Čim sam vidio ime ovoga filma ponadao sam se da je bazirano na pojmu “Video on Demand”. Nekome možda to ništa ne znači, ali video on demand se koristi za video streaming preko Neta, što bi iz mog (ekstenzivnog) iskustva moglo značiti samo jedno - teen horror koji se vrti oko live prenosa na Netu. [...]

1. Apocalypse Now 396 2. The Shining 299 3. Harry Potter and the Chamber of Secrets 285 4. Harry Potter and the Prisoner of Azkaban 284 5. Star Wars 261 6. Scary Movie 3 257 7. Superman IV: The Quest for Peace 255 8. The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring 255 9. The Lord of the Rings: The Two Towers 254 10. The Wizard of Oz 253 11. Beauty and the Beast 246 12. Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl 225 13. The Lord of the Rings: The Return of the King 223 14. Jaws 215 15. Troy 209 ... imam kojekakvih filmskih siteova. Među njih se ubraja i site Moviemistakes.com. Iz naslova sitea se vidi kako se bavi greškama na filmu, stoga ja za ovaj post izdvajam osvježenu listu 15 filmova sa najviše pobrojanih grešaka. Inače što bi bile griješke i grehške na filmu? Pa to su one stvari koje ponekad zbog ljudski urođenih mana kao što su loša percepcija, manjak koncentracije ili ih u obradi u mozgu koji je koncetriran na dijalog neke kretnje na koje nas upućuje daroviti režiser jednostavno kao suvišne odbacujemo. U naravi su to manje uočljivi detalji, kojima se na ovom siteu jedino ovi freakovi i bave.:) No desi se da ponekad su to dijelovi filma koji su toliko vidljivi da ubijaju čar filma. Desilo mi se to ne tako davno na Zagreb film festivalu gledajući film Allen Coulter "Holywoodland", gdje je tokom projekcije uletila poznata pecaljka u kadar i razbila čar filma. Ožiljak je vidljiv u mene jer još se sjećam i imena filma koji i nije nešto Bogznakaj. Vjerujem da se i vi sjećaje takovih nekih događaja pa me slobodno svojim doživljajem nadopunite.:)

Tommy se uz pomoć frenda iz ludare vraća na mjesto zločina gdje je prije sada već dosta godina izkasapio Jasona koristeći njegovu mačetu. Nakon što je otkrio Jasonov grob na lokalnom groblju uspjeva ga otkopati i uviđa Jasonovo crvljivo tijelo. Ulovi ga luna koju je već proživio, te počinje mrcvariti mrskog mu nemesisa. [...]

We’ve sensed it. We’ve seen the signs. Now… it’s happening. Iako me Lady in the Water uistinu razočarao, Shyamalan je i dalje redatelj koji stoji iza meni nekoliko odličnih...

Imao sam 15 minuta za potrošiti na kompu pa sam se uputio na Break.com, sajt sa kojega 24 Sata “posuđuju” video snimke. Naletih na ovaj spoof za Gay Zombies film :-)

... je film koji sam dugo odbijao pogledati, no kad sam to učinio... nisam požalio. jednostavan zaključak vučem ... od svih prošlogodišnjih filmova koji su došli iz USA moram priznati da rijetki su podbacili. ovaj film nije bio nikakav kandidat za Oscara. on je sam po sebi Oscar kojeg si možete pokloniti. spoj je to svega što volimo. muzike i filma. odlične glume. maestralne izuzetno tečne i logične režije. gledali ste Footloose, Flashdance, Opatice koje pjevaju, poznate dvoboje gitara i benjoja iz filmova Crossroads i Deliverance. ne mogu se svih filmova koji su glazbeni i sjetit na koje me je, ovaj odličan ... posve pozitivan, film podsjetio. ne trebam li spomenut da je happyendovski nastrojen, no ne treba li nam jedan takav film koji kad ćemo pogledati osjećati ćemo se kao ljudi? svijet muzike, spoja klasične glazbe, rocka, crossovera i jednog koncerta u Central parku na kojem jesu hrpe mladih a ne idu slušati neka tamo sranja od narodnjačkih melosa, koji su sve samo ne glazba. ovo je prava i za mene dugo očekivana bajka za odrasle, o ljubavi, o malim Mozartima koji se skrivaju među nama, o prijateljstvu, i naravno o univerzalnom amalgamu svega toga... glazbi. sama radnja podsjeća i vjerojatno je inspirirana Dickensovim viktorijanskim sivilom primjera Oliver Twista stavljenim u suvremeni koloristični aspekt. jedna od glavnih uloga filma dodijeljena je odličnom Robinu Williamsu. njegova uloga Maxwell 'Wizard' Wallace neodoljivo me podsjetila nekim svojim karakteristikama na Fagina iz Oliver Twista (hrpa siročadi i njihov mentor koji ih šalje da zarađuju). iako bi to bila jedina zamjerka moramo prihvatiti da su ishodišta zapadnjačke kulture u njihovoj književnosti pa ćemo u filmovima naći na ostatke nekih sjećanja koje scenaristi uklope u jednu suvremenu bajku. svejedno ostajem mišljenja da su rješenja režisera u filmu na kraju raspleta fenomenalna (možda ćete odgovor za tu moju tvrdnju naći ovdje). ako će netko reći očekivana onda molim neka uzme u ruke knjigu snimanja i nek napravi ovakav jedan pravi manufakturni reprezent hollywooda osamdesetih. režija filma Kirsten Sheridan uz odličnu ujednačenu glumu svih aktera radnje toliko zadivljuje da me zapravo neodoljivo podsjeća na dirigenta koji vas neumitno i nepogrešivo vodi ka cressendu. ovaj film svakako je trebalo otići pogledati u kino jerbo zvuk nećete moći toliko dobro doživjeti na svojem suround sistemu. odlične su pjesme, nekoliko solo dionica malog Rusha/Evana. film ako vas ne ponese i odnese u djetinjstvo gdje je sve moguće ... nije uspio, no uvjeravam vas ovaj film ima ono nešto... ono što samo vibrira zrakom. ... i za kraj ova injekcija pozitivnih vibri predstavlja pravo ljetno osvježenje, film "August Rush" iako po svemu sudeći neće pohoditi hrvatska kina našao se na policama videoteka. Svakako preporučam da pogledate ovaj tečni, nezahtjevni, opuštajući i krajnje nenametljivi pozitivan film.

Nisam prije stavio popis filmova sa ovogodišnjeg ciklusa španjolskog suvremenog filma, no nikad nije kasno kad su posrijedi tri odlična filma od kojih provjereno bih svima preporučio kako su u najavi programa kina Tuškanac napisali ... ekstravagantnu celuloidnu fantaziju "Ljubavnici polarnog kruga". Na programu su u : Ponedjeljak, 23. lipnja Ciklus španjolskog filma 20:00 Portret žene s muškarcem u pozadini (Retrato de mujer con hombre al fondo, 1997); r: Manane Rodríguez Utorak, 24. lipnja Ciklus španjolskog filma 20:00 Ljubavnici polarnog kruga (Amantes del círculo polar, 1998); r: Julio Medem Četvrtak, 26. lipnja Ciklus španjolskog filma 20:00 Sef broj 507 (La caja 507, 2002); r: Enrique Urbizu Petak, 27. lipnja Dokumentarni petak 20:00 FADE-IN u Tuškancu ... ono što je bitno svima kojima ne vladaju toliko španjolskim jezikom da su svi su filmovi prevedeni, a ne manje bitna stvar je kako je cijena karata 10 kn. Vidimo se u kinu Tuškanac!

Neki dan sam pregledavao Videonetovu horror ponudu i zapne mi u oko cover filma “Soul Survivors”. Film mi je totalno poznat i makar na prvi pogled djeluje kao neki slasherčić, IMDB mi kaže da je riječ o nečemu ipak malo drugačijem. U glavi mi stvarno neka žarišna točka govori da sam film gledao, ali čitam [...]

Nekako sam sebi ostao dužan kad je u pitanju prošli tjedan. Osim strke, ali pozitivne, oko presica vodećih ljetnih festivala u Hrvatskoj, Zagrebu je bila i jedna retrospektiva. Ovaj puta nije posvećena jednom režiseru kao što je Ante Babaja već jednom glumcu koji je ne tako davno zauvijek napustio kino platna. Riječ je o glumcu Zvonimiru Črnku rođena u malom mjestu pored Gorice, Buševcu. Film kao ništa drugo ne može opisati kvalitetu jednog glumca, režisera, snimatelja te postati trajni spomenar, živi spomenik na jednog vrsnog talenta što je neumitno stvar i sa ovim Babajinim filmom. Kada vidite "Izgubljeni zavičaj" onda shvatite kvalitetu rada na filmu koja je postojala u eks državi. Ovaj film je izuzetno simfonična izvedba tri, četiri ili pet aktera, što onih iza kamere što onih ispred. Prvo što impresionira filmom i odmah je vidljivo sasvim prosječnom gledatelju jest fenomenalna fotografija. Snimatelj Goran Trbuljak je uz vjerojatnu orkestraciju svega od strane Babaje imao izuzetnu inspiraciju snimajući jedan izuzetno eteričan mediteranski film u Kvarneru posebice na otoku Cresu kojeg se lako raspoznaje kroz marine, vedute koje nam nuđaju ova dvojca vrhunskih cineasta. Možda će to zazvučati pomalo pretenciozno, no svaki kadar bi mogao biti slika. Tako me jedan kadar doručka na travi, podsjetio na poznatu sliku Edouard Maneta, naravno sa odjećom. Užitak je gledati to pretakanje slike u sliku. Film svojom atmosferičnosću će umnogome podsjetiti na jedan suvremeniji film koji se isto tako dešava na Mediteranu, to je svima poznati Mediteraneo, a pomalo i na Mandolinu kapetana Corelija. Tko zna je li se Gabriele Salvatores prisjećao snimajući Mediterraneo svojih možebitnih ljetovanja na hrvatskoj obali i pri tom dobio inspiraciju. Lijepo je vidjeti kako je režiser prenio na film osim slike i govor i humor tog kraja. Iako je ovaj film kombinacija narativnog i slikovnog izričaja te se na prvi pogled doima zbog izvanserijske slike da dominira vizualno, to nije tako. U filmu je jaka priča i to ona viječna o borbi za odrastanjem. Priča je to o odnosu oca i sina. Gdje kroz retrospekciju sina imamo uvid na njegovo odrastanje tj. točnije jedan dio njegova djetinjstva koji je na njega kao što to biva u stvarnosti ostavio duboki utisak. To su ona sjećanja koja se često pozivaju u nekom asocijativnom nizu sa nekom osobom. Ovdje je to odnos sa ocem. To su prve ljubavi. Prvi pogled na ženu. Sve je to stavljeno u kontekst jednog turbulentnog prijeratnog vremena (pred drugi svjetski rat) koje povećava intenzitet doživljaja i stavlja jedan drugi kontekst. Naime nakon rata dolaze mnoge promijene kako bi Gundulić to najbolje rekao "ko bi gori sad je doli, a ko doli gori ustaje" Zanimljiva je bila i zadnja rečenica nakon putovanja u svoju prošlost koje nam je omogućio glavni junak. Ta scena se odigrava na mjesnom groblju gdje na upit mjesnog političara kako je to da je u grobnici još jedan čovjek, lik kroz odlično interpretiranu suzdržanost od strane Črnka daje na to daje jednu filozofsku interpretaciju, odgovorivši mu da je on unutra. Političar je razvidno konsterniran odgovorom. No u pozadini odgovora bila bi ona univerzalna istina da mi nikad i ne odlazimo iz naših krajeva, gradova u kojima smo odrastali i koja jako žive u našim uspomenama na djetinjstvo gdje zapravo na neki figurativan način i ostavljamo svoje kosti. Vjerojatno bi neki fizičar kroz svoju interpretaciju prostor vremenskog kontinuuma to bolje objasnio, no poetika i jednostavnost života i umiranja nije dana svima da je tek tako olako shvatimo pa stoga je posvema jasno zašto je mjesni političar bio toliko zbunjen. I na kraju ove recenzije bi se još osvrnuo na izvrsnu glumu Zvonimira Črnka koja je ona koja zapravo ovaj film objedinjuje u jednu smislenu cjelinu. Njegova pomalo stoička suzdržanost u tim nekim po običnog čovjeka uznemirujućim momentima filma, fenomenalno opisuje jednog čovjeka koji je svašta prošao u životu i neminovno vidljivo da mu se je desio život sa svim onim negativnim i pozitivnim komponentama te ga ne mogu smesti ti pomalo trivijalni životni momenti jer ... čemu. Stavom, ali kompletno svojom filmskom pojavnošću Zvonimir me izuzetno podsjetio na Jean Paul Belmondoa (inače njegova vršnjaka), i to likom, i mimikom na ona vremena najvećih postignuća Belmonda. Mislim na doba novog francuskog vala recimo iz filma "A bout de souffle" (Do posljednjeg daha), no nikako ne na doba filmova koji svojim izričajem više podsjećaju na trash, "As asova". Vidljivo je da kada je Zvonimir Črnko odrastalo tko je i koja nacionalna kinematografija je imala utjecaja na glumu. Vrijedno je spomenuti da je jedna od uspješnica Zvonimira Črnka i međunarodna koprodukcija "Isadora" (1968) u kojem igra pod svojim pseudonimom Ivan Tchenko Jessenina zajedno sa Vanessom Redgrave. Zvonimir je svakako obilježio hrvatsko i svjetsko glumište i glumio je u još dvadesetak filmskih uloga. Riječ je o jednoj impozantnoj filmografiji za hrvatske uvjete. Svakako ovog kako još za njega oni koji ga se sjećaju vole reći, šarmera i ljubimca žena svi oni koji štuju film i pogotovo hrvatski film će svima faliti i biti će teško nadomijestiti.

Makar se još ne priča o sudbini ovog novog horror serijala, brojke gledanosti prve epizode nisu bile pretjerano zadovoljavajuće. Baš ne kužim te brojčane odnose u računicama gledatelja u američkim kućanstvima, ali “Fear Itself” pilot je imao gledanost manju od neke druge serije koja se u isto vrijeme počela prikazivati i bio je tu negdje [...]