Čuveni i ozloglašeni voditelj televizije Fox ponovno vlada YouTubeom.

Što mu se to toliko radikalno dogodilo od 2004.?

Film School Rejects se trenutno bave bizarnim modnim iskopinama od kojih su meni najposebnije horor najkice, jedne dizajnirane prema Jasonu iz serijala 'Petak 13.', a druge prema Freddyju Kruegeru, koljaču iz 'Strave u ulici Brijestova'. Freddy Krueger model <img border="0" src="http://media.filmschool

Simian Mobile Disco - Hustler. Koji spot! The Ting Tings - That's Not My Name <param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/

....da sam kao klinac išao u muzičku školu i svirao klarinet? Klarinet čovječe. Nikada me nije zanimalo sviranje puhačkih instrumenata. Htio sam svirati gitaru, ali pošto nije bilo mjesta u datoj školi za to, pokušao sam sa klarinetom. Nakon godine dana, profesor je rekao: Sinko nije to za tebe. Kasnije sam dobio i upalu pluća tako da bi puhanje u neke trube bilo opasno po zdravlje. Istovremeno pjevao sam i u školsom zboru. Profesor glazbenog svoj je život okončao pod šinama nekog putničkog vlaka i to samovoljno i samosvjesno. ....da mi se profesorica, ondosno drugarica u 3. ili 4. razredu jednom prilikom pred cijelim razredom zaderala :"Začepi više!"- izustivši i moje prezime. To mi je ostala trauma iz djetinjstva i od tada se sve nekako preokrenulo. Istu profesoricu sreo sam za Svi svete 2007 na Mirogoju, pozdravio ju.... da bi ona nakon samo par mjeseci umrla. ...da imam fobiju od nedefiniranih ulazaka i izlazaka iz mora? Jednom prilikom sam bio na Sabunikama, blizu Zadra ak se ne varam?! Tam su pješćane plaže, a u to vrijeme su oni brodovi mahom kopali pjesak tako da su ulasci u vodu bili prilično nagli i nakon samo par metara plićaka sljedeći korak je često vodio u gubitak tla pod nogama, a pogled maskom u podmorje otkrivao je veliku dubinu kojoj se ne vidi ni dno. Mrzio sam u vodi gubiti tlo pod nogama. Uz to, imam fobiju ježeva, meduza i svega ljigavog što gmiže po tom plićaku. Zato na moru dan danas uvijek pamtim mjesto na kojem sam ušao u vodu i istim putem izlazim, da nebi bilo nešto neočekivano. Također, u zadnje vrijeme u vodu ulazim i plivam sa sandalama, odnosno onim čuvenim Crocksicama. ...da sam si jednom sam upisao 5.icu u imenik i profesor to nikad nije skužio, ali je posumnjao? Jednom prilikom sam si upisao ni više manje nego 5 u školski imenik. Da skratim ovu priču bio je jedan eksentrilčni profesor, koji mislim dan danas predaje.... Djelio je petice na otpjevanu pjesmu "Ustani bane", vodio povorku i regimentu imena Alojzije Stepinac na Bleiburg i slično...... Shvaćate poantu. Nije tu bilo provjera znanja, ispitivanja... Uglavnom nije mi se dalo čekati zadnji sat semestra kada bi on podjelio petice svima koji su bili na Bleiburgu te sam ja, koji te godine na "izletu" nisam bio, odlučio preuzeti stvar u svoje ruke. Uslijedilo je to nakon što je još par kolega učinilo isto. Kad me prilikom zaključivanja ocjena zbog mog šrakopisa prozvao profesor i pitao tko ti je upisao ovu peticu ja sam odgovorio jedini suvisli odgovor na to glupo pitanje : "Pa vi profesore!"... Dobro onda- reko je i to je bilo to. ...da u bližoj budućnosti razmišljam o angažiranju nekog psihijatra?! Gledam to samo ovako. Kada bi razgovarao sam sa sobom i neki prolaznik bi tomu posvjedočio vjerojatno bi pomislio da sam lud. Kako Woody Allen iz vlastitog iskustva veli da je posjet psihijatru samo "najskuplji razgovor sa samim sobom pred nekim svjedokom" ne čini mi se to kao neka daleka opcija. Samo ne znam kako bi drugi gledali na to. Okolina, prijatelji... Opet to prokletstvo što bi drugi mislili.... Jer tamo na zapadu svaki normalan, nesposoban, ali i iole sposoban i uspješan čovjek ima svog psihijatra. Ako i jednog dana budem u ovoj drugoj kategoriji sposobnih i uspješnih ili kad shvatim da to već i jesam, vidim sebe i listu zahvala na kojoj ću prvo mjesto rezervirati za osobu koja je pomogla da sredim tu konfuziju u mojoj glavi. Mislim da bi bio veliki izazov za svakog psihijatra. Ne mogu na poslu mirno ni sjediti na stolici pola sata da ne otiđem do wc-a ili nekud prošetat okolo. Kolega već misle da imam probavnih smetnji ili da na WCu radim nečasne radnje. Ali problem je kao i uvijek dublje u glavi...

Tash Despa se vraća iz egzila kako bi pokazao pravo lice kineskog imperija u politici prema Tibetu - brutalna premlaćivanja, sterilizacija tibetanki, misteriozni nestanci bliskih osoba,... Bitno da ćemo mi Pekingom prošetat zastavu, a možda i osvojimo neku medalju! Još jedan dokumentarac o svijetu u kojem živimo.

-"Pretežno sunčano, mogući pljuskovi."-glasila je prognoza za danas. Ipak ne uzimam kišobran. Sličnom prognostičarskom retorikom beskonačne neodređenosti barataju političari i ini koji pokušavaju ili oprati ruke nad nečime, prebaciti krivnju na drugoga ili pak zamazati oči građanima nekom jeftinom farbom: -"Moramo uskladiti regulative i provoditi reforme kako bi profunkcionirali svi organi pravne države i stoga predlažem osnivanje povjerenstva za zaštitu... bla... bla"-ovako bi glasila izjava nekog vladinog dužnosnika nakon koje bi ga šef potapšao po ramenu i rekao "well-done". Jezik političara me nekad fascinirao. Pomislio sam kako su sve to mahom načitani ljudi koji bacaju nepoznate mi pojmove i CSI fraze, a ja mlad i neuk nikada neću shvatiti što oni govore. Mnogo godina poslije shvaćam da nije ni bitno kad ih ionako nitko ne razumije. Oni imaju svoj jezik kojim međusobno govore, a građani su tu samo da sve to na kraju i plate. Zagrebački boss Milan Bandić izjavio je rečenicu: "Možete mi pljunuti u lice ako stadion u Maksimiru ne bude gotov do 2006". Čovjek je bio izravan, ali koga briga, kad su ionako sve izjave i obećanja političara kratkoga vijeka-pa tako i ova. Tko se sjeća što se 2004. obećavalo. A Milan je- pogađate ostao suhog lica, a opet bio izravan. Drugi pak poput Milana lažu i obećaju u prazno, ali da mi ni ne znamo na kojem jeziku pričaju..... i tako stičemo privid da se nešto događa. Sjećam se savjeta jednog kolege s faksa pred obranu diplomskog koji je rekao: -"Ako te komisija nešto pita ne smiješ nikako reći ne znam. Okolišaj, pričaj nešto sasvim deseto, ali nemoj šutiti niti reći ne znam rješenje. To ne vole." Puno se može povući paralela između malih, tada možda nebitnih savjeta i načina na koji svijet u globalu funkcionira. Kad pak prognostičari kažu "Pretežno sunčano, mogući pljuskovi" ne možete im reći da lažu niti da su pogrješili ma kakvo vrijeme bilo.