Ovih dana promišljao sam koje filmove posebno istaknuti iz vrlo izdašnog programa ovog jubilarnog Motovun film festivala. To mi je bila možda jedna od težih odluka ovih dana pred odlazak na Brdo filmova jer njome nisam htio nekoga u nečemu zakinuti, slijedom toga ostavljam jednu dozu rezerve spram one poznate de gustibus ... Dakle sve što će biti u Motovunu dešava se na 6 lokacija. Jednu smo prije neki dan apsolvirali, to je glazbeni dio. Onaj najbitniji, esencijalni je filmski. Prvo ima toliko filmova da se ne može sve fizički stić' pogledat ukoliko ne izvršite svoje kloniranje ili se bavite astralnom projekcijom pa ste u isto vrijeme na dva mjesta. Nešto dakle treba odrezat ili ako idete u paru onda jedan u jedno, drugi u drugo kino. Može i to jer ipak kino je nekako kao i jazz ... više osobni doživljaj jer sve ono što želite s partnerom ... učiniti ćete nakon projekcije. Zar ne Dakle puno, puno previše filmova koje vas doslovno, još više nego proteklih godina, dovode u situaciju u koju su naši ljudi dolazili za vrijeme osamdesetih kada su dolazili u shoping pohode diljem zapadnih europskih zemalja i tada pred obiljem izbora bi stali, i u nekom čudnom grozničavom stanju ne bi znali kud krenuti kupovati. Eto tako je nešto sa ovim izborom (sofijinim) koji su preda nas stavili revni djelatnici MFF-a. Odmah na početku ove moje filmske Dream team selekcije obznanjujem kako sam odustao od gledanja, pretpostavljam jednog odličnog, filmskog programa u Ruskom kinu (za one koji će se tamo obresti, svakako očekujte izvrstan program koji uključuje filmove Tarkovskog, Ezenštajna itd.). Tamo će dakle biti prikazan kroz filmove povijesni slijed ruskog filma u zadnjih 100 godina njegova postojanja. Pošto neću moći to pratiti ja sam sa "bačuškama" napravio jedan mali kompromis, a to je da ću odgledati sve njihove filmove koji će biti u konkurenciji glavnog filmskog programa festivala. Tako dakle ću se koncentrirati na program kina Bauer i Trg, a dijelom kina Barbacan i Još manjeg kina. Nešto slično, ovisno o vašem platežnom stanju, predlažem i svima vama filmofilima namjernicima. Moj izbor je pao na slijedeće filmove: "Boogie" Radu Munteana, "Movie" Ive Trajkova iz Makedonije, "Sirena" Anne Melikyan, "Musta Jaa" Petri Kotwice iz Finske, "Stellet licht" Carlosa Reygadasa, "U MAYMUN" Nuri Bilge Ceylana, "Gruz 200" Alekseia Balabanova, "It's a free world" Kena Loacha. Za ljude sa posebno istančanim smislom/ukusom za film (ili filmske egzibicioniste) predlažem kao posebnu atrakciju programa festivala najduži film koji je ikad igrao u Motovunu. To je film Lava Diaza "Smrt u zemlji Encantosa" koji traje 540 minuta. On je filmofilima koji pohode filmska događanja u Hrvatskoj otprije poznat sa Human rights film festivala gdje je pri tom i održao predavanje. Osim toga kao posebnost ovog jubilarnog festivala izdvojio bih još i interaktivni filmski program. Taj dio programa će se održati u kinu Barbacan i sastoji se od tri filma u kojima ćete moći sudjelovati tako da usmjerite film u jednom od pravaca. To su filmovi : "Switching" Mortena Schjdta gdje ćete pritiskom na daljinski promijeniti sudbinu glavnih junaka, zatim tu su još i "Late fragment" režiserskog teama Daryl Cloran, Anita Doron, Mateo Guez, "Kinoautomat: Čovjek i njegov dom" i za kraj ovog programa izdvojio bih vizualnoolfaktivni doživljaj "Polyester" u režiji John Watersa. Sve one koji dosad nisu bili na: RAF-u, Festivalu jednominutnog filma u Požegi, One Take film festivalu ili Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva mladeži u Karlovcu, pozivam vas na projekcije u Još manje kino ne bi li vidjeli što se tamo stvara radi. Tu bih također izdvojio jedinstveni film unas, to je "Hip hop priča iz Hrvatske" jednog također osebujnog čovjeka, novinara i filmaša Igora Kolovrata. Uglavnom toliko je događaja da sam ih podijelio u nekoliko postova i naravno ovaj filmski ostavio za kraj. Moram priznati da mi je malo falilo da stavim cijeli program kao preporuku, no nekakvu selekciju je trebalo učiniti. Ono što me ove godine iznenađuje je zapravo izostanak nordijske filmske škole ili filmova meni dragih Vikinga (tu mislim i na Švedsku, Dansku, Norvešku, Finsku itd.). Zašto je to tako ne znam. Ima jedan film iz Finske u glavnom programu i tek jedan iz Danske, ali je on je u interaktivnom programu. Šteta, oni su me uvijek svojom filmskom radikalnošću iznenađivali i nadahnjivali za postove. Vjerojatno će se stanje popraviti dogodine. Dotad: Do svidanja u Motovunu ! p.s. cijene karata su izvješene ovdje.

(r: Ryan Nicholson) O ovom filmu sam čitao pozitivnu recenziju na evildread.comu pa sam ga zato i odlučio pogledati. Mene i nije baš oduševio. Očekivao sam u najmanju ruku novi Frontieres. Gutterballs je još jedan bezlični dosadni loše snimljeni novi horror. Zgodna je ideja iskoristiti kuglanu za mjesto radnje, ima nekoliko zanimljivih ideja, kao što je korištenje mašine za poliranje kugli za poliranje glave, guranje čunja u žensku vaginu, smrtonosti gaging te gušenje tipa guzicom njegove partnerice, ali sve to je nažalost tako loše snimljeno da nije nimalo uvjerljivo pa čak ni zabavno. Šteta. Smrtonosni 69.. S druge strane možda to i ne čudi pošto je redatelj ustvari kanadski make-up stručnjak koji je radio na hrpi b tv produkcije, Gutterballs mu ipak nije prvi redateljski posao nego čak četvrti! Hm, očito nije puno naučio... Inače, gledao sam i njegov debi Torched (2004) kratki rape and revage filmić, koji također nije ništa zanimljivo. gore ne može... Dobra ideja koja se našla u pogrešnim rukama. I još jedan film kojega bi trebalo zaobići. Ocjena: 3/10

O majko, upravo pogledah trailer za novi nastavak Sleepway Camp slasher serijala i ostao sam paf -na trenutke sam imao osjećaj da gledam neko Tromino smeće Z kategorije. U dve i pol minute trailer doslovno pokažu toliko stvari da skoro i nemoraš gledati film, a uz par solidnih smrti pri kraju trailera, sve mi djeluje [...]

(r: Harry Bromley Davenport) Nešto je ispod stola... Xtro je jedan od onih filmova koji mi je ostao duboko urezan u sjećanje poput prije spomenutih Fredijevih noćnih mora. I da, i on je poprilično razočarenje na ponovno gledanje kao i Freddy. Jedino dobro u filmu je scena kada žena porodi odraslog muškarca, koja mi je u biti i ostala urezana u pamćenje. Gluma je poprilično loša, ali ne toliko očajna kao same reakcije likova i dijalozi. A o tijeku radnje da i ne govorimo. A tu su još i scene koje su ubačene samo da bi šokirale gledatelja a nemaju i najmanjeg smisla. Recimo jedenje zmijskih jaja. Čista pizdarija. Jedva sam ga pogledao na 3 puta! Al neka morao sam ga ponovno pogledati, sad me barem više ne progoni... Šta, priča Alieni otmu nekog lika uz pomoć jakog vjetra i jakog reflektora. Njegov sin je jedini svjedok otmice, ali nitko mu ne vjeruje, a još ima i noćne more o tome. Nekoliko godina kasnije na Zemlju sleti neki alien u šumu, napadne neke ljude, impregnira neku ženu, a ona nakon par sati porodi... oca od malog! On se odmah vraća kući ali mu žena nije sjedila skrštenih nogu te je sad s nekim tipom s čudnom frizurom koji se ševi s jednom jebozovnom Ruskinjom koja također živi s njima u stanu. Ako ništa mali je presretan što mu se čale vratio... barem dok mu ne pojede jaja od zmije koju drži kao ljubimca. Kasnije ga stari ugrize pa mali dobije telekinetičke moći koje koristi za vrtnju zvrka bez ruku i još ponešto... bla bla bla... Ruskinja... Ocjena: 2/10 (htio sam mu dati 1, ali sjetio sam se sisa male Ruskinje...;-)

Tusken Raiders at the Office Don t Make Fun of Boba Fett

Ovo je low budget filmić koji je baziran na “posudbi” ideja iz filmova poput “Wedlock”, “Saw” i “Cube”. Znači, grupica nepovezanih ljudi se sa metalnim ogrlicama oko vrata budi u velikoj zatvorenoj sobi. Nemaju pojma tko ili što ih je stavilo tamo, a svaki od njih je u odjeći dobio nekakav predmet, poput dijela ključa, [...]

Jučer taman pred spavanje pregledam još jednom svoj RSS reader da vidim što se zbiva na raznim planovima koje me zanimaju. Pod horor feedovima deseci postova sa Comic Cona, izbacuje se sve i svašta, letimično prelazim preko toga i nalećem na post sa jednog bloga - wtf - pronađena kopija “London After Midnight”??? Ako je [...]

This man will bring order to the universe…or not. Bračni problemi, kriza identiteta, otkrivanje novoga sebe… sve to zvuči kao recept za uspjeh ako se pravilno izbalansira. Nažalost, iako...

Prijenosim u potpunosti jednu bitnu vijest za sve koji u NEDJELJU dolaze u Motovun, dakle: PRIJEVOZ PAZIN - MOTOVUN Prvo i najvaznije: dogovorili smo s Autotransom da u nedjelju 27. srpnja (dan prije sluzbenog pocetka festivala!) naprave dvije ture busom iz Pazina u Motovun. Kako su te dvije linije jedini nacin da se javnim prijevozom dospije u Motovun, proslijedite ovu vrijednu informaciju kome god mozete. Pazin Motovun (NED 27.07.2008): 13.15h 16.15h Cijena karte: 35kn Autotrans ce i za vrijeme samog festivala organizirati buseve iz Motovuna za Pazin i obrnuto, a raspored tih linija mozete naci na njihovim web stranicama. Neka vas ne zbuni sto gorenavedenih nedjeljnih linija nema na sajtu, to su vanredne voznje i zbog toga nisu u sluzbenom rasporedu. KAMP RADNO VRIJEME, CIJENE I OSTALO Novost je da se kamp ove godine otvara vec u nedjelju, sto bi trebalo rasteretiti recepciju i postediti vas cekanja u ogromnim redovima prvi dan festivala.

Dakle, Audio Bullys - Ego War (2003) Ok, nije baš najsvježije, i netko ih je već možda i zaboravio, ali ja sam ih eto otkrio tek nedavno, i često se uhvatim da ih ne prebacujem kad se nađu na playlisti, nešto kao malo življi i energičniji The Streets, uglavnom dobro i slušljivo, pa evo ako netko nije čuo: Jebiga opet sam ubo jednu koja nije bila singl, pa nema ni službenog spota, ali evo poslužit će i ovo: Audio Bullys - Real Life I ponovno neslužbena verzija, klip iz filma This is England Audio Bullys - We don't care