SFera, IV.Podbrežje 5 (Kajzerica): u 20.00 sati, predavanje: 'Steampunk: prčkanje po kotačićima prošlosti' predavačica Milena Benini MP3 /playeri /u drvenim kučištima i tickeri koji kucaju RSS u Morseovom kodu: cijela jedna supkultura razvila se na temeljima steampunka, a pitanje je, naravno, zašto. Steampunk se, u svom najčišćem obliku obično postavlja u neko kvaziviktorijansko doba,razdoblje kad je europocentrična, kolonijalna 'velika priča' doživljavala svoj vrhunac. Upravo zbog toga steampunk, kao pravi Dr. Jekyll i Mr. Hyde, pruža mogućnost dekonstrukcije osnova današnje globalističke kulture no, istovremeno, onima koji to žele, omogućuje i povratak u nepostojeću bolju prošlost.

O suradnji s Rajkom Grlićem na scenariju njegovog novog filma “Neka ostane među nama” Ante Tomić govori za Večernji list na ovome linku

Pozorniji pratitelji vjerovatno su zamjetili da su proteklih tjedan-dva internetske stranice izdavačke kuće Fraktura bile nedostupne. Razlog tome je naravno bio rad na osvježenju stranica, što je zgotovljeno a redizajnirane i novim sadržajem obogaćene (npr. podaci o knjigama u pripremi, linkovi prema internetskim strnicama Frakturinih autora, kritike i recenzije njihovih izdanja isl.) Frakturine web stranice sada dijele tron najboljih web stranica domaćih izdavača sa kolegama iz kuća Vuković&Runjić i Aora . Klikajte i uspoređujte...

Ljeto nam se vratilo, sezonu kupanja sam otvorio prije sedam dana i plažu pohodim svakodnevno (ne bez knjige u ruci, naravno), a svim kontinentalcima među vama mirise i okuse mora donosim evo ovako : KRITIKA : Senko Karuza – ‘Vodič po otoku’ (Naklada MD, 2005.) Gledam jučer HTV-ov Dnevnik i na njemu predsjednika Vlade kako urbi et orbi ponosno objavljuje: 'Uvest ćemo ponoćne trajektne linije do najvećih hrvatskih otoka!'. Nažalost, poput velikog dijela svoga biračkoga stada, i Premijer se, da smo 'zemlja od tisuću otoka', sjeti tek 'nekako s proljeća', jer je to vrijeme prvih snatrenja o onome što zaposleni sretnici nazivaju G.O. i mozganja o lokaciji na kojoj ćemo svoje umorne kosti zasluženo ovoga ljeta u more umočiti. Šjor Premijeru, škužajte, ali nažalost, nepobitna je činjenica da su nam otoci nedovoljno valorizirani te najvećim dijelom godine zaboravljeni i zapostavljeni, a sjetimo ih se tek pred G.O. Ili pred izbore. Otočani su oni koji to najbolje znaju, a Senko Karuza jedan je od njih. Zapisima iz zbirke 'Vodič po otoku' Karuza se literarnim putem suprotstavlja umiranju posebnosti i kulture otoka. Zbirka obuhvaća 50-tak zapisa (prethodno objavljivanih u Slobodnoj Dalmaciji) u kojima, služeći se prvim licem množine, Karuza preuzima ulogu glasnogovornika otočke populacije. No, za razliku od najčešćih, ideološkim razlozima uvjetovanih slučajeva zazivanja glasa kolektiviteta, Karuza je miljama daleko od zloupotrebe u bilo kojem smislu, već je njegovo 'mi' izraz suživljenosti, empatije i solidarnosti s kolektivom kojemu s ponosom pripada i čiju sudbinu dijeli. Prema terrafermi, odnosno kopnu, i njegovim žiteljima, ali i prema vlastitoj izdvojenosti i svom izoliranom obitavalištu, odnos otočana nikako nije, niti može biti, jednoznačan. Svaki je otočanin u sebi raspolućen između želje za odlaskom ('tamo gdje je bolje') i nemogućnosti napuštanja ('ovoga gdje je ljepše'). Za Karuzine bodule otok nije samo mjesto ljepote, sraslosti s prirodom i užitka već i mjesto tegobe i ograničenja prirodom uvjetovanih, što ih čini novovjekim Robinzonima, koji, iako nisu ostali bez broda, bijesno ustraju u ostanku, jer ne mogu ostaviti tu slobodu na cjedilu. Iako je, nažalost, nemaju više s kime dijeliti. Isto se tako za turiste i druge kratkotrajne dođoše otočna posebnost ne iskazuje isključivo u mnogovrsnom uživanju, lagodnosti i duševnoj i tjelesnoj okrijepi, već ih inzularnost često zatječe i začudnim otkrićima neočekivane jednoličnosti, dosade i neudobnosti. Iako opisuje detalje, krajolike, običaje i podneblje jednog sasvim određenog otoka (svoga Visa), Karuza ga ne imenuje jer su njegovi zapisi prispodobivi svakom otoku na Mediteranu. Osim što donosi uvid u realije, stvari i pojave turističkim površnim okom teže spoznatljive i iz perspektive ležaljke na plaži, nevidljive, Karuza često i rado oživljava prošlost te od zaborava spašava drevne običaje, postupke i vjerovanja, donkihotovskom se upornošću ne mireći s promjenama kojima suvremenost ustaljene načine života i tradiciju rastače. Izolirani od šire zajednice, otočani su jače usmjereni jedni na druge i mnogo više od kopnene populacije (urbane pogotovo) ovisni o svom prirodnom staništu, njegovom bogatstvu ili oskudnosti. Duboko toga svjestan, Karuza ispisuje odu intimnoj geografiji otočkog svakodnevlja; kolažnim se postupkom fokusirajući na floru i faunu inzularnog krajolika on ispisuje pismo zahvale bićima, predmetima i pojavama koje svakom bodulu život znače i koji im egzistenciju obilježavaju ali i osmišljavaju, te uvjetuju vrlo osoben i specifičan životni svjetonazor. Vinograd, trapula, vrša, balote, trg, brujet, gustirna, konoba, maništra… tek su neki od toponima i tvorbenih elemenata otočkog mikrosvijeta i svakodnevlja kojima Karuza svojim lirskim, toplim, nesvakidašnjim zapisima odaje počast, na posebno topao lirski način bilježeći esenciju Mediterana i sublimirajući sve specifičnosti načina života njegovih najupečatljivijih egzemplara, otočkih žitelja. Iako okosnicu zapisa čini na vlastitom iskustvu utemeljena sublimacija bodulskog svjetonazora i načina života, Karuzin se pripovjedač ne libi ući u kožu i Zagrepčaninu (sa svojim otokom u džepu kao asom u rukavu), ili progovoriti kroz usta turista, kako bi, s osjetnom dozom dobrohotne humornosti prikazao zatečen i osupnut odnos drugoga spram svoje nesvakidašnje uobičajenosti, pritom se posebno usredotočujući i uživajući u onom posebnom trenutku kada ‘sjećanja postaju stvarnost a pitanja zamijenjuju želje’. Karuzin inzularni kolektivni identitet je fluidan i promijenjiv, a glas nestalan; ovisan o raspoloženju, okolnostima, te jako često i meteorološki uvjetovan, ali uvijek, bez iznimke sasmosvojan, premda konstantno u funkciji predstavnika šire otočke zajednice. Njegovo 'mi' zna biti melankolično i rezignirano ali na momente i grubo i starački ogorčeno, ponekad je dječje zaigrano ili pak šeretski posprdno, drugi put sjetno i nostalgično, tu i tamo bijesno, ali najčešće mudro, mirno, toplo, staloženo i strpljivo, sa stoičkom pomirenošću, blagom nježnošću i tihim, potisnutim zadovoljstvom, bez prestanka svjesno posebnosti, privilegiranosti svoje pozicije. Ma koliko prokleta, burna, tegobna, trapljenjem i samoćom obilježena, ponekad ona znala biti. Karuzin ‘Vodič po otoku’ nesvakidašnja je, svevremenska knjiga, lišena ikakvog poriva za uspostavom dijaloga sa suvremenicima s kojima gotovo ništa osim vremenskog konteksta ne dijeli. Unatoč izvornoj žurnalističkoj namjeni, zapisi sakupljeni u knjigu tvore zaokruženu, kompaktnu cjelinu kojoj su dugovječnost i poštovanje književnih sladokusaca zajamčeni… Jedino što na kraju možemo poželjeti jeste što skorije novo, dodatnim zapisima prošireno izdanje. Napisao Božidar Alajbegović, travnja 2006. objavljeno u 'Bibliovizoru' trećeg programa Hrvatskog radija

Nakon romana “Blato” Milane Vlaović i “Banana Split” Željane Giljanović, u biblioteci REGINA objavljen je roman koji je ušao u najuži izbor za Nagradu V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman 2007. godine : Izdavačka kuća V.B.Z. poziva vas na predstavljanje novog hit romana objavljenog u ženskoj biblioteci REGINA 'KOJI FILM SAD VRTIŠ U GLAVI» SANJE BILIĆ u utorak 10. lipnja 2008. godine u 20 sati u atriju Arheološkog muzeja, caffe bar LAPIDARIJ (Gajeva ulica) u Zagrebu. Sudjeluju: Julijana Matanović, Zoran Ferić, Branko Matutinović i Branko Popović (moderator) Prizore iz knjige izvode: Ivana Roščić, Slobodan Ćustić, Ante Prkačin, Saša Antić TBF i Milivoj Beader. Glazbena pratnja: Krešo Fabijanić (truba), fanfare, tamburaši O romanu : Sanja Bilić 'Koji film sad vrtiš u glavi?' V.B.Z. Urednica Julijana Matanović Format: 15,5 x 23,5 cm Broj stranica: 196 Cijuena:160 ,00 kn (tvrdi uvez) Cijena:110,00 kn (meki uvez) Vrlo duhovit roman koji podsjeća na neku otkačenu mješavinu “Enciklopedije mrtvih” i “Štefice Cvek u raljama života”. Isprepliću se dvije priče, zagrebačka i bosanska. Dosljedno je građen od početka kao groteska: od prve scene na sprovodu i posla glavnog lika Roze Herceg, do nečega što bi se moglo nazvati nježna groteska, a obuhvaća roman o životu Ivana Buce Andrića, jednog vrlo mršavog Bosanca, i njegovu tragičnu, smiješnu i nježnu ljubavnu priču. Duhovit, s dobrim dijalozima, vrlo osmišljen, ovaj je roman užitak za čitanje. Zoran Ferić Roman “Koji film sad vrtiš u glavi”, duhovit je i žalostan, lepršav i mramoran, sladak kao lubenica u kolovozu i gorak kao kava bez šećera. Može se čitati i s ozbiljnim kritičarskim dioptrijama i s ružičastim naočalama čitatelja koji se žele samo ugodno zabaviti. Velike teme i ozbiljne indicije o filmu i umjetnosti njegova autorica unosi lakoćom. Ona je pažljivo odgledala i zbiljske ljude o kakvima u tekstu pripovijeda, ona je, a što je možda i najvažnije, uspjela priču u svoj njenoj jednostavnosti učiniti strukturalno zanimljivom i sadržajno neočekivanom. Julijana Matanović

GRAD KOPRIVNICA ORGANIZACIJSKI ODBOR 15. 'GALOVIĆEVE JESENI' – festivala književnosti u novim medijimaraspisuju NATJEČAJ za dodjelu Nagrade FRAN GALOVIĆ za 2008. godinu a) Nagrada se dodjeljuje za najbolje prozno književno djelo koje se bavi temama PODVOJENOG IDENTITETA. b) Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada za izvorna književna djela na hrvatskom jeziku objavljena u drugoj polovici 2007. i 2008. godini, a sastoji se od novčanog dijela i prigodne povelje. c) Prijedloge za dodjelu nagrade podnose izdavači ili autori. d) Najbolje prozno djelo odabire stručni žiri. Za svakog kandidata potrebno je dostaviti po tri primjerka objavljenog djela te životopis autora, ako nije objavljen u knjizi. Prijedlozi i knjige primaju se do 01. srpnja 2008. godine na adresu: Grad Koprivnica Upravni odjel za društvene djelatnosti Zrinski trg 1/I 48 000 Koprivnica Dodjela Nagrade FRAN GALOVIĆ 2008 za prozno djelo biti će u sklopu Festivala književnosti u novim medijima 15. Galovićeva jesen u listopadu 2008. godine u Koprivnici. ***** ON-LINE NATJEČAJ ZA KRATKU PRIČU NA TEMU DVOJNIKA Organizacijski odbor 15. Galovićevih jeseni raspisuje natječaj za kratku on-line priču. Ove je godine priča određena tematski – DVOJNIK. 1. Na natječaj se mogu slati samo neobjavljene kratke priče na temu ALTER EGA do 3 kartice dužine (5400 znakova) pisane na hrvatskom jeziku. (Neobjavljenom se pričom smatra ona koja još ni na koji način nije dana na uvid javnosti putem tiskanih ili elektronskih medija, uključujući i internet.) 2. Priču sa šifrom treba poslati na mail adresu prica@galoviceva-jesen.com Natječaj je anoniman. Priča će biti objavljena i potpisana šifrom na www.galoviceva-jesen.com. Mail treba sadržavati priču, šifru, puno ime i prezime, telefon te adresu autora. 3. Dodjeljuju se tri novčane nagrade: - Prva nagrada u iznosu od 2.500,00 kn - Druga nagrada u iznosu od 1.500,00 kn - Treća nagrada u iznosu od 1.000,00 kn. 4. Najbolje priče odabrat će Organizacijski odbor 15. Galovićevih jeseni. 5. Krajnji rok za slanje radova je 15. 08. 2008. godine. 6. Nagrade će biti uručene u listopadu 2008. godine na Festivalu književnosti u novim medijima 15. Galovićevim jesenima u Koprivnici. Autori čije će priče biti nagrađene biti će pozvani da svoje priče predstave na svečanoj dodjeli nagrada, a sve ostale pristigle priče moći će se čitati na www.galoviceva-jesen.com. ******* NATJEČAJ ZA NAJBOLJI BLOG KOJI SE BAVI TEMOM ALTER EGA Organizacijski odbor 15. Galovićeve jeseni ove godine raspisuje natječaj za najbolji blog koji se bavi temom alter ega. 1. Na natječaj se mogu prijaviti literarni blogovi koji ispunjavaju tematski uvjet. 2. Autori koji žele sudjelovati u nagradnom natječaju šalju mail koji sadrži web adresu bloga, puno ime i prezime, telefon te adresu radi dodjele nagrade. Mail adresa natječaja je blog@galoviceva-jesen.com Blog adrese će prema pristizanju biti objavljivane na www.galoviceva-jesen.com gdje će se za njih glasati. 3. Najboljem blogu dodjeljuje se novčana nagrada u iznosu od 1.500,00 kn. 4. Krajnji rok za slanje je 15. 08. 2008. godine. 5. Nagrade će biti uručene u listopadu 2008. godine na 15. Galovićevim jesenima u Koprivnici. Autor nagrađenog bloga bit će pozvan da se predstavi na svečanoj dodjeli nagrada, a linkovi na sve pristigle blogove bit će objavljeni na www.galoviceva-jesen.com. Dodatne informacije: 098 – 938 – 44 – 11 (Astrid Pavlović) www.galoviceva-jesen.com

Ako se još niste upoznali sa stvaralaštvom Adama Bodora, mađarskog pisca koji je gostovao na prošlotjednom Festivalu europske kratke priče, na ovome linku možete pročitati jedno poglavlje iz njegova romana 'Okrug Sinistra' kojega je 2005. objavio zagrebački Meandar.

Promocija "Bojnog polja Istra" u Đurđevcu je bila sjajna! Dođite ako možete danas u 12 sati u Profil megastore u Bogovićevoj, gdje imamo prvu zagrebačku promociju ovog intrigantnog i kontroverznog cyberpunk romana! Koliko vidim (u kiber-mehani sam na Cvjetnom trgu) vani su u tijeku programi "Cest is the best" festivala, pa možete ubiti i dvije muhe jednim udarcem :-)

KRITIKA: Andrea Pisac - 'Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem' (Algoritam, 2007.) Iako je Andrea Pisac prije šest godina u izdanju zagrebačkoga Studentskog centra objavila debitantsku zbirku priča 'Odsuće', sudbinu je te knjige nažalost proročanski obilježio njezin naslov, pa je zbog nemara i indolencije izdavača danas nije moguće pronaći ni u knjižnicama ni u knjižarama. No, s obzirom da je autoričinu novu knjigu objavio Algoritam, a brigu oko promocije preuzeo agilni Algoritmov urednik Kruno Lokotar, sudbina prethodne zbirke nikako se ne može ponoviti. Andrea Pisac u knjizi je sakupila dvanaest kratkih priča, tematiku kojih otkriva već sam naslov 'Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem'. Međutim, osim ljubavnih odnosa kao tematske okosnice svih u knjizi objavljenih priča drugi dio naslova sugerira kako bi mogla biti riječ o svojevrsnu ženskom mačizmu u pristupu odabranoj tematici. Čitanjem se to pokazuje točnim. Pozorni čitatelji novijih domaćih proznih knjiga mogli su zapaziti da mnogi hrvatski autori – poput Pintarića, Vadanjela, Koščeca, Prtenjače, Simića – pišu o muškim likovima koji više nisu nimalo macho, koji se ne libe iskazati emocije i priznati svoju ranjivost i nesigurnost, pa čak i zaplakati, u prozama sjetna i melankolična ozračja i izražene osjećajnosti. Muškarci u tim prozama nisu autoritativna glava obitelji, nego ravnopravni partneri koji ili žude za skladnim, nepomućenim ljubavnim odnosom, ili takav odnos, na svoju sreću, već žive. Dakle, moglo bi se reći da je riječ o, uvjetno kazano, slabim subjektima, što u slučaju junakinja Andree Pisac nikako nije slučaj. Za junakinje kratkih proza ona izabire jake ženske subjekte; to su sve odreda fakultetski školovane urbane intelektualke na pragu tridesetih; zaposlene, samosvojne i samostalne, ali često i osamljene, iako su sve već dio Para. Andrea Pisac naglasak stavlja na junakinjino samoostvarenje u odnosu prema drugome; njezina je zbirka zaokružena oko jakog zajedničkog koncepta koji se svodi na (ne)mogućnost ljubavi, bračnu rutinu i nezadovoljstvo, ali također i nezadovoljenost, što podrazumijeva tematizaciju ženske seksualnosti, odnosno narativizaciju autoerotizma kao posljedicu protagonističine frustracije izazvane raskorakom između željenog i dobivenog. Dakle, žena je ta koja analizira, ocjenjuje svoju vezu i donosi sud, odnosno izražava nezadovoljstvo, preuzima odgovornost i aktivno potiče pokušaj promjene, i to ne samo kad je nezadovoljna partnerom nego i u slučaju kad je svjesna svoje podložnosti, odnosno ovisna o svom mužu (priča Na dnu kantice). Riječ je o uspješnoj književnoj problematizaciji ženskosti i frustrirane emocionalnosti pri portretiranju nezavisnih žena ili onih koje nezavisnost nastoje ostvariti, pri čemu je posljednje u očitu kontrastu spram čiklitovske potrage za Onim Pravim, odnosno tematizacije nastojanja ostvarenja romantične ljubavi u uvjetima podređenosti, s dominantnim mužjakom kao predmetom žudnje. Unatoč urbane ambijentiranosti i stvarnosne determiniranosti priča, autorica se usredotočava na realitet intimnosti, na analizu stanja i mikrozbivanja te dočaravanje atmosfere i propitivanje ženske seksualnosti, onkraj potrebe za socijalno-društvenom kritičnošću. Dapače, u priči Odustajanje od sebe autorica – na način blizak Rajku Grliću iz njegova filma Samo jednom se ljubi ili pak srodno Makavejevu u njegovu kontroverznom i zabranjivanom WR: Misterije orgazma – ironizira mušku zaokupljenost politikom, koja seže tako daleko da političke rasprave i parole muškarcu silaze s usana čak i za vrijeme seksualnoga čina. Premda je većinom riječ o mučnim ozračjem obilježenim književnim ekspedicijama u područje ljubavnih jada, još je nekoliko priča oplahnuto ironijskom duhovitošću. Ponajviše se to osjeća kod triju priča koje tematiziraju brodolom jednoga bračnoga para – u trima zasebnim proznim cjelinama autorica retrospektivnom naracijom prikazuje tri različite faze disfunkcionalne bračne zajednice Sonje i Ogija, krećući od pozicije potpunog potonuća bračnog broda u priči Drkadžija, preko prikaza trenutaka kada se bračni brod opasno naherio i ljulja li se ljulja (u priči Netko mora biti žena u ovoj kući), pa sve do priče Naše bračno putovanje, koja na duhovit način daje naslutiti lošu sudbinu netom prstenovane veze. 'Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem' ispostavlja se zbirkom kvalitativno ujednačenih i fino strukturiranih priča, koje, zbog stanovitih ponavljanja, ipak bolji dojam ostavljaju svaka pojedinačno nego čitane sukcesivno, zbirno ukoričene. Budući da je riječ o konceptualnoj, tematski zaokruženoj zbirci, ostaje nam vidjeti kako bi se Andrea Pisac uspjela snaći u drugom pripovjednom modelu (odnosno žanru) ili, što bi bilo još zanimljivije, u nekoj drugoj temi. Odnosno, hoće li se othrvati opasnosti automanirizma, natruhe čega su i u ovoj knjizi vidljive, ali bitno ne umanjuju vrlo dobar ukupan dojam. Napisao Božidar Alajbegović objavljeno u 'Vijencu' , broj 365, veljača 2008.

Balkanski književni glasnik u broju 2 / 2008. (Sveska 15) donosi : PROZA Alen Drino, Aleksandar Gatalic, Aleksandar Đuričić, Boro Pernar, Branko Malić, Daliborka Kiš – Juzbaša, Darko Vrlac, Duško Mrđa, Filip Erceg, Marko Ivić, Muzafer Čauši, Nada Dušanić, Stevana Sremac Tamoya Sanshal, Tatjana Stevanović TEMAT: Danil Harms Danil Harms, Slučajevi, proza Zorislav Paunković, Vladimir Glocer, O Harmsu i drugima, intervju Natalija Živković, Čovek sa šeširom i beležnicom? – crtice po i o Danilu Harmsu, proza POEZIJA Birgitta Jónsdóttir, Fahrija Fahra Hodžić, Josip Šabić, Laura Barna, Maja Kakša, Petar Miloradović, Ratko Petrović, Romana Brolih ESEJI Aleksandra Đuričić, Pisma iz Salcburga, poetski esej Andy Morley, Zašto je većina poezije takvo smeće?, esej Branko Malić, Beograd Zorana Grebenarevića, likovna kritika Filip Erceg, Tko to kaže, tko to laže da je Goli otok Krležina ideja?, esej Uredili : Elfrida Matuč Mahulja, Danijela Jovanović i Vesna Denčić . Glavni i odgovorni urednik BKG Dušan Gojkov. gojkov@balkanwriters.com Novi broj BKG-a čitajte ovome linku