednik HHO-a zaključuje kako izbjegavanje istraživanja te medijska šutnja o ovom slučaju govore da je riječ o izuzetnoj situaciji, ali i "strahu od stanovitih centara moći". Javno.hr, 08.04.2008. u 12:29h Tada sam montirao nekoliko videa koje je Javno.hr skinulo sa svojih stranica, neznam na čiji zahtjev, sastavio komentiranu snimku prisilne hospitalizacije, mailao ju na stotinjak adresa i objavio na blogu: Svi Pukanićevi zaštitnici Potom je Ivo Banac gostovao kod Mirjane Hrge na Novoj TV kada je i televizija po prvi put prikazala dio spornog videa na koji se okomilo Novinarsko vijeće časti HND-a: Sporna emisija 10 do 8 Mirjane Hrge Kolegice i kolege iz NČV-a kritikom nas koji smo animirali javnost, razbili moratorij koji je u slučaju prislilne hospitalizacije Mirjane P. Jusup, kontorirao Ivo Pukanić, kao da peru svoju lošu savjest jer u HND-u nije provedena rasprava zašto su mediji bili pod moratorijem, najmanje tjedan dana u slučaju Mirjane P. Jusup. Da nije bilo spomenutih udruga, kritiziranih novinara, Javno.hr-a, Nova TV i drugih, Mirjana P. Jusup danas bi bila zauvijek hospitalizirana. Zato je morbidno licemjeran dio iz priopćenja NČV-a u kojem se kaže: "To ponajviše stoga što su događaju, pukim slučajem, svjedočili brojni novinari, zahvaljujući čemu je javnost pravodobno obaviještena o drastičnom kršenju njezinih ljudskih prava, njezina dostojanstva i privatnosti." Hej, nije to bilo ni puko svjedočenje. Urednica Javno.hr, Nataša Zečević, bila je pozvana od Mirjane P. Jusup u njen stan u Ilici da obavi s kasnije prisilno hospitaliziranom građankom intervju, a "nekim slučajem" ,a ne "pukim" tamo se našlo još desetak novinara, koji su svi bili spremni svjedočiti da gospođa Mirjana P. Jusup nije bila nasilna i da nije bilo potrebe da ju se prislino hospitalizirala, ali ih policija uopće nije saslušala kao svjedoke. Zašto se HND ne odredi po tom pitanju spram policije?! P.S. Na jučerašnjoj sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe nacionalnog programa za suzbijanje korupcije, kolega Robert Frank iz Novog lista pohvalio se da će uređivačka politika njegove redakcije, koja umjesto 123 vlasnika, odnedavna ima samo jednoga (Roberta Ježića, op. 45lines), ostati ista: nezavisna, slobodna... Većina ostalih novinara, žalila se na poslodavce, pa je Frankova izjava djelovala pomalo kao provokativna samohvala. Volio bih da se njegove prognoze ostvare i da Robert Frank nastavi kao do sada nezavisno i kritički istraživati poslove Slavka Linića, koji je btw osobni prijatelj vlasnika Novoga lista Roberta Ježića, pa je tako zabilježeno da Linić i boravi na Ježićevoj jahti. Volio bih vidjeti u Novom llistu neki ozbiljniji istraživački tekst o povezanosti Nacionala s organiziranim kriminalom sad nakon što sam vidio da je u utorak vlasnik Novog lista svjedočio u korist Ive Pukanića u procesu gdje ga tuži Vlatko Marković: Ispitan je i bivši predsjednik NK Rijeka Robert Ježić, koji je ispričao da je Pukanić bio ozbiljan kandidat za predsjednika HNS-a te da je imao šanse za pobjedu, a da je njega, Igora Štimca i Branka Grgića prije kandidature upoznao sa svojim planovima za HNS. Mila Batinica, Jutarnji.hr, 01.07.2008 16:47

U iživljavanju koje provodi obitelj Štengl zajedno s Općinskim i Županijskim sudom u Vukovaru, ni nakon izmjene Ovršnog zakona od 09. svibnja nema naznaka da bi isto moglo biti prekinuto. Nakon pljenidbe tekućeg računa i ostajanja bez osnovnih sredstava za život 28. siječnja ove godine, kažu sve po Ovršnom zakonu, par mjeseci kasnije Sabor je izglasao izmjene i sada to glasi ovako:

U članku 149. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:
»(1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od 1/2 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 prosječne mjesečne isplaćene neto-plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

pročitaj dalje

Jučerašnja sjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe programa suzbijanja korupcije na temu „ MEDIJI I KORUPCIJA“ bila je iscrpljujuća, ali nadam se plodonosna. Predsjednik Vijeća, SDP-ovac dr. sc. Željko Jovanović dr. med., jako ju je dobro koncipirao i vodio. Na kraju sjednice dao sam i izjavu RTL-u o vijesti da je SOA otvorila svoju web stranicu (vidi priloženi video). A u audio formi donosim vlastito izlaganje na sjednici, kojoj je prisustvovao i predstavnik institucije koja me "progoni" - DORH-a, šef USKOK-a Dinko Cvitan. Snimak cijele sjednice, na kojoj su između ostalih govorili i Dušan Miljuš, Nikola Kristić, Vanja Sutlić, Danica Juričić-Spasović, Aleksandar Stanković, Robert Frank..., moći ćete uskoro poslušati na ovome blogu. Sutra u 11 sati u Novinarskom domu, povodom mjesec dana od pokušaja ubojstva kolege Dušana Miljuša, Zbor istraživačkih novinara održati će tiskovnu konferenciju na kojoj će biti predstavljena "Bijela knjiga napada na novinare", a koju su predstavnici HND-a već uručili šefu EK-a u Hrvatskoj, Vincentu Degertu. Prilog RTL-a o otvaranju web stranice www.soa.hr za koji sam dao izjavu. (Komentar na novi način zapošljavanja u SOA-i, prijavom na internetskom obrascu koji još ne radi, dao je i nezavisni novinar Željko Peratović. - Interes za rad u SOA-i je razumljiv jer mjesečna plaća tajnog agenta početnika iznosi od sedam tisuća kuna na više, ali uključuje i beneficirani radni staž, mogućnost premještaja u bilo koju drugu državnu službu nakon isteka pripravničkog staža... To je samo dio primamljivih pojedinosti zbog kojih mnogi žele posao tajnog agenta - ocjenjuje Peratović, koji godinama prati rad domaće obavještajne zajednice. - Pokretanje web stranice samo je zakašnjeli potez za sve glasnijim potrebama transparentnijeg primanja u hrvatsku obavještajnu službu koja poznaje samo onu po "babi i stričevima" - smatra Peratović. -Sanela Majdandžić, Vecernji.hr, 30. 06. 2008. | 12:10) Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Moje izlaganje na sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe nacionalnog programa za suzbijanje korupcije (O korupciji u hrvatskoj tajnoj službi na sjednici govorio je novinar Željko Peratović, upozoravajući kako danas hrvatska obavještajna zajednica radi u dosluhu s kriminalom i određenim povlaštenim medijima. - Sanela Majdandžić, Vecernji.hr, 30. 06. 2008. | 14:32)