Postovi s blogova iz kategorije film i TV:
Top 10 USA Box officea protekli vikend
1. Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull, 101 milion US$ 2. The Chronicles of Narnia: Prince Caspian, 23,03 miliona US$ 3. Iron Man, 20,14 miliona US$ 4. What Happens in Vegas, 9 miliona US$ 5. Speed Racer, 4 miliona US$ 6. Made of Honor, 3,4 miliona US$ 7. Baby Mama, 3,32 miliona US$ 8. Forgetting Sarah Marshall, 1,66 miliona US$ 9. Harold and Kumar Escape from Guantanamo Bay, 915 tisuća US$ 10. The Visitor, 781 tisuća US$ ... nakon Kronika iz Narnije 2 na čelo je zasjeo pomalo ostarjeli al' još uvijek živahan Indy i njegova kristalna lobanja. A ja bih nazvao ovaj boks ofis vikend vikend vikendom velikih valova. Naime Indiana je prešao čarobnu granicu u prvom vikendu prikazivanja 100 milja zelenih novčanica, a prate ga dva jaka igrača koji su bili prethodni vladatelji Box officea i ujedno naravno filmovi istog žanra. Dakle prva tri su pustolovni filmovi koji tematiziraju super junake.
Oni žive na Subversivefilmfestivalu !
Prepuna dvorana kina Europa mogao bi glasiti alternativni naslov ovog mog izvještaja s lica mjesta. Danas na Tijelovo nekako mi je bilo čudna situacija na koju sam nadošao krenuvši sa tramvajske stanice u Frankopanskoj. Prva mi je asocijacija na ulasku u Varšavsku ulicu i pogleda na probuđenu prirodu i zazelenjela stabla pred kinom Europa je bila na Beč i Hundertwasserovu kuću. Bio sam tamo mnogo puta i još više u Varšavskoj i nekako mi je zazvonilo danas na ovaj lijep i ugodan (temperaturno) dan. Nije to bila jedina asocijacija, naime ispred kina je bila velika da to tako nazovem gomila ili po Marinu Držiću skup ljudi. Nisam mogao vjerovati, no odmah sam se poveselio jer danas nije bilo otvaranje kad se uobičajeno svi pozvani i nepozvani okupe na otvaranju ne bi li se uslikali za koji od sveprisutnih medija. Dakle taj razlog sam logičkom dedukcijom odmah odbacio. Drugi razlog je bio slovenski filozof, sociolog, psihoanalitičar i teoretičar filma Slavoj Žižek i njegov današnji filmski izbor... na kraju u razgovoru sa jednom slučajno odabranom sugledateljicom sam potvrdio svoju sumnju. Filmu je prethodilo dobro predavanje nakon čega je većina publike ostala u dvorani gledati film. Naime ovo je po meni bio jedan od vršnih dana festivala jer mjesta u dvorani nije bilo. Sjedilo se po stepenicama kina, a kolko sam vidio i to je bilo skroz puno. A film, kakav je to bio film. Podsjetio sam se nakon davno gledana ova filma na videu prije mnogo ljeta da je Carpenter majstor. Naime ispast će da sam svaki dan zadivljen izborom koji bi mogao biti jednako i moj, no izbor su sastavljali sve sami prominentni i dokazani filmaši, kritičari i teoretičari i napravili izvrstan izbor. Kako sam i prije znao za film moram priznati da sam ga danas gledao u drukcijem svijetlu. Iznova sam se oduševljavao ponekim trashovskim forama u filmu. Poput one o zlatu koju kaže lik Franka u filmu: "The Golden Rule: He who has the gold, makes the rules." ili kad sve krene po zlu najbolje je opisati život kao ... Brother, life's a bitch... and she's back in heat.. Namjerno ili ne u filmu se u jednoj rečenici ismijava crkva, budizam i sve što ima nauk umjerenosti kroz simpatičan dijalog dvojce glavnih likova ovog sf-a ... Frank: I've walked a white line my entire life, I'm not about to screw that up. Nada: White line's in the middle of the road, that's the worst place to drive. Naravno sve te lajne u filmu su izazvale salve smijeha u publici. Poneki dijelovi u "They live" su me podsjetili radnjom na proslavljeni Matrix, no naravno u tom filmu su sve te ideje dodatno razrađene i ušminkane efektima. Osim na Matrix u jednom trenutku mi se učinilo da gledam Ramba. Naravno u to su doba kad je "They live" rađen kino dvoranama i redovima ispred istih bili apsolutni vladari Rambo, Rocky i Terminator, no nekako ipak ne mislim da je glavni frajer u liku bauštelca Nade skroz preslikani lik Ramboa ili pak možda Terminatora, no da posjeduje primjese Terminatorove hladne logike i neutažive želje jednog Johna Ramboa za osvetom ne može se poreći nakon viđenog... Nada: I got news for 'em. There's gonna be hell to pay. 'Cause I ain't Daddy's little boy no more.. Dakle, da li je bila Carpenterova logika te davne 88 bila da parodira na vodeće filmove tog desetljeća, ili da stvori nešto novo i revolucionarno (tipa Matrixova svjeta), ili pak kako bi Slavoj Žižek volio vidjeti film... kao jednu kritiku kapitalističkog društva... nisam posve siguran jerbo ovo sa parodijom bi još i moglo proć, ali da je htio dati neku ijevičarsku viziju borbe za bolji svijet... teško jer ipak sa odricanjem spominje komuniste u filmu nekoliko puta i ja ne bih uvijek u svemu što je napredno ili nagovještavajuće u nekom žanru davao predznak ulijevo ili udesno jer to dovodi do apsurda u kojem bi u svemu mogli tražiti neki skriveni signal... ko zna možda i vanzemaljaca. Uglavnom ovaj film bih proglasio kao jedan nagovještaj gdje i kojim pravcom će se krenuti u žanru sf-a u desetljeću koje se sa tako sa veseljem spominje u filmu. Ovo je svakako must see film za nekog tko želi biti pravi sf freak.:) ... žvačite i žvaku.:)
Kino Europa, Rote Armee Fraktion, 2 juni ...
... i odličan dokumentarac koji po priči i načinu naracije same radnje odskače od ostale ponude festivala. Film je oduševio publiku (prošaranu ljevičarima iz ilegale:). No nije samo publika bila zadovoljna, nego je bilo i očito da je i direkcija festivala bila oduševljena samom posjećenosti filma (u rane večernje sate tamo negdje po svršetku radnog dana u 18h) i okruglog stola nakon projekcije koja je održana u samoj dvorani kina Europa. Film je jedno uredno djelo koje pomalo lišeno emocija i na novinarski način priča o motivima Karl Heinzova angažmana u RAF-u te efektima same akcije u kojoj je on sudjelovao. Stičem dojam da se ove ultraljevičarske teroriste pokušalo uljuditi, no negdje u tom nastojanju se režiser izgubio i prikazao sve to donekle kirurški hladno. Da me krivo ne shvatite ovo je riječ o jednom sasvim solidnom dokumentarcu uz čiju ćete pomoć ipak moći pojmit skoro sve o tome što je prethodilo akciji grupe RAF-ovaca u Stockholmu, a kasnije i ono što je neumitno uslijedilo. Zajedno sa Karlom putujete u sve dijelove njegove mračne prošlosti i jedino veselje na njegovu licu vidite kad sav ozaren i razdragan na ekranu dočekuje filmsku ekipu u jednom selu u Francuskoj kamo je emigrirala njegova obitelj. Tu vidite da čovjek se i smije. Apsurd tog dobrog raspoloženja je mjesto, jer zbog osude društva njihove obitelji bile su više manje prisiljene lutati Njemačkom, a kad je u pitanju Karlova obitelj, bile su dodatno uništene angažmanom u RAF-u i mlađeg Karlova brata, a zatim i njegovom izdajom pokreta te sasvim razumljivom u ono doba i njegovom prislinom emigracijom u Kanadu. Dakle nikako ne podupirem terorizam kao sredstvo s kojim ćete potaknuti promijene u društvu. Smrt drugog pojedinca je preveliki zalogaj za moju svijest i nikako ne mogu pojmiti hladnu egzekuciju pojedinaca od strane tih mladaca. Što me još više iznenađuje je to da iako deklarativno je Karl protiv nasilja u jednom trenutku u kasnijem razgovoru po minulom filmu je zaiskrila ona iskra na podbadanje još jednog sudionika razgovora. Temljem toga izvlačim sud da nisam sasma uvjeren da je Karlu žao i ako je koliko te do koje razine svijesti je svjestan svojeg čina ... to ne znam. U filmu a i kasnije u razgovoru me izuzetno iznenadila još uvijek neugasla solidarnost sa ostalim članovima grupe u pogledu nerazotkrivanja tko je zapravo hladno ubio dvoje pripadnika ambasade u Stockholmu. Nadam se da mi ne zamjerate što pretakam usporedo dojmove s filma i s razogovora te ih spajam u jednu cjelinu. Naime to činim stoga jer nekako mi se čine da su film i razgovor jedna organska cjelina, jedan čovjek, jedan Karl Heinz Dellwo, ja ne mogu razlučiti to dvoje ... tako da sve u svemu bio je ovo neki kvazi ljevičarski napad na kino Europa. Naravno šalim se. Moram se osvrnuti na vrlo prisutnu publiku koja je u velikom broju po svršetku projekcije i ostala u dvorani te aktivno prisustvovala razgovoru koji je više imao karakteristike jednog intervjua. Poneki su razdragano pljeskali na neke izjave koje su dane od bivših ekstremista. To mi se učinilo pomalo smiješnim i iskričavim te me podsjetilo na relikt jednog razdoblja koje je fala Bogu iza nas. Na kraju ću u obliku odgovora izreći, jer nisam imao za to prilike na tom okruglom stolu, režiseru filma o Holegeru Meinsu Gert Conradu. On je uz dvoje, ipak bivših, terorista bio prisutan na tom razgovoru i branio svog prijatelja Holgera (koji je umro u zatvoru strajkajući glađu). Dakle donekle mi je jasno zašto još uvijek emotivno doživljava izjave nekih političara iz tog doba. ... par u lijevom dijelu slike su ex teroristi Znam, da ako ti je na drugoj strani prjatelj da ćeš biti subjektivan i iznositi relativno afirmativne stavove, no bez obzira na obzire ne mogu unatoć svemu naći simpatije za učinjeno jer cilj ne opravdava sredstvo, a pogotovo ne ubojstvo. Tako da razumijem tada u to vrijeme dane izjave Helmuta Kohla o nerazumijevanju za zatvorske uvjete RAF-ovaca jerbo ni sam osobno, a ni sama pravna znanost nije sama sa sobom na čistu koju pravu sankciju bi trebalo izreći za kaznu za jedan takav čin. Naravno da se razumijemo, ja sam svakako protiv smrtne kazne i usporedo s tim i bilo kakva mučenja zatvorenika. Tko god nije bio jučer na projekciji ova filma propustio je zanimljivu diskusiju, poneko iskrenje za vrijeme razgovora i sasvim solidan dokumentarac. Bolje to nego neki kvaziutopstičkobajkoviti Princ Kaspijan ili koja druga fantazija za ispiranje mozga. Navratite jer na programu su odlični filmovi iz tog razdoblja gdje možete kao sasvim običan gledatelj uočiti razne paralele u kinematografijama istoka (ovdje Češke) i recimo Italije gdje filmovi djele jednu istu crtu neorealizma proslavljenu Antonionijem. Svakako dođite... još par dana bilo pa nestalo.
Video: Wall-E i David Lynch
Wall-E je viđen u Los Angelesu. Jedva čekam film! :)
Neki njegova djela vole, drugi ih mrze, ali i ispred kamere se David Lynch trudi da nam se obrve zbunjeno uzdignu:
Program Subversive film festivala
Ovaj tjedan je stvarno izuzetna ponuda filmova u našem malom gradu. Istina sve su to klasici što dokumentarnog, igranog i ili pseudodokumentarnog žanra, no prije svega visoko kvalitetni ali ne toliko visokoestetizirani filmovi kako su većina gledatelja navikla gledati po određenim multipleksima u našem nam gradu. Ovaj program možete pronaći i na stranicama samog festivala, no on je u pdf-u i sporo se učitava tako da sam učinio ovu sizifofsku prepisivačinu. Od filmova koji dominiraju nekako mi prvo upada u oči francuski cineast Jean - Luc Godard sa nekoliko svojih filmova, a zatim jedan sasvim neobičan film iz USA kojeg su pretpostavljam zaljubljenici u sf sigurno vidjeli, Carpenterov "They live". U sažetku o festivalskim događanjia ovaj film je naslovljen kao svojevrsni nastavak Carpenterova proslavljena filma "The Thing" iz 1982.g. Kuriozitet je da ovaj film podosta shvaćen alegorijski, i u riječima Slavoja Žižeka predstavljen svojevrsnim zaboravljenim dijelom američke ljevice. Zapravo kad sagledam sa tog kuta gledanja, ovaj po meni jedan izvrsni film iz 1988.g., drži vodu. Film bih svakako svakom pasioniranom sf fanu preporučio pogledati ovaj film na kino platnu. Stvarno vrijedi. Osim ovog pomalo zalutalog čeda sf-a u ovu sferu politički angažiranih filmova treba iz ove gomile izvrsnih filmova istaknuti i film "Stockholm-75" (iz Švedske, 2003, 58') u režiji David Aronowitcha o početku takozvane Njemačke jeseni sa otmicom u njemačkom veleposlanstvu u Švedskoj iz koje je izvuklo živu glavu tek nekoliko terorista od kojih je jedan i prisutan na ovom festivalu u Zagrebu, i bit će gost na predavanju o RAF-u. Riječ je dakle o Karl-Heinz Dellwou. Smatram kako ne bi trebalo propustiti ovo predavanje jednog od živućih pripadnika RAF-a koji se ne libi o tome otvoreno pričati. Zvuči izuzetno zanimljivo što će reći ovaj "reformirani ultraljevičar" nakon što je bio osuđen na 20 godina robije zbog te akcije u Stockholmu. Od ostalih filmova onako meni prima vista zanimljivi se još pokazuju: dokumentarac "Black Panthers / Huey", o militantnoj skupini Crnim Panterama, koji prati slijed događaja povodom uhićenja jednoga od osnivača ove skupine, Hueya P. Newtona zbog ubojstva policajca u Oaklandu. "... Film sadrži snimke prosvjednog skupa i duge govore vođa „Crnih pantera“, praćene aplauzima preko 5000 prosvjednika, uglavnom crnaca...", kaže u programu redakcija festivala ... A BIENT‘T J’ESPERE / Do skorog viđenja Fr, 1968, 43’, 16mm, c/b Režija: Chris Marker, Mario Marret WEEK – END / Vikend (kino Europa, 21.05.2008. u 14h) Fr, 1967, 105’, 35mm, boja Režija i scenarij: Jean - Luc Godard TOUT VA BIEN / Sve je u redu (kino Europa, 23.05.2008. u 14h) Fr, 1972, 95’, 35mm, boja Režija i scenarij: Jean-Luc Godard, Jean-Pierre Gorin Glume: Yves Montand, Jane Fonda LETTER TO JANE: AN INVESTIGATION ABOUT A STILL / Pismo Jane: Istraga o fotografiji (kino Europa, 24.05.2008., u 14h) Fr, 1972, 52’, 16mm, boja Režija, scenarij, fotografija, montaža, zvuk: Jean-Luc Godard, Jean-Pierre Gorin Glasovi: Jane Fonda, Jean-Luc Godard, Jean-Pierre Gorin CINE-TRACTS / Filmski pamfleti (kino Europa, 23.05.2008., u 16h) Fr, 1968, 60’,16mm, c/b, nijemi Realizacija Collectif (Chris Marker, Jean-Luc Godard, Alain Resnais) BRITISH SOUNDS / Britanski zvukovi (kino Europa, 22.05.2008., u 14h) VB/Fr, 1969, 52’, 35mm, boja Režija i scenarij: Jean–Luc Godard, Jean-Henri Roger CLASSE DE LUTTE / Klasna borba Fr, 1969, 37’, 16mm, c/b Realizacija: Groupe Medvedkine de BesanÁon Produkcija: SLON; ISKRA KAŽDY DEN ODVAHU / Svakodnevna hrabrost (kino Europa 19.05.2008. u 22h) Cz, 1964, 86’, 35mm, c/b Režija: Evald Schorm LE FOND DE L’AIR EST ROUGE / Dubina zraka je crvena Fr, 1977, 240’, 16mm, c/b i boja Režija, scenarij i montaža: Chris Marker Uloge: Simone Signoret, Yves Montand LA REVOLUTION N’EST QU’UN DEBUT: CONTINUOUS / Revolucija je samo početak: nastavimo... Fr, 1968, 22’, 16mm, nijemi Režija: Pierre Clementi Uloge: Frederic Pardo, Jean-Pierre Kalfon LE LIT DE LA VIERGE / Postalja djevice (kino Europa, 23.05.2008., u 22h) Fr, 1969, 114, 35mm, c/b Režija, scenarij i montaža: Philippe Garre LOIN DU VIETNAM / Daleko od Vijetnama (kino Europa, 22.05.2008., u 16h) Fr, 1967, 115’, 35mm i 16mm, c/b i boja Režija: Alain Resnais, William Klein, AgnËs Varda, Joris Ivens, Claude Lelouch, Jean-Luc Godard, Chris Marker O SLAVNOSTI A HOSTECH / O svečanosti i gostima (kino Europa, 20.05.2008. u 22h) Cz, 1966, 68’, 35mm, c/b Režija: Jan Nemec VITE / Brzo Fr, 1969, 37’, 35mm Režija i scenarij: Daniel Pommereulle FARBTEST - Rote Fahne / STARBUCK - Holger Meins (kino Europa, 20.05.2008.u 16h) Farbtest – Rote Fahne Njemačka, 1968, 12', 16mm, boja, nijemi Režija: Gert Conrad DEUX FOIS / Dva puta Francuska, 1969, 70’, 35mm, c/b Režija imontaža: Jackie Raynal NOW I AM YOURS / Sada sam tvoja (kino Europa, 21.05.2008., u 18h) Velika Britanija, 1992, 32', 16mm, c/b i boja KONCEPT, REŽIJA, MONTAŽA I NARACIJA: Nina Danino DEUTSCHLAND IM HERBST / Njemačka u jesen (kino Europa, 21.05.2008., u 16h) Njemačka, 1978, 123', 35mm, c/b i boja REŽIJA i SCENARIJ: Alf Brustellin, Hans Peter Cloos, Rainer Werner Fassbinder, Alexander Kluge, Beate Mainka-Jellinghaus, Edgar Reitz, Katja RupČ, Volker SchlĆndorff, Peter Schubert, Bernhard Sinkel DIE BLEIERNE ZEIT / Olovno vrijeme (kino Europa, 21.05.2008. u 20h) Njemačka, 1981, 107’, 35mm, boja REŽIJA: Margarethe von Trotta ULOGE: Jutta Lampe, Barbara Sukowa, Rudiger Volger La Hora de los Hornos / Vrijeme žeravice (kino Europa, 23.08.2008., u 17h) Argentina, 1968, 260', 35mm, c/b Režija i scenarij: Fernando E. Solanas, Octavio Getino Stockholm-75 (kino Europa, 20.05.2008. u 18h) Švedska, 2003, 58', video (DigiBeta) Redatelj: David Aronowitch THEY LIVE / Oni žive! (kino Europa, 22.05.2008., u 20h) SAD, 1988, 93', 35mm, c/b i boja Režija: John Carpenter PRIMA DELLA RIVOLUZIONE / Prije revolucije (kino Europa, 19.05.2008., 20h) Italija, 1964., 105', 35mm, c/b i boja REŽIJA: Bernardo Bertolucci LA SOCIETE DU SPECTACLE / Društvo spektakla Francuska, 1973, 90', 35mm, c/b REŽIJA I SCENARIJ (adaptacija knjige): Guy Debord IN GIRUM IMUS NOCTE ET CONSUMIMUR IGNI (kino Europa, 20.05.2008., u 14h) Francuska, 1978, 105', 35mm, c/b REŽIJA I SCENARIJ: Guy Debord SUR LE PASSAGE DE QUELQUES PERSONNES, TRAVERS UNE ASSEZ COURTE UNITE DE TEMPS / O prolasku nekoliko osoba kroz prilično kratku jedinicu vremena Francuska, 1959, 18', 35mm, c/b REZIJA I SCENARIJ: Guy Debord MEMORIAS DEL SUBDESARROLLO / Sjećanja na nerazvijenost Kuba, 1968, 104', 35mm, c/b REŽIJA: Tom·s Gutierrez Alea SZEGENYLEGENYEK / Golaći Mađarska, 1966, 90', 35mm, c/b REŽIJA: MiklŰs JancsŰ W.R. – Misterije organizma (kino Europa, 21.05.2008. u 22h) Jugoslavija, 1971, 85', 35mm, boja REŽIJA I SCENARIJ: Dušan Makavejev ULOGE: Milena Dravić, Ivica Vidović, Jagoda Kaloper, Tuli Kupferberg THE BRIG / Zatvor SAD, 1964, 68', 35mm, c/b REŽIJA: Jonas i Adolfas Meka ULOGE: Warren Finnerty, Jim Anderson, Henry Howard TEOREMA / Teorem (kino Europa, 20.05.2008. u 20h ) Italija, 1968, 98', 35mm, boja REŽIJA I SCENARIJ: Pier Paolo Pasolini ULOGE: Terence Stamp, Silvana Mangano, Massimo Girotti, Anne Wiazemsky BLACK PANTHERS / HUEY / Crne pantere SAD, 1968, 30', 16mm, c/b REŽIJA I FOTOGRAFIJA: AgnËs Varda LIPANJSKA GIBANJA / RANI RADOVI (kino Europa, 22.05.2008., u 20h) Lipanjska gibanja Jugoslavija, 1968, 11', 35mm, c/b REŽIJA: Želimir Žilnik ... od ostalog programa svakako ne bi trebalo propustiti film "Deutschland im herbst" skupine njemačkih režisera (među kojima se skriva i jedan Fassbinder) o događajima tjedan dana nakon samubojstava vođa RAF-a. Osim toga tu je mnogima poznati film "Die bleierne zeit" u režiji Margarethe von Trotta. No da ne bi bili zapostavljeni autori sa ovih prostora treba istaknuti dva filma koja svaki na svoj način progovara o događajima 1968.g. u bivšoj nam topionici naroda. To su film Želimira Žilnika "Lipanjska gibanja" u kojem on filmskim uprizorenjem pokušava rekonstruirati događaje, za koje divna li čuda ne postoji nikakav tv ili filmski snimak. U to mi je osobno teško povjerovati, ali eto i to postoji kao mogućnost. Drugi film sa ex-ju prostora je "W.R. – Misterije organizma" Dušana Makavejeva koji kroz seksualnost progovara o promjenama koje 68 godine u svijetu kulminiraju. Ima tu toga još od Pasolinija do Bertoluccia, no ovo je neki moj izbor. Vama ostavljam da u ovom odlično koncipiranom i prebogatom programu nađete hranu za svoju vjerujem izgladnjelu filmofilsku dušu.
