... u svijetlu mojeg ovotjednog maratona po presicama filmskih festivala koji nam predstoje bilo je i sasma logično da ga završim i utrčim u cilj sa onim možda meni najdražim Motovunskim. Ukratko jučer u predvorju ZKM-a u svojem najjačem sastavu (Rajko Rale Grlić, Igor Mirković, Tanja Vrvilo te Hrvojka Begović i ostali koji se nisu vidjeli) ekipa najotkačenijeg filmskog festivala u Rvata je predstavila prvu porciju ovogodišnjih filmskih delicija koja nas očekuju na najfilmskijem bregu na svijetu. Dakle ove godine umjesto vode u Mirni, koju će direkcija uz pomoć mnogobrojnih Rusa skrenuti uzbrijeg do samog centra Motovuna, će teći čista vodtka. Je nije laž bit će vodtke ko u Rusa. I da umjesto tradicionalnog Catmudfiighta biti će Cat fight dviju plavokosih ljepotica, u stilu Šarapove Ruskinja, u čistoj vodtki. No dobro osim ovih ruskijeh čuda, poslije hektolitara prozirne na vodu slične tekućine, neće se samo u alkoholiziranom stanju pratiti ova čuda i sanjati do jutra babuške već će tu doći i od obilježavanja dvaju lijepih obljetnica. Naime uz veličanstvenu 100 godišnjicu ruskog filma bit će i ništa manje značajno obilježavanje 10 godišnjice festivala s najljepšim nebom na svijetu. Došao je i taj dan da festival zakorači u svoju drugu dekadu postojanja. Festival kako je stasao tako više nije zelen nego je eto ponaradžastio i time ponosno deklarira ulazak u svoje adolescentsko doba. Nadam se jednako otkačeno i pozitivno ludo ko' i do sad. Osim tih vizualnih promijena Tanja Vrvilo nam je predstavila izuzetno zanimljivi i nadasve ambiciozni program Dana ruskog filma u Zagrebu ususret Motovunu i sam program program obilježavanja ove impozantne obljetnice ruske kinematografije na MFF-u. Ususret MFF-u u Zagrebu u za tu priliku novom kinu ZKM-u biti će prikazani filmovi novijeg datuma ruske kinematografije. To je kao i program koji će uslijediti u Motovunu samo vrlo mali presjek ruske suvremene kinematografije koja ima produkciju od 100 filmova godišnje. Od novosti koje su da nam za ovaj prvi susret priredili iz Montone je i otvaranje novog kina na festivalu i u Zagrebu unutar kazališne kuće ZKM, što se tiče filmske kulture nije loše. Barem jednom da u današnje vrijeme u neko kazalište ako ništa privremeno useli film. I tako dok će se u velikoj dvorani ZKM-a "plesati kazačok", u predvorju kazališta bit će postavljena izložba 40 ruskih kino plakata od 1908.-1940. te 80 grafika Sergeja Ejzenštejna – njegovih skica kazališnih projekata te skica za filmove od 1917.-1948. Izložbu će otvoriti ruski povjesničar Maksim Pavlov, a filmska kritičarka Irina Pavlova predstavljat će filmove u programu. ... dakle na programu Tjedna ruskog filma u Zagrebu bit će slijedeći filmovi: 1. Aleksej Učitel', Šetnja / Progulka, 2003, 90' 2. Nikita Mihalkov, Ispijeni suncem / Utomlyonnye solntsem, 1994, 135' 3. Vera Storoževa, Putovanje s domaćim životinjama / Puteshestvie s domashnimi zhivotnimi, 2007, 97' 4. Aleksej Balabanov, Brat, 1997, 96' 5. Sergej Bordov ml., Sestre / Syostry, 2001, 83' 6. Aleksej Balabanov, Brat 2, 2000, 122' 7. Jurij Pavlov, Marame / Platki, 2007, 98 8. Il'ja Hržanovskij, 4, 2005, 126' 9. Andrej Proškin, Igre noćnih leptira / Igry motylkov, 2004, 105' 10. Maks Vertov (Julija Kolesnik), Crta / Razmetka, 2007, 120' 11. Aleksandr Rogožkin, Kukavica / Kukushka, 2002, 99' Ulaznice po cijeni od 25 kuna prodaju se na blagajni ZeKaEma od 1.srpnja. Kažu iz direkcije festivala da je u prodaji ograničeni broj kompleta ulaznica za sve projekcije, po cijeni od 100 kuna te se stoga treba požuriti. Vidimo se u ZKM-u na Rusima.

(pres play! pa nastavi čitati) Dok ovo budete čitali vjerovatno ću već biti nekoliko kilometara južnije! Uzeo sam si malo godišnjeg a i vrijeme je da se malo promjeni klima. I naravno da se malo odmorim krvave oči od gledanja filmova!:-) Na blog se vraćam za kojih petnaest dana. Ako će praznina biti prevelika kupite si jedan ovakav jastuk: (pres play! pa nastavi čitati) Inače nisam si uspijo na vrijeme nabaviti nekakav pištolj na vodu, recimo ovako nešto bi bilo sasvim ok: Stavljena je nova anketa, ako niste skužili, kao drugi dio suludih pretraga koje su neke likove dovele do ovog bloga. A evo kako je završila prošla, 1. dio: Nije baš bilo interesa koliko sam očekivao, čak ni ukupni broj glasova nije velik s obzirom da sam ostavio mogučnost ponovljenog glasanja... Pobjedu je odnio pojam "svršavanje u picu" što je možda indikativno i možda pokazuje da je premalo recenzija pornića na blogu! Kao da sam znao - čekirajte bonus ovog posta!:-) Što bi rekli naši stari: "seksa nikad dosta", pa barem i onog na ekranu. Ipak na drugom mjestu je pojam "jebački filmovi" sa 8 glasova, što mi je nekako drago, mada nisu svi opisani jebački. Uglavnom, hoću da vidim barem preko 100 glasova za 2. dio ankete dok se vratim! :-) Eto. Uživajte i čitamo se uskoro! Bonus! nešto da ostanete aktivni do idućeg javljanja: Homo Erectus (1995) (V) (r: Joe D'Amato) Na Homo Erectus (1995) (V) od legendarnog Joe D'Amatoa sam nabasao "slučajno" tražeći istoimeni film iz 2007. kada sam nakon "The Dark Backward (1991)" htio vidjeti što je još Adam Rifkin snimio., ovo je jedan od zanimljivijih pornića koje sam pogledao u zadnje vrijeme. Radnja je, kao, smještena u prapovijest i prati par skupina naših mogućih predaka, Homo erectusa, skupine su ili muške ili ženske, ove ženske su naravno dobro obdarene i jebozovne, i srećom potpuno bez silikona - barem su pazili na detalje!;-) Valjda me neće talijanke na moru napadat ko ovog jadnika! ;-) Likovi su; što smiješni; što standardno muško porno meso, uglavnom neki će vas nasmijati - pogotovu sa ispuštanjem zvukova koji bi trebali zvučati kao govor izumrlog Homo erectusa. Vrijedi pogledati barem zbog zgodnih pica, šteta što fak scene nisu bolje.

... jučer sam nazočio još jednoj presici, ovaj puta jednog vrlo mladog filmskog festivala na krajnjem istoku nam zemlje, festival je to grada heroja Vukovar film festival. > Na festivalu će se pojaviti zanimljivi filmovi koji dolaze iz zemalja dunavskog sliva. Nazvao bih ga regionalnog karaktera. Održava se što je meni jako zanimljivo na dunavskom šlepu, kojima su Hrvati ako se sjećate putovali u zbjegu od četničke najezde. Eto mogu reći da je nađena kvalitetna zamjena tom teretnom prijevoznom sredstvu koje na jedan poseban i romantičan način oživljava Vukovar uz Dunav. Naravno to nije jedino mjesto održavanja festivala u Vukovaru. Drugo kino je u muzeju Lavoslava Ružičke. Inače su karte za sve zainteresirane stvarno simboličnih 10 kuna. Biti će prikazano više od 50 filmova od tog broja treba izdvojiti 7 u dugometražnoj i 7 u kratkometražnoj igranoj konkurenciji te 14 dokumentaraca. Osim ovog natjecateljskog dijela festivala koji je ove godine prešao u kategoriju više, od filmske revije nadošao je na festivalsku razinu, biti će u takozvanom off programu i recentni svjetski filmski hitovi, vrlo zanimljiva retrospektiva najpropulzivnije europske kinematografije iz Rumunjske. Ovdje kad pričamo o rumunjskoj kinematografiji moram prispomenuti kako nam je direktor festivala najavio mogućnost da u Vukovar na festival dođe i Cristian Mungiu kojeg bi trebali znati po njegovu višestruko nagrađivanom filmu "4 luni, 3 saptamâni si 2 zile" (dobitnik je 17 nagrada od kojih svakako najviše siju Zlatna palma i nagrada EFA-e) Filmovi koje bih izdvojio su: Janosa Szasza "Opium - Diary of a mad woman", José Padilhe "Tropa de elite" (ovogodišnji pobjednik Berlinalea), Radu Muntean "The Paper will be blue", "Football undercover", "Jihad for love" , svakako pored ovih dugometražnih treba podsjetiti kako niti kratkometražna varijanta nije za odbaciti tako bih istaknuo odličan hrvatski kratki film u režiji Igora Mirkovića "Krupni otpad" ... itd. Pozivam sve slavonske lale koje neće u to doba biti na moru da svakako navrate i svojim prisutstvom na festivalu podrže ovaj najmlađi festival u Hrvatskoj.

(r: Takashi Miike) Go ahead make my day! E zaželio sam se ovakvog Miikea! Sukiyaki Western Django (2007) jedan od tri Miikeeva iz 2007. me se i nije dojmio (detalji u donjem postu!), Like a Dragon (2007) mi je bio bolji ali opet ne nešto posebno, baš me zanima kakav je Crows Zero (2007), no o tom potom. Nimalo bitna scena ali svakako kul!:-) Rainy Dog je drugi dio nepovezane Miikeve trilogije Black Society, prvi dio Shinjuku Triad Society (1995) je prvi Miikev film koji sam pogledao i do danas mi je i najbolji, apsolutno savršenstvo gangsterskog filma. Rainy Dog je i stilski dosta drugačiji od Shinjuku Triad Society, a priča je to o yakuzi u Tajvanu - odlični Sho Aikawa, koji ubija za lokalnog kriminalca, kojem neka bivša ljubavnica ostavi nijemog sina i zatim pobjegne... Miike je ovdje dosta kontrolirao svoje ludilo, tako da su nadrealne scene svedene na minimum, nećemo ovdje spominjati iskopavanje potpuno ispravnog skutera iz pijeska plaže... Uglavnom, odličan film, melankoličan, dirljiv, zabavan, napet i sa valjda najviše snimljene kiše po minutaži jednog filma. Nezaobilazno štivo! Ocjena: 9/10

(r: Takashi Miike) Sukiyaki Western Django bi trebala biti Miikeva zajbancija. Pazite sad, remake špageti vesterna a umjesto Talijana s lošim engleskim dubom, glumci su Japanci koji govore loš engleski. Iako se čak i činilo da bi moglo biti zabavno, na kraju ipak nije. Ok, ima dvije tri miikejevske fore: rešetanje stijelama i rezanje katanom, ali sve ostalo mi je bilo predosadno pa tako nisam mogao izdržati a da ne premotam dosadnije dijelove (glupi dijalozi, šetanje likova, poziranje...) tako da sam film pogledao za manje od jednog sata! Ideš! Živjet ću sat vremena duže! Iako sam bio oduševljen sa gotovo svim Miikeevim filmovima koje sam dosad pogledao (svi osim: One missed Call - http://negativni.blog.hr/arhiva-2006-07.html#dan10 i spreman sam mu svašta "oprostiti" ovo mi je bilo jednostavno previše. Ne sviđa mi se ovaj "novi" pop Miike. Da na screenovima izgleda very kul! Ocjena: 3/10

Jučer u atriju Muzeja za umjetnost i obrt održana je najavna press konferencija Pula film festivala. Osim najavljenog odličnog program s onog dijela festivala koji je posvećen stranom filmu i obečavajućeg programa domaćeg programa, obznanje su sa onom prepoznatljivim zadovoljstvom i neke druge pozitivne zanimljivosti. Istaknuo bih prvo onu posljednju koju je predstavila voditeljica T-comova Kuluturista o digitalizaciji hrvatske filmske baštine. Ne može bolje ili konačno. Drugo su ono što se često bilo stavljalo pred PFF nos direkciji jest financiranje samog događanja. Dakle ravnateljica, Zdenka Višković-Vukić festivala je rekla da su oni u pozitivi i da su na putu onoga što je ona najavila u svom dolasku na čelo ove organizacije da postignu 2009. Taj dio nije potanko objasnila jer je smatrala da je većina prisutnih novinara upućena u njene namjere glede festivalske budućnosti. Nadam se da je to zapravo nekakvo obzanjivanje kraja festivalskog programskog lutanja od međunarodnog izričaja do onog domaćeg svim onima koji su to kritizirali i željeli našem najstarijem i najuglednijem festivalu "dobro filmsko more". Naime nikako da se u direkciji odluče i krste ovaj festivalski brod, sa jednim od najljepših kina na otvorenom na svijetu, Atlanskom plovidbom ili Jadranskom plovidbom. Osobno meni se sviđa ova kombinacija domaćeg i stranog filma čime sve zadovoljava, jer tada imamo festival recentne visoke A svjetske produkcije te konkurenciju domaćeg filma. Ljudi su sretni, jer mogu komparirati naš film sa stranim i sami, vjerojatno nesvjesni, diktirati tempo domaćem filmu da se još poboljša i bude u korak sa europskom i svjetskom produkcijom. S druge strane ako se boje biti isključivo festival domaćeg filma rekao bih im da danas hrvatski film zahvaljujući pojavi s kraja devedesetih, vanserijskog kontingenta domaćih pisaca, nemaju razloga. Ljudi koji završavaju ADU u Hrvatskoj i oni na akademijama van matične nam domovine obećavaju dobro i mirno filmsko more. Tako da se ne mora sustezati i od poduzimanja ponekima drastičnog koraka, Pule kao festivala samo domaćeg filma bez obzira na malu produkciju. Ja sam da ponovim još jednom za kombinaciju ko' u najavljenoj energetskoj politici Hrvatske, kombinacije "nuklearke i alternativnih, prirodnih izvora". I kako narodna izreka kontinetalna nam dijela domovine glasi "cuker kom cu lect" tako i ja za kraj šake pune dobrih stvari nudim i otvaranje preuređenog kina Zagreb u Puli, kao dara gradu novo obnovljenog kina. Šta više reći nego da i najveći grad u Istri dobije dvoranu koja će nadalje zbližavati ovu granu kulture koja je u Hrvatskoj u fazi rejuvenacije. Inače domaći filmski program se sastoji od slijedećih filmova: "Iza stakla" (Ogresta po Ladi Kaštelan), "Tri priče o nespavanju" (Radić), "Zapamtite Vukovar" (Hadžić), "Ničiji sin" (Ostojić) i "Nije kraj" (Brešan) po dramama Mate Matišića, "Kino Lika" (Matanić) po zbirci priča Damira Karakaša i "Buick Riviera" (Rušinović) po romanu Miljenka Jergovića. Dakle kako je u najavi festivala rečeno program 55. festivala donosi sedam filmova nekih od najnagrađivanijih hrvatskih redatelja, to je svakako vrijedno pažnje svih koji cijene domaći film. Osim toga postoji i zanimljivi program stranog filma kojeg je najavio i umjetnički ravnatelj Zlatko Vidačković, i iz međunarodnog programa Europolis – Meridijani, koji će se prikazivati na Kaštelu i Kinu Valli (obnovljeno kino Zagreb) izdvajam ostvarenja najuglednijih europskih redatelja poput: "Happy go Lucky" Mikea Leigha, "Dvostruka ljubav" (La Fille coupée en deux) Claudea Chabrola, "Ljubav Astreje i Celadona" (Les Amours d'Astrée et de Céladon) Erica Rohmera, "Lornina šutnja" (Le silence de Lorna) braće Dardenne, "Nepoznata" (La sconosciuta) oskarovaca Giuseppea Tornatorea i "Prazne boce" (Vratne lahve) Jana Sveraka (sjećate ga se po "Kolji"), tu su i ovogodišnji dobitnici Zlatnog medvjeda Jose Padihla, "Elitna postrojba" (Tropa de elite) i Srebrenog medvjeda za scenarij za film "Vjeruj u ljubav" (Zuo You) Xiaoshuai Wang. Od PoPularnog programa koji zapravo najavljuje najveće svjetske filmske hitove izdvojio bih dugometražni animirani film Wall-E i "Bitka u Seattleu" (Battle in Seattle). I što reći za kraj da je program stvarno izdašan, što onaj komercijalni a što onaj recentne svjetske nezavisne produkcije. Direkcija se potrudila da za svakog bude ponešto. Stoga u Pulu na Pula film festival svakako treba doći. Vidimo se u Areni! :)

(r: Nacho Cerda) Ok, bio sam se malo ohladio od shortova nakon onih hladnih lezbača ali kako mi se nije išlo spavati, a ovo mi stoji neko vrijeme, reko da ubijemo i to nabrzinu... Fell in love with a feeling Na kraju sam se ugodno iznenadio ovim kratkim filmom Nacha Cerda, redatelja prije opisanog The Abandoned (2006). Nisam premotao ni minute... Ginđola Atmosfera je odlična, priča zanimljiva, prvo sam se brinuo što nema titlova, ali sam se ubrzo smirio jer sam skužio da u biti neće ni biti dijaloga. Jedan glumac, izvjesni Pep Tosar, koji je inače glumio Tonija u Los Sin nombre (1999), u biti nosi cijeli film. A o čemu se tu radi? O jednom kiparu i njegovoj skuplturi koju radi na sliku i priliku svoje pokojne žene. Te o njegovim flashbackovima na nesreću u kojoj mu je poginula žena. Te o tome kako se na kipu odjednom pojave krvave rane... Više neću otkrivati jer film svakako vrijedi pogledati. Ocjena: 6,5/10

U svom drugom online horror gledanje uz forumske komentare (572 posta), ekipa HorrorHR Tamnice se bacila na četiri godina star film “Deep Evil”. RTL je za samo one najposebnije sladokuske šrota prikazao film o kolosalnoj borbi legendarnog Lorenza Lamasa protiv mutiranog vanzemaljca. Film počinje sa neočekivanim oblikom gdje preživjeli iz tajne vojne akcije priča o [...]

(r: Adam Rifkin) Konačno sam ga ponovno pogledao! Neki se sjećaju davne objave, ali za film ovakvog kalibra moram biti u "pravom" raspoloženju... Rosarita: It's all over between the two of us. I can't love a man with three hands. Hmm, sad ne znam odakle početi. Recimo.. The Dark Backward je priča o Marty Maltu koji očajnički želi postati stojeći komičar, ali problem je što su mu fore loše ili barem neshvaćene od publike. Ipak Marty ne odustaje, stalno smišlja nove materijale, a veliku podršku mu pruža najbolji prijatelj Gus koji se na njegovim nastupima "smije u sebi". Obojica rade u gradskoj čistoći skupljajući barem pola smeća sa ulica, ali dijele i snove o odlasku u Hollywood. Da li će im se snovi ostvariti kada Martyju na leđima izraste treća ruka? E ovo ja zovem fenomenalnim umjetničkim filmom. Šteta što skoro nitko ne zna za njega. Kroz ovu ludu i bizarnu priču punu u najmanju ruku čudnih i nadrealnih likova provlači se odlična kritika društva, a kraj otkriva što ljudi ustvari traže od stand up komedije. Glumačka ekipa je odlična, neke poznate glumce vjerovatno ćete jedva prepoznati, kao recimo Rob Lowa (kojeg se najbolje sjećam iz Zapadnog krila) u ulozi iritantnog zubatog lovca na talente, ili Claudiju Christian u ulozi Kitty tu je i legenda James Caan, u ulozi ludog doktora koji kao da je ispao iz Golog ručka, Lara Flynn Boyle (Happiness (1998), Twin Peaks i Pravda za sve) glumi znojnu (anoreksičnu ali jebozovnu) konobaricu, Gusa glumi razigrani Bill Paxton (A Simple Plan (1998)) a Judd Nelson (koji je kasnije između ostalog glumio i u Suddenly Susan!) jednostavno briljira kao Marty Malt. Inače kada sam rekao da je film bizaran nisam se šalio, neke fore su skoro pa japanske, naprimjer lizanje ženskog leša na gradskom smetlištu, orgije sa tri ekstremno debele žene, jedenje trule zelenkaste piletine, tu je i tetrapak pakiranje Pork Juicea u frižideru, jumbo plakat reklama za govedinu koja se tiska iz tube, a da, tu je i treća ruka na leđima glavnog lika koja ga ponekad, kada mu je teško, tješi tapšanjem po ramenu. Sve u svemu, film koji bi svakako trebao pogledati svaki imalo ozbiljniji filmofil. Ocjena: 9,5/10 BONUS: Jedna Martyjeva fora: dođe čovjek kod frizera, kaže: - htio bi novu frizuru frizer će na to: - sjednite čovjek sjedne i skine periku, frizer ga pogleda: - pa čovječe kako da vas ošišam ta potpuno ste čelavi! a čovjek će na to: - dobro, onda mi samo porežite uši.

Nakon potpunog razočaranja sa čitavim nizom nelogičnosti i naposljetku orgije kvarova koje mi je priredila Vivax obitelj DVD uredaja, konačno sam pronašao alternativu od koje me ne boli glava i koja...