Vrlo limitirano izdanje, manje od 100 kuna preko Amazona....

Velimir je postavio foto-galeriju našeg straha i prijezira u Chicagu. Ima na njegovom sajtu još tekstova, reportaža, skica i ostalog vezanog uz to putovanje pa ne budi lijen i čitaj malo da vidiš kako je to u Amerikama.

Poljski školarac je napravio OVO za školsku zadaću, a onda, nakon nekog vremena malo prepravio, doradio i poslao na netom raspisani televizijski natječaj za mlade animatore. Naravno da je pomeo sve pred sobom i zasluženo odnio prvu nagradu. Glazba je 'Vordhosbn' otočkog genija Aphex Twina. Najdublji naklon poljski majstore! <embed width="398" height="320" src="http://www.form...

-E, di si Nino, kako ide -A evo, gura se pomalo, ovi političari me pritišću sa svih strana. -Ma sredit ćeš ti to, nemam straha niti zericu. Uostalom, ko bolje pliva od tebe. Nego, ajmo mi o važnijim stvarima. Sad je vrime da ubacimo u višu brzinu! -Kako to misliš -Pa ova naša stvar s Hrvatskom Blogerskom Organizacijom! Ovo dosad je bilo odlično, malo pod Vijesti, pa malo pod Tehnologija, pa onda prilog u subotnjem Jutarnjem, ali mislim da je došlo vrijeme da idemo u glavu. -Što imaš na umu -Pa eto, došlo je vrijeme da se proguramo i na naslovnicu Jutarnjeg. Znaš, da ustanovimo kredibilitet. -Tako oštro -A nema se što čekati. To je sljedeći korak a kad to odradimo onda idemo na pravu stvar. -Aha, misliš na naplaćivanje autorskih prava prilikom citiranja naših članaka na blogovima Je, je, to moramo riješiti! Pa ne mogu nas tako krasti! -A da bi to mogli riješiti ... sve ti je jasno! Znači, naslovnica. -Može. Evo sad ću zovnuti Butkovića da to sredi. -A onda ćeš me spojiti s Bebićem da proguramo kroz Sabor i zakon o blogovima. Znaš ono o čemu sam ti pričao, uvođenje naknade za pisanje bloga. -Ma oću oću, ali to mi i nije baš tako napeto. -E čekaj malo! Pa ne možemo radit samo za tebe! Triban i ja nešto u džep staviti. A osim toga, to je dobro i za tebe da ti malo skrešemo konkurenciju. -Ma dobro, dobro. Nemoj odma skakat ko da te sam vrag u guzicu ubo. Oću, rek'o sam da oću i oću. -E, tako je već bolje. Moramo mislit na našu stvar. Jel' tako -Je, tako je. -Baš mi je drago što se sve razumimo. Sad moram ić' pokupit dicu iz vrtića pa živio ti meni Nino. Vidjeti ćemo se. -Dogovoreno. Aj bog. Arghh mrak se odjedanput trznu. U sobi je vladao mrak. Kapljice znoja cjedile su mu se niz lice. Sat je pokazivao 3:15. Dobro je pomisli bio je to samo san. Naravno, predsjednik Hrvatske Blogerske Organizacije (evo, smislio sam još jedan način da o sebi pišem u trećem licu ,-) se NIJE sastao s Ninoslavom Pavićem (vlasnikom Europa Press Holdinga, ako ste pali s Marsa), ali ovaj nemušti prozni pokušaj je svejedno inspiriran stvarnim događajima :-). Da bi dokučili kako i zašto, poslušajte ovu kratku snimku iz Aktualca Radija 101, u kojem su (jedna od) tema bili blogovi, a mrak se kao gost emisije osvrnuo i na Hrvatsku Blogersku Organizaciju. Ako vam se ne da slušati sve, evo i transkripta relevantnog dijela (2:10 od početka) gdje mrak kaže: Zamislite situaciju, dakle imate Hrvatsku Blogersku Organizaciju i onda u prvoj fazi nekakav EPH dođe i onda piše 20 dana o tome kako postoji ta neka Hrvatska Blogerska Organizacija i oni u medijima dobiju dojam da su oni relevantna organizacija koja zastupa određenu grupu ljudi. Nakon toga oni kažu ajmo se mi dogovoriti ako vi nama kopipejstate nešto iz Jutarnjeg lista, onda onaj koji to kopipejsta mora platiti toliko i toliko novaca. Ma vidi ti tog lupeža pročita me ka' otvorenu knjigu! Cili biznis kejs mi je upropastija! A što ću više išta radit, evo dajen ostavku, neće tu biti ništa od kakvih šoldi!!! Hau jes nou, što bi reko Đuro :-))). Ali, ako neću u ostavku, onda sad triba nekako odgovorit! Radikalno Ma neću ovaj put. Možda ipak samo malo ;-) Najprije o konkretnom primjeru koji je iznio mrak. Ovdje ću bez pardona reći da je to što je mrak izjavio čista budalaština :-)!!! Joj, vidi babaroga - sad će nas novinski magnati izraditi tako što će naći par poltrona koji će kao predstavljati blogere i onda će se oni kao dogovoriti pa ćemo svi morati plaćati za citiranje tekstova s internet portala! Mislim, mrak sorry, ali to je stvarno laprdanje :-P! Da se razumijemo, to jest vrlo važno pitanje i način razriješenja tog pitanja će fundamentalno utjecati na razvoj blogosfere (i ne samo blogo-sfere već i ostalih virtualnih sfera). I uopće nema dvojbe da će se diskusija o tome morati otvoriti prije ili kasnije. Ali, način, odnosno kontekst u kojem je mrak postavio to pitanje je posve promašen. Ili je stvarno paranoično zabrinut zbog mogućnosti 100%-tnog enforcinga copyrighta na internetu, ili malo podjebava i našoj udruzi baca klipove pod kotače :-). Osim toga, mrak je ponešto krivo prenio i cjelokupni kontekst američkog slučaja (odakle je očigledno dobio inspiraciju), gdje je (kako to on vidi) američki MBA (Media Bloggers Association) ispao neki bad boy koji se urotio s Associated Pressom da blogerima nametne cjenik za korištenje (citiranje) vijesti! Dobro, nije mrak jedini koji je tako shvatio stvar, pa mu se donekle i može oprostiti. Recimo, to se desilo i Business Weeku, pa su na svoj članak o toj priči morali stavljati update, a i BoeingBoeing sajt se nakon inicijalne priče morao malo povući (ie, i oni su objavili update ;-). Kako će završiti priča blogeri vs. Associated Press tek treba vidjeti (možda se i razriješila, a da ja ne znam), ali problem u srži cijele priče je jasan u kojem obimu je dopušteno citiranje sadržaja na internetu, i još važnije, da li je uopće dopušteno! Najprije treba posve otvoreno reći da citiranje, ili bolje rečeno kopiranje/prenošenje CIJELIH tekstova definitivno predstavlja povredu autorskih prava i oko toga nema spora! Uostalom, u tom fajtu blogosfera često izvuče deblji kraj s obzirom na nonšalantnost koju mediji pokazuju u krađi sadržaja s blogova i iako problem krađe autorskih sadržaja s blogova do sada u svojim postovima o Hrvatskoj Blogerskoj Organizaciji nisam potencirao (čak dapače, mislim da to pitanje nisam ni spomenuo), to definitivno jest područje kojim se planiramo baviti (a čak bih rekao da je baš taj dio budućeg djelovanja naše udruge možda i najrelevantniji za hrvatsku blogosferu u cjelini). Ipak, o tome u nekom drugom postu, a da se mi vratimo na srž problema. Dakle, u kojoj mjeri je dopušteno (parcijalno) citiranje Za odličan uvod u tu diskusiju, svakako pogledajte post Denisa Avdagića Blog i autorska prava u kojem je on jako lijepo (i koncizno, koliko to tema dopušta!) iznio činjenično stanje. O konkretnom problemu citiranja tuđih tekstova, poglavito onih objavljenim od medijskih/novinskih agencija i internet portala Denis kaže ovako: Prema tomu, kada bloger prenese dnevnu novost s nekog medija na svoj blog tada on nije prekršio zakon, ali kada mediji prenose tekstove s blogova tada oni krše zakon. Ipak, prenošenje tekstova s javnih medija ne bih nikome preporučio! Budite kreativni, uzmite informaciju i prepričajte je svojim riječima što vrijedi i za medije i za blogere! Dakle, prema Denisu prenošenje dnevnih novosti s nekog medija na blog nije kršenje zakona! Ipak, moram priznati da sam u pogledu pravne ispravnosti te tvrdnje pomalo skeptičan jer, za razliku od Amerike, mi u Hrvatskoj, barem koliko sam ja upoznat, nemamo ekvivalent Fair use doktrine koja pod određenim uvjetima eksplicitno dopušta kršenje copyright-a, odnosno korištenje autorskim pravima zaštićenog sadržaja! Ukoliko imate volje pročitati pet šest stranica teksta, svakako proporučam da kliknete na gore linkani članak s Wikipedije i upoznate se kako stvari stoje u zemlji koja, uz sve svoje nedostatke :-), slobodu govora (i izražavanja) shvaća vrlo ozbiljno! A što ćemo mi u Hrvatskoj Jedna mogućnost je poslušati Denisov savjet i umjesto citiranja dati link i relevantnu stvar (vijest) ispričati/prepričati svojim riječima! Ukoliko se radi o prenošenju obične vijesti/novosti, mislim da je to čak i ispravan smjer djelovanja! Ako je negdje pala dizalica, ili je pas ujeo čovjeka, ili je laser nekoga oslijepio u disko klubu ..., znači u slučaju gdje je prenošenje same vijesti u fokusu, krasti tuđu formulaciju te vijesti (odnosno, šlepati se na tuđem trudu da se događaj formulira u novinsku vijest) je po meni krivo! Ili napiši jednu rečenicu i daj link na izvor, ili se potrudi pa daj i neki svoj osvrt (added value ;-) S druge strane, ukoliko se radi o komentaru, znači, ne iznošenju vijesti već prije o iznošenju nečijeg mišljenja/analize, ili o situaciji kada je citirana vijest samo osnova za daljnju razradu, e u tom slučaju mislim da je citiranje čak i copyright-om zaštićenog sadržaja, sasvim opravdano (naravno, u određenoj i prikladnoj mjeri!). Je Zvone, pa tako se to i sada radi, i nema problema! Istina, ali ipak ostaje činjenica da se ovdje radi o sivoj zoni gdje zakonski gledajući stvari nisu baš kristalno jasno postavljene! A ako problema trenutno nema, ne znači da ih neće ni biti! Naravno, ostaje mogućnost da ja u stvari nemam pojma, da je u zakonu sve to lijepo definirano i da će me neki komentator koji se u to područje kuži temeljito oprati :-). And you are most welcome to do JUST THAT (pa da diskusiju stavimo ad acta)! A ukoliko ipak nisam omašio 100% i ukoliko hrvatsko zakonodavstvo doista kaska s (re)definiranjem autorskih prava u doba interneta i virtualnih sfera, e u tom slučaju možemo otvoriti diskusiju. Mislio sam još malo špotati mraka zbog forsiranja ovakve priče iako sam u prethodnom postu (bar sam mislio da jesam!) detaljno objasnio da je njegova bojazan posve neutemeljena, a i malo mi je bilo čudno da baš on glumi glasnogovornika HBO-a iako (po osobnom izboru!) s našom udrugom nema nikakve veze ... ali, nema tu kruva (a ni koristi!) pa je bolje da se koncentiramo na važnija pitanja. Pa proglašavam diskusiju otvorenom ...

'Knowle West Boy' je fenomenalan album, a Tricky i 13 godinu moj glazbenik br.1

Jedan od mnogih projekata koje vodim, Gladiator Bugs (pod visokim pokroviteljstvom vlasnika autorskih prava na klipove), dobio je i službeno priznanje Revision 3 Internet televizije!

Generirali smo diskusiju, i to podužu, kritičku i argumentiranu (dobro, ne baš uvijek)! JA PRIZADOVOLJAN! Blog at its best :-). Naravno, radi se o osnivanju Hrvatske Blogerske Organizacije, i iako smo kao prvi korak otvorili Facebook grupu (čini mi se da smo ispočetka bili dosta popularni u Egiptu ;-), jasno je gdje se vodi glavni fajt :-). Pollitika.com je THE mjesto na hrvatskom internetu za argumentiranu diskusiju (naravno, vezano uz teme politika i društvo), i reakcije, odnosno komentari na post (linkan već gore) apsolutno zavrjeđuju osvrt. Hej, sto mu debeljuškastih praščića, čak se i mrak uključio u diskusiju :-). U cjelini gledajući, kao što sam i gore rekao, ja sam prizadovoljan. Dobili smo i bezrezervnu podršku, i pozadinsku podršku, i uvjetnu podršku, a iznesen je i određen broj primjedbi, zahtjeva za pojašnjenjem, pa čak i otvorenih kritika. I u svim tim silnim komentarima (evo, skoro 200!), otvorena su i neka zanimljiva pitanja a ja sam nekako kao osnovna identificirao sljedeća: -Pitanje kredibiliteta udruge tko ste VI da zastupate/predstavljate blogere -Problem regulacija bloga dobro nam je i ovako, ne trebaju nam zakoni/propisi -Blog je/nije građansko novinarstvo -Blog je/nije medij Za početak, pitanje kredibiliteta udruge. Veljko je u svom komentaru na moj post bio nedvosmislen: ta udruga ne zastupa sve blogere niti smije govoriti u ime svih blogera. A dragi moj Veljko, pa kako bi to drugačije i moglo biti :-)))) Nas cijelih devet (9!) članova osnivača (i ja kao El Presidente :-), pa ćemo mi govoriti u ime SVIH blogera LOOOOOOOOOOOOL :-). Ja eventualno mogu kao predsjednik govoriti ispred same udruge, ali s obzirom da trenutno i nemamo nekih usaglašenih (da ne kažem komitetski donesenih ;-) stavova, sve što pišem je isključivo moje osobno mišljenje, poduprto brendom Zvone Radikalnog kojeg njegujem u blogosferi ;-). Ništa više, i ništa manje od toga! Sličnu brigu iznosi i mrak u (već gore linkanom) postu spominjujući problem koji se pojavio u Americi kad je Associated Press donio cjenik (koji je ispregovarao s jednom američkom blogerskom udrugom) po kojem je namjeravao naplaćivati citiranje (i to po riječi!) svojih vijesti. Vrlo kratki i efektni sažetak cijele priče možete pogledati OVDJE. Mraka brine da bi eventualnom medijskom promocijom (hm, već smo izašli na stranicama Večernjeg iako se mora reći da je tekst glup do boli ;-) Hrvatska Blogerska Organizacija mogla doći u nekakvu nezasluženu poziciju da doista predstavlja blogere u nekakvim pregovorima ili što ti ja već znam ... Hm ... Što se tiče konkretnog slučaja s AP-om, nemam što dodati jer je sve lijepo rečeno u članku koji sam linkao. Problem copyright-a, odnosno definiranje što predstavlja fair use citiranje, a što je već kršenje autorskih prava je prilično ozbiljna tema i to ću ostaviti za neku drugu diskusiju. A po pitanju koga HBO predstavlja (odnosno može predstavljati) odgovor je poprilično jasan, i u biti je to isti odgovor kao i za Veljka: HBO predstavlja svoje članove :-). A koga bi drugog mogao predstavljati A jednadžba je kristalno čista: koliko članova, toliko moći. Kad dignemo website i omogućimo registraciju članova na našim stranicama vidjeti ćemo di smo. I što možemo postići. Sada Udruga radi na entuzijazmu nekolicine i baš nam je fino :-). Di ćemo završiti Vidjeti ćemo. A ova priča nas lijepo vodi do drugog spomenutog problema/otvorenog pitanja - regulacije bloga! Da li blog treba zakonski regulirati Vrlo škakljivo pitanje! Ali, najprije da nešto razjasnimo - povlačenje bilo kakve analogije sa ZAMP-om je posve promašeno a trkeljarije nekih da bi se kao za pisanje/korištenje bloga trebala plaćati nekakava naknada su van zdrave pameti! Ili, da budem precizniji, možda se jednom na hrvatskom internetskom prostoru i pojavi blog servis kojem ćete morati plaćati da hosta vaš blog (što i nije tako loša ideja, ukoliko je cijena dovoljno niska a zauzvrat se pružaju dodatne usluge npr. pomoć oko dizajna bloga! iako, ako vam je do kvalitete uvijek možete poći na besplatni wordpress.com ;-) ali da bi se propisala neka državna naknada za pisanje bloga je TAKVA IDIOTARIJA da meni nije jasno kako ikome normalnome tako nešto može uopće pasti napamet (a kamoli da bi to napisao!) Da budem do kraja jasan, onog trena kad Sabor DONESE zakon/pravilnik po kojem se za pisanje bloga mora plaćati naknada ala ZAMP, ja uzimam pušku u ruke i krećem u šumu! Jer, onda revolucija preostaje jedino rješenje :-). Ipak, to će biti kad na vrbi zasvrbi, čak i u Hrvatskoj ;-). Sad kad smo pitanje ZAMP-a, bar se nadam, umirovili za vijeke vjekova, preostaje nam ključno pitanje: Da li je blogu potreban neki poseban zakonski tretman (štono bi rekli regulacija) ili ne Da vam pravo kažem, ne znam što bih mislio! Nisam pravni stručnjak i nisam upoznat s detaljima zakonske regulative koja pokriva blog a čak nisam ni siguran ima li uopće zakonske regulative za blog/blogere/bloganje (čini mi se da je blog pokriven Zakonom o elektroničkim medijima, iako se blog u tom zakonu izrijekom ne spominje)! Ipak, u udruzi imamo nekoliko članova koji grizu baš po tom pitanju, i vjerujem/nadam se da ćemo uskoro moći staviti na diskusiju neku vrstu Pravnog vodiča za blogere u kojem će se naći odgovori na ta pitanja. Jedna od ideja koja se pojavila je organizacija neke vrste okruglog stola na temu, npr. Blog i zakonska regulativa. Ja računam da bi se dalo skupiti nekoliko profesora, intelektualaca, medijskih djelatnika, novinara pa i blogera koji bi o toj temi sigurno imali što pametno za reći. I da vam budem iskren, ja bi ih vrlo rado poslušao i na izvoru prikupio relevantne informacije :-). A baš je zgodno što udruga pruža idealan okvir za organizaciju jednog takvog okupljanja. Ko zna, možda od nas bude i neke koristi ;-). Ipak, da ne bi ispalo da se kukavički povlačim na rezervne položaje (nek' eksperti odluče), imam i ja ponešto za reći o tom pitanju. A prvo i osnovno pravilo mora biti zbog anonimnih komentara ne možeš nastradati! I točka! Tu nema puno priče i vjerujem da će slučaj Pere Kovačevića sve takve pokušaje staviti ad acta. Ukoliko se netko osjeti oklevetan nekim komentarom na blogu, lijepo nek' zatraži od autora bloga da komentar izbriše i basta (ovakav idealni scenarij je prošao Euklid na svom blogu, i on je u svom osvrtu na taj događaj također otvorio neka važna pitanja). Naravno, situacija postaje tricky ukoliko autor bloga odbije izbrisati komentar! Jasno, i dalje se može doći do IP adrese (čak i anonimnog) komentatora i identificirati onoga tko je doista ostavio komentar, ali u tom slučaju se postavlja i pitanje odgovornosti onoga tko takav komentar i dalje drži dostupnim javnosti. Ali, ako već tako odlučiš, onda trebaš biti i spreman bite the bullet (ovdje je relevantna i JOT priča ;-)! A drugo pravilo je ... eh, pa baš i nije pravilo već bi se više radilo o dojmu. Naime, kao što moji vjerni čitatelji znaju, (relativno) pozorno pratim američke predsjedničke izbore koji polako ulaze u svoju završnu fazu. I za dobru mjeru, pratim ih uglavnom preko blogosfere :-). Je, pogledam nekad i CNN, ponekad i New York Times, ali blogovi su ipak primarni. I što je moj dojam Recimo to ovako, da američki blogeri dođu ovamo preko bare u ovu našu žabokrečinu, ovi naši političari bi im u roku odmah naplatili par milijardi dolara na ime duševnih boli :-). Te Obama je musliman, te da je u dealu s property tajkunima, pa da McCain prči neku tajnicu ... asti sto kakvog je sve rusvaja bilo (dosad!), ali se ne sjećam nekih silnih tužbi za klevećanje i nanošenje duševnih boli (doduše, ako se dobro sjećam ovo s McCainom jest završilo nekom tužbom protiv novina koje su pustile priču!). E Zvone moj, puste sanje. Pa znaš da su ti Amerikanci opsjednuti s freedom of speech! Je znam, a što tome fali, recite vi meni! Ma drugačiji zakoni, drukčiji pravni sustav ... Istina, ali konkretnu pravnu realizaciju ostvarivanja slobode govora ionako treba prepustiti pravnim stručnjacima (okrugli stol, sjećate se ;-), a apstraktna ideja bloga (pa i interneta) kao medija za slobodno iznošenje svojih stavova je, bar IMHO, neovisna o toj konkretnoj realizaciji! Je li sadašnja zakonska regulativa dovoljna za zaštitu prava na slobodu govora Ja bih rekao da je tu imamo standardni hrvatski problem stvar formalno-pravno možda i jest dobro postavljena, ali korupcija u praksi od svega toga čini sprdačinu! Ali, nećemo sad o hrvatskim sudovima (dobio sam tip da je veliki dio problema Damira Fintića uzorkovan upravo kabalaškim redom stvari u Vukovaru i okolici!), već ćemo se lijepo nasloniti na diskusiju o blogu i građanskom novinarstvu (koju sintagmu ja čitam kao sloboda govora u sridu). Dakle, je li ili nije blog građansko novinarstvo Odgovor je: može biti, ali i ne mora :-). I gotova diskusija! Ali ta distinkcija ipak ima reperkusije na našu udrugu pa i o tome triba prozboriti koju. A detaljan osvrt na temu bloga i građanskog novinarstva je u svom postu Treba li nam nedavno osnovana Hrvatska Blogerska Organizacija dao Nebojša Grbačić (of Ariston fame, a sada zamjenik urednice na portalu sutra.hr). I kaže on (nedvosmisleno ;-): Blogeri nisu građani novinari. Zašto nisu Blogeri u pravilu ne pišu vijesti, ekskluzive, intervjue... već mišljenja, komentare i najčešće subjektivne analize često bez ikakvog opipljivog uporišta. Krivo! Barem napola :-) Jer, ako mi je do čistih vijesti, prištekati ću se na HINU ili Reuters i voila ... orgazam ... vijesti više nego što moš pročitati. Kvalitetan komentar je nužan suputnik svake vijesti, jer ju stavlja u širi kontekst i samu informaciju čini eksponencijalno korisnijom! Možda će Nebojša reći da to nije novinarstvo već da su novinarstvo ekskluzive i intervjui, ali za mene je to novinarstvo par excellance. I sasvim je nebitan medij kroz koji se izražava! Doduše, moram se složiti s Nebojšom da se na blogu jaaaako često nađu mišljenja, komentari i ... subjektivne analize često bez ikakvog opipljivog uporišta, ali ja se svaki dan iznova osobno uvjeravam da u hrvatskoj blogosferi ima kvalitete i to kvalitete novinarskog kalibra (a počesto uz daleko više novinarskog integriteta u svom izvještavanju nego što ga pokazuju klasični novinari!). Doduše, možda je problem u tome što se ne slažemo u definiciji građanina novinara. Jer, Nebojša kaže ovako: Građanin novinar, nasuprot blogera i novinara, je svjedok događaja s tehonologijom pri ruci (podvučeno u originalu, op.Z.R.). Ergo, građanin novinar je lik koji je spretan i brz da mobitelom snimi neki značajan događaj (najčešće žutilo za 5-sekundnu zabavu). Dobro, ako ćemo tako promatrati građanina novinara onda su doista rijetki blogeri koji spadaju u tu kategoriju, ali ja se s takvim ograničavanjem pojma građanin novinar ne bih složio. Ono u čemu se, IMHO, u stvari Nebojša i ja u osnovi ne slažemo je odgovor na pitanje: može li blog biti konkurentan klasičnim novinarskim medijima kao izvor relevantnih informacija Moj odgovor je (uvjetno) DA, a čini mi se da Nebojša misli da je odgovor NE. Takav zaključak (možda krivi!) izvodim iz sljedećih njegovih riječi: ... no radim u novinama, iz prve ruke znam koliko se truda mora uložiti da bi vijest bila pravovaljana. Koliko izvora treba provjeriti, koliko za to treba vremena, novaca, ljudskih resursa i profesionalnosti. Jedan bloger tome ne može doskočiti koliko god on bio dovitljiv. Da se ponovim, možda mi ponešto drugačije shvaćamo novinarstvo (vijest vs. komentar), i ja se posve slažem s iznesenom tvrdnjom da je doći do vijesti prilično težak posao, ali mislim da blog u informacijskom spektru apsolutno ima svoje mjesto. U ostatku posta se Nebojša okomio na političare-blogere i njihovu povezanost s našom Udrugom (u osnivanju ;-). Za sada ću reći samo da je pri tome otvorio neka zanimljiva pitanja, ali kako imam (opsežnih ;-) primjedbi to će morati sačekati neku drugu priliku i neki drugi post. A implicirati da smo mi osnovali HBO kako bi nam bili dostupni novinarski freebies (ulaznice, pozivnice, điđe miđe ...), što nekako ispod žita sugerira Nebojša na kraju posta je ... heh, pa malo nisko ;-) Uf, opet ja razdužio! A još mi je ostala i raspraviti da li je blog medij. Srećom po mene, tu temu je izvrsno apsolvirao kolega Whatever u svom komentaru (da zaključimo, blog JEST medij) tako da oko toga nećemo puno duljiti. Eto ... odradio sam koliko sam mogao, a Vi pucajte i dalje. Ja sad odo pročitati novi broj The Economista ;-).

-Ko' pušenje- kreneš iz dosade i šika, pa se na to navikneš. Vremena se mjenjaju i dosta se toga promjenilo od otvorenja ovog bloga. Najviše drastično smanjenje slobodnog vremena koje imam na dnevnoj bazi. Na poslu više nemam vremena pisati svoj, a kamoli surfati po tuđim blogovima, doma mi paliti kompjuter nije ni na kraj pameti nakon što sam ga ugasio prije pol sata na poslu. Stoga u pravilu, čast iznimnim trenucima, posežem za alternativom- palim TV! Žalosno i istinito. Sad već pišem tek tolko da pišem, nije to više to- ono entuzijastično nabijanje štruce teksta koje ima neki smisao; školski nazovi uvod, zaplet, ekstazu i rasplet....Morat će biti neki posebno inspirativni dan, ili pak događaj da se opet vratim na one dane kada sam znao pisati čak i dvaput dnevno, najmanje 4 put tjedno...Jer uvijek je dobar izgovor, priznajte, nemam vremena.Taj duo riječi, kolko god ofucan, kupuje kartu za izlaz iz bilo kakve situacije. Jer obično vas ona druga strana ne krene ispitivat; a kak nemaš vremena, što radiš cijeli dan, kak nemaš 5 min za blog- već stane na tome znajući da će i ona bar jednom ili već je iskoristila te dvije moćne riječi da bi se riješila po kratkom postupku upravo vas. Prenamjena bloga. Bojim se da će izostati putopisi s kojima sam počeo blog i začinio ga u par navrata, također očekujem manje mudrica- jer istina znao sam pisati postove čak razmišljajući o temi (razmišljanje= troši puuuno kalorija)- ti dani su prošli. Pošto pjesme ne objavljujem na blogu, slika nemam bogzna što, ostaje mi klasičan dnevnički stil pisanja....Pa ćemo vidjet. Nešto ovako: Otvaram HEPovu kuvertu i derem ju zaraslim noktima još kad sam se penjao od kaslića prema svom potrkovlju. Račun za struju. Zapravo, opet račun za struju. WTF! Derem s guštom i bacam u koš one sa iznosom 156,55 kn za sve mjesece do Božića, a sa gnjevom spremam u ladicu bunt sa iznosom 160 i nešto kuna za isto razdoblje. Radnja koju ćete i vi ovih dana napraviti....Poskupljenje od 5% ,ajde bar srećom nije 10% što bi možda i bilo da sam imao klimu upaljenu kojih sat vremena duže prethodni mjesec i da su me strpali u onaj viši razred. Divim se sam sebi kako sam uspio preživjet godine i godine u potkrovlju bez klime. Tko nije probao ne zna o čem govorim. Survivor, prženje na suhoj sahari je vjerojatno nula promila prema spremanju neke mrcine od ispita za prosječnog srpanjskog dana na tom mom dragom tavanu....

Počelo je tiho, pa je naglo prikuvalo, pa je onda malo Šprajc podložio (a i još će a danas je izgleda kulminiralo ;-) i mic po mic, uz puno virtualne, (a često i neproduktivne ;-) diskusije, napravili smo prvi korak ka osnivanju blogerske udruge u Hrvata - održali smo Osnivačku skupštinu :-). Pripreme za osnivanje udruge su bile... kako da to kažem, zanimljive i ispunjavajuće i definitivno će (mi) predstavljati dragocjeno iskustvo u domeni virtualne kolaboracije. Mail korespodencija i chat na Skypeu (običan, ne voice chat!) imaju svojih dobrih strana, ali tijekom zadnjih 15-ak dana sam se i osobno uvjerio that all is not rosy in the online world :-). Nesporazumi u tipkovničkoj online komunikaciji spojeni s popriličnom raznolikošću sudionika diskusije/inicijative su uzeli svoj danak, ali vjerujem da smo te početne Scille i Harbide uspješno prebrodili. I tako smo osnovali Hrvatsku Blogersku Organizaciju HBO. Je, je, znam da HBO većini znači nešto sasma drugo i da imenu fali upečatljivosti:-), ali nakon petnaest dana raspravljanja o imenu udruge, gomile prijedloga i ponekad i žučnih rasprava, na kraju je ipak prihvaćen ovaj, budimo iskreni, pomalo neinventivan (da ne kažem generički) naziv. No dobro, nije ni to najvažnije. Puno je važnije pitanje - čemu udruga blogera Razloga svakako ima, ali prije nego što krenem u konstruktivni dio ovog posta, najprije malo de-konstrukcije :-). Jerbo, lavica je već opalila, i to u svom poznatom stilu: Ova udruga ima namjeru baviti se svima nama, a u cilju rješavanja svojih problema! Naime, žele mijenjati zakone i ograničavati nam slobodu. Jer svako zakonsko zadiranje u blogosferu ne može značiti povećanje internetske slobode, već samo ograničavanje!!! Vjerujem da će se iz toga u konačnici izroditi i plaćanje neke naknade za korištenje blog-servisa. I onda, povlačeći paralelu sa famoznim ZAMPom (nakon uvođenja kojeg bez IMALO grižnje savjesti pržim mp3 downloadan s eMule-a ;-): Dakle, ono što vi sada radite, meni samo smrdi na utiranje puta ka prikupljanju love od, ajmo to nazvat, korištenja elektroničkih medija, bla, bla, bla...onda ćete lijepo tu lovu raspodijeliti sebi u džepove, a blogere tko šiša, baš kao i glazbenike!! LOOOOOL :-) Lion Queen, ako je i od tebe, previše je! Kad bolje razmislim, nema se tu što pametnoga reći/odgovoriti :-). Ali dobro, to je njen stil i iako nekad zna tresnuti, ali ono baš tresnuti i ostati živa (samo ću reći da njen gornji uradak ni u kojem slučaju ne spada u njene top-tres postove) neosporna je činjenica da Lion Queen hrvatsku blogosferu čini bogatijom. A hrvatska blogosfera doista JEST bogata! Za svakog se nađe ponešto a važnost i značenje bloga, i kao izričajnog oblika i kao medija, sve više i više raste! Znači, sve je lijepo i krasno u hr-blogosferi E pa baš i nije!!! A paradoksalno je (ili možda upravo očigledno!) da je upravo snaga bloga uzrok problema koji mu prijete. Jer, što je najveća snaga bloga To što je SLOBODAN! Na blogu nema cenzure i nema urednika koji mora paziti da se iznošenjem škakljivih informacija ne zamjeri kojem političari ili korporativnom klijentu. Na blogu nema ograničenja and sky is the limit! Nažalost, to je KRIVO!!! 99 % blogera, ili općenito korisnika interneta, koji NE koriste anonimizirajuće mjere (myself included ;-), na internetu ostavljaju trag otprilike kao 70-tonski tenk M1 Abrams u brazilskoj džungli :-). IP adresa je gadan izum :-) ali bez nje ionako ne bi moglo pa nema smisla jadikovati nad našom tegobnom ne-anonimnom sudbinom. Dakle, da razjasnimo! To što ste blog otvorili anonimno, i to što 100% pazite da ne odate nikakve osobne detalje u svom pisanju, i to što nikome živome ni neživome niste rekli da ste autor tog bloga AIN'T WORTH A SHIT :-)! Ako vas žele naći, naći će vas! I tu nastaje problem. Ljudi su počeli stradavati! I to na vrlo nezgodne načine! O Željku Peratoviću ako imalo pratite hrvatsku blogosferu sve znate i vjerojatno mu je medijska pažnja ponešto pomogla u borbi s nemanima u sjeni, ali daleko od toga da se njegova priča može staviti ad acta! Ipak, slučaj Željka Peratovića je mala beba u odnosu na ono što se dogodilo Damiru Fintiću, pokretaču portala www.vukovarac.net (na pollitika.com portalu djeluje pod nickom PanonVU, a ovdje u popisu njegovih postova možete naći detalje), koji je završio kao ROB! Je je, ne zezam se, i šala bi bila jako okrutna, da nije posrijedi čista i sušta istina. Jer, ako ćemo roba shvatiti kao nekoga ko u potpunosti radi za drugoga (i ako će mi biti dopušteno da pjesnički prilagodim definiciju roba svojim potrebama ;-), onda je Damir Fintić doista rob gospodina Štengla i njegove familije! Zahvaljujući tužbi za duševne boli zbog anonimnih komenatara na spomenutom portalu, te nevjerojatnoj činjenici da je stari ovršni zakon dopuštao zaplijenu 100 % primanja, Damir Fintić danas svaku kunu koju zaradi mora uručiti svom tužitelju Štenglu. Do sada se skupilo 50.000 pravomoćnih kuna (uz još 200.000 u proceduri!) i bojim se da će malo potrajati dok to Damir ne otplati (nisam baš siguran da mi je crnohumorni pokušaj ovdje baš leg'o). Neki kažu da je Damir had it coming zato što je na svom portalu, nakon što mu je presuđeno da mora platititih 50.000 kuna na ime siiiilnih duševnih boli obitelji Štengl, objavio medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da su, ahem, Štenglovi bili sasvim ok a Vladimir Štengl je u vrijeme cijele priče čak obavljao i dužnost saborskog zastupnika :-). Što reći na to Damire nego jebi ga, kad nije Štengl Mirjana Pukanić! Nekome se može javno objavljivati medicinska dokumentacija, a nekome NE MOŽE! I, baj d vej, Damiru prijeti i pet mjeseci i deset dana zatvora (od čega je 2 x 20 dana već pravomoćno!). Da, fina je to priča ... za Antologiju hrvatske zone sumraka (je znam, gadna je konkurencija, al' ipak ... ;-) I nije Damir sam. Imamo i high-profile cases pa je tako zbog anonimnih komentara na svom blogu nedavno nastradao i Pero Kovačević kojeg je tužio njegov stranački kolega N.Sedlar. Naravno, to je ponajprije unutarstranačko razračunavanje, ili preciznije, s obzirom da Pero više nije u HSPu, vraćanje starih dugova, ali je svejedno pitanje koje zadire u samu bit blogosfere! A zanimljivu priču, koja je srećom prošla bez suda, možete pogledati i kod kolege Euklida. Dakle, nije to sam tak'! Međutim, nisu problem samo anonimni komentatori. Pogledajte Priču o Milki, na http://t-blog-matter.bloger.hr blogu. Krenite odavde pa lijepo lagano prema dolje. Jad i bijeda hrvatskog pravosuđa, pa Basna o Milki i njen nastavak Kurcem u čelo (I already like this guy ;-) Bloger koji je popušio prijavu policiji zato što je iskoristio blog za ono čemu je blog i namijenjen da iznese i svoju (istinitu!) stranu priče! S obzirom na žar i argumentaciju koja je prilikom toga prikazana, uopće ne sumnjam da je THE BLOG (tako se potpisuje ;-) u pravu kad na kraju posta Jad i bijeda hrvatskog pravosuđa kaže: Iza svake riječi napisane u ovom tekstu stojim imenom i prezimenom, a neka netko dokaže da to nije istina. Moji komentari su moje osobno mišljenje koje naravno, smijem iznijeti. I to nije sve. Radi se o principu. Za ovo će se još čuti vjerujte mi. Je, majstore, čuti će se :-). I mi ćemo pomoći koliko možemo! Jer, to i jest cilj ove udruge. Dobro, jedan od ciljeva, a za kompletnu informaciju, evo i relevantan dio iz Statuta udruge: Ciljevi HBO su: a) podržava razvoj bloganja ili "građanskog novinarstva kao zasebnog medijskog oblika, etičnosti i slobode javnog izražavanja na blogu; b) proširuje moć novinarstva i snage pisane riječi, sa svim pripadajućim Ustavnim pravima svake osobe na slobodu izražavanja, mišljenja i dostupnosti u svim medijima c) promicanje i zaštita svojih članova, blogera; Ja sam se u ovom postu uglavnom osvrnuo na područje djelovanja udruge navedeno pod c) jer će to, barem iz početka, biti u primarnom fokusu. A kad upogonimo website vidjeti ćemo i što se da napraviti po točkama a) i b). Uostalom, ovo su počeci početaka, udruga je još u osnivanju i ideje pršte na sve strane. Ipak, s obzirom da je pomalo pretpotopno biti bez web prisutnosti, a slijedeći inspirativan primjer hrvatskih srednjoškolaca, za početak smo otvorili Facebook grupu Hrvatske Blogerske Organizacije. Grupa je u tabula rasa stanju (citat Članka 38. Ustava o slobodi govora kao za sada jedini sadržaj u grupi mi je nekako baš prikladan) ali dok je website udruge in the process, poslužiti će. So come on and join. Svi prijedlozi, primjedbe, kritike i ideje su više nego dobrodošli.