Satrali me pusti kilometri autocesta i klime i vlaga i nemir i neimanje pet dana koje si mogu isplanirati pošteno, čak ni za odlazak zubaru ili ginekologu. Zrela sam za dobar, konkretan, pošteni odmor. Pa makar bio samo produženi vikend. Negdje u pripizdini uz more gdje će me barba Šime jutrom pozdravljati i izvjestiti o ulovu kojeg mi može ponuditi za ručak, a teta Bepina mi prodati pola kile pomidora i tri breskve s osmjehom na licu i svježim tračevima. Sve putem do terasice u hladu s tri stola gdje ću naslonjena na zid uz njega pijuckati kavu u kupaćem kostimu, spremna na toćanje čim postane prevruće. Pa kad dođe ostatak, baciti briškulu i trešetu i beštimati karte i sreću i ljubav. I maziti se pod površinom mora, uz grotu koja skriva dio slike. I pjevušiti glupe ljetne pjesmuljke pripito se klateći kroz toplu, suhu noć, zagrljeno. I neimati internet ni mobitele ni pristup stvarnosti koja će se ionako događati ružna i teška, znala ja za to ili ne. Trebam turn off, bez dima cigareta, bez susretanja sve sile menadžera (zašto su svi odjednom menadžeri?!) koji piju skupa pića i pričaju isprazne priče, bez mučenja s besparicom, osjećajem proklete brzine i vremenske stiske i obaveza i grižnje savjesti zbog propuštanja obiteljskog ručka ili susreta s nekim koga opet neću vidjeti sljedećih godinu dana, bez razmišljanja o raspodjeli plaće za pokrivanje još jednog mjeseca. Prvi put u životu zaista želim otići na neki mali otok, u neku selendricu gdje ne postoji ništa što me kroz cijelu godinu zapravo čini ovime što jesam. Ali postoji nešto što mi momentalno prokleto fali...

...jer već dugo nisam. Ne znam nedostaje li mi sve ovo, pretpostavljam da su ovdje nastupili potpuno drugi ljudi nakon mjeseci izbivanja. Nekad se znam uhvatiti kako razmišljam da moram ovo ili ono prokomentirati na blogu i odmah nakon toga - ne da mi se. Promijenila sam se, barem mislim. Općenito onako. Toliko za probni post.

Prije nego pomislite da sam totalno prolupao i počeo slušati soundtrack menopauze, bacite pogled na "Let's Talk About Love: A Journey To The End of Taste" Carla Wilsona... Riječ je o još jednoj knjizi u seriji "33 1/3". No, o tome sam već pisao na www.idesh.net pa čekirajte to... Nego, ono o čemu sam htio pričati daleko je dublje i relevantnije. Nakon &sc...

Nasljednik gena, duhovnih bogatstava, moguće proćelavosti i sklonosti debljanju te pokojeg duga majstorima – već je tjedan dana na moru. Tamo ima Mateu za urlanje i šoru, dedu i baku koji ga obožavaju, sladoleda ko u priči u oba Šiptara i mora, mora, mora… Kaže mi ex-punica da ga se mora čakljom vadit iz plićaka i da [...]

Normal 0 <w:Browse

Nema živosti, samo depresivne snimke nuklearnih eksplozija uz kotrljajućeg kamenja i pjesma kojom nastojim ofarbati svijet u crno. Pojačajte zvučnike, pričekajte kotrljajuće kamenje… i idemo… :-) Na samom početku znamenit nuklearni pokus prerađene haubice iz 2. svjetskog rata koja je ispalila nuklearno zrno na udaljenost od 10 kilometara procijenjene eksplozivne moći 15 kilotona… i nesagledivih posljedica [...]

Sedam dana preko roka, nemam još samo parkete, boju u dnevnoj sobi i kuhinji, pločice u zahodu i hodniku, prekidače, štekere, internet ni kuhinju. Ni bojler, a ni ono za stavit rolu, ali kako nemam ni zahodska vrata… Ali napreduje. Trenutni su problem ulazna vrata. Platih, oni došli dan prije (!?), mene nije bilo doma jer sam u [...]

Normal 0 <!-- /* Style Definitions */ p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal {mso-style-par

Čitam baš Smiletov post o tom nesretnom momku iz kvarta..... Nisam ga poznavao. Ali čini mi se kao da jesam... Pred očima mi se vrti i moje adolescentsko doba, litrenke i klupice po parkovima, punk bandovi u Ksetu ili Jabuci... Glavni kolodvor i noćne linije, zadnji za Dugave ili onaj za Veliku Goricu... Ali i ona noć u Močvari o kojoj sam davno pisao... Kao da je netko gazio i po našim mladostima i svemu onome u što smo vjerovali. Sve me to čini neizmjerno tužnim... Više ne prepoznajem ovaj grad.... Zapravo ne mogu ništa više pametno reči. U glavi mi se osim svih tih asocijacija vrzma i ova pjesma kao muzička kulisa. Zamislite se dobro nad riječima! DOWN IN THE TUBE STATION AT MIDNIGHT Paul Weller The Jam, album "All mod cons" 1978. The distant echo - of faraway voices boarding faraway trains To take them home to the ones that they love and who love them forever The glazed, dirty steps - repeat my own and reflect my thoughts Cold and uninviting, partially naked Except for toffee wrapers and this morning's paper Mr. Jones got run down Headlines of death and sorrow - they tell of tomorrow Madmen on the rampage And I'm down in the tube station at midnight I fumble for change - and pull out the Queen Smiling, beguiling I put in the money and pull out a plum Behind me Whispers in the shadows - gruff blazing voices Hating, waiting "Hey boy" they shout - "have you got any money?" And I said - "I've a little money and a take away curry, I'm on my way home to my wife. She'll be lining up the cutlery, You know she's expecting me Polishing the glasses and pulling out the cork" And I'm down in the tube station at midnight I first felt a fist, and then a kick I could now smell their breath They smelt of pubs and Wormwood Scrubs And too many right wing meetings My life swam around me It took a look and drowned me in its own existence The smell of brown leather It blended in with the weather It filled my eyes, ears, nose and mouth It blocked all my senses Couldn't see, hear, speak any longer And I'm down in the tube station at midnight I said I was down in the tube station at midnight The last thing that I saw As I lay there on the floor Was "Jesus Saves" painted by an atheist nutter And a British Rail poster read "Have an Awayday - a cheap holiday - Do it today!" I glanced back on my life And thought about my wife 'Cause they took the keys - and she'll think it's me And I'm down in the tube station at midnight The wine will be flat and the curry's gone cold I'm down in the tube station at midnight Don't want to go down in a tube station at midnight

Naši igraju ko luđaci, Bilić je kralj, navijači su baš simpa, HNS su pederi i tak to… Malo me mnogo iritiraju. Čak ni sport na dnevniku ne pogledam. Pretjerali ga brate, stvarno je jadna ova država koja plaća medijima da skrenu pažnju s bitnih stvari, ko crkva s Tumpsonom… Užas. ———————————————————- Neki dan u novinama, na naslovnoj stranici slika Bilića dok [...]