-Ko' pušenje- kreneš iz dosade i šika, pa se na to navikneš. Vremena se mjenjaju i dosta se toga promjenilo od otvorenja ovog bloga. Najviše drastično smanjenje slobodnog vremena koje imam na dnevnoj bazi. Na poslu više nemam vremena pisati svoj, a kamoli surfati po tuđim blogovima, doma mi paliti kompjuter nije ni na kraj pameti nakon što sam ga ugasio prije pol sata na poslu. Stoga u pravilu, čast iznimnim trenucima, posežem za alternativom- palim TV! Žalosno i istinito. Sad već pišem tek tolko da pišem, nije to više to- ono entuzijastično nabijanje štruce teksta koje ima neki smisao; školski nazovi uvod, zaplet, ekstazu i rasplet....Morat će biti neki posebno inspirativni dan, ili pak događaj da se opet vratim na one dane kada sam znao pisati čak i dvaput dnevno, najmanje 4 put tjedno...Jer uvijek je dobar izgovor, priznajte, nemam vremena.Taj duo riječi, kolko god ofucan, kupuje kartu za izlaz iz bilo kakve situacije. Jer obično vas ona druga strana ne krene ispitivat; a kak nemaš vremena, što radiš cijeli dan, kak nemaš 5 min za blog- već stane na tome znajući da će i ona bar jednom ili već je iskoristila te dvije moćne riječi da bi se riješila po kratkom postupku upravo vas. Prenamjena bloga. Bojim se da će izostati putopisi s kojima sam počeo blog i začinio ga u par navrata, također očekujem manje mudrica- jer istina znao sam pisati postove čak razmišljajući o temi (razmišljanje= troši puuuno kalorija)- ti dani su prošli. Pošto pjesme ne objavljujem na blogu, slika nemam bogzna što, ostaje mi klasičan dnevnički stil pisanja....Pa ćemo vidjet. Nešto ovako: Otvaram HEPovu kuvertu i derem ju zaraslim noktima još kad sam se penjao od kaslića prema svom potrkovlju. Račun za struju. Zapravo, opet račun za struju. WTF! Derem s guštom i bacam u koš one sa iznosom 156,55 kn za sve mjesece do Božića, a sa gnjevom spremam u ladicu bunt sa iznosom 160 i nešto kuna za isto razdoblje. Radnja koju ćete i vi ovih dana napraviti....Poskupljenje od 5% ,ajde bar srećom nije 10% što bi možda i bilo da sam imao klimu upaljenu kojih sat vremena duže prethodni mjesec i da su me strpali u onaj viši razred. Divim se sam sebi kako sam uspio preživjet godine i godine u potkrovlju bez klime. Tko nije probao ne zna o čem govorim. Survivor, prženje na suhoj sahari je vjerojatno nula promila prema spremanju neke mrcine od ispita za prosječnog srpanjskog dana na tom mom dragom tavanu....

Počelo je tiho, pa je naglo prikuvalo, pa je onda malo Šprajc podložio (a i još će a danas je izgleda kulminiralo ;-) i mic po mic, uz puno virtualne, (a često i neproduktivne ;-) diskusije, napravili smo prvi korak ka osnivanju blogerske udruge u Hrvata - održali smo Osnivačku skupštinu :-). Pripreme za osnivanje udruge su bile... kako da to kažem, zanimljive i ispunjavajuće i definitivno će (mi) predstavljati dragocjeno iskustvo u domeni virtualne kolaboracije. Mail korespodencija i chat na Skypeu (običan, ne voice chat!) imaju svojih dobrih strana, ali tijekom zadnjih 15-ak dana sam se i osobno uvjerio that all is not rosy in the online world :-). Nesporazumi u tipkovničkoj online komunikaciji spojeni s popriličnom raznolikošću sudionika diskusije/inicijative su uzeli svoj danak, ali vjerujem da smo te početne Scille i Harbide uspješno prebrodili. I tako smo osnovali Hrvatsku Blogersku Organizaciju HBO. Je, je, znam da HBO većini znači nešto sasma drugo i da imenu fali upečatljivosti:-), ali nakon petnaest dana raspravljanja o imenu udruge, gomile prijedloga i ponekad i žučnih rasprava, na kraju je ipak prihvaćen ovaj, budimo iskreni, pomalo neinventivan (da ne kažem generički) naziv. No dobro, nije ni to najvažnije. Puno je važnije pitanje - čemu udruga blogera Razloga svakako ima, ali prije nego što krenem u konstruktivni dio ovog posta, najprije malo de-konstrukcije :-). Jerbo, lavica je već opalila, i to u svom poznatom stilu: Ova udruga ima namjeru baviti se svima nama, a u cilju rješavanja svojih problema! Naime, žele mijenjati zakone i ograničavati nam slobodu. Jer svako zakonsko zadiranje u blogosferu ne može značiti povećanje internetske slobode, već samo ograničavanje!!! Vjerujem da će se iz toga u konačnici izroditi i plaćanje neke naknade za korištenje blog-servisa. I onda, povlačeći paralelu sa famoznim ZAMPom (nakon uvođenja kojeg bez IMALO grižnje savjesti pržim mp3 downloadan s eMule-a ;-): Dakle, ono što vi sada radite, meni samo smrdi na utiranje puta ka prikupljanju love od, ajmo to nazvat, korištenja elektroničkih medija, bla, bla, bla...onda ćete lijepo tu lovu raspodijeliti sebi u džepove, a blogere tko šiša, baš kao i glazbenike!! LOOOOOL :-) Lion Queen, ako je i od tebe, previše je! Kad bolje razmislim, nema se tu što pametnoga reći/odgovoriti :-). Ali dobro, to je njen stil i iako nekad zna tresnuti, ali ono baš tresnuti i ostati živa (samo ću reći da njen gornji uradak ni u kojem slučaju ne spada u njene top-tres postove) neosporna je činjenica da Lion Queen hrvatsku blogosferu čini bogatijom. A hrvatska blogosfera doista JEST bogata! Za svakog se nađe ponešto a važnost i značenje bloga, i kao izričajnog oblika i kao medija, sve više i više raste! Znači, sve je lijepo i krasno u hr-blogosferi E pa baš i nije!!! A paradoksalno je (ili možda upravo očigledno!) da je upravo snaga bloga uzrok problema koji mu prijete. Jer, što je najveća snaga bloga To što je SLOBODAN! Na blogu nema cenzure i nema urednika koji mora paziti da se iznošenjem škakljivih informacija ne zamjeri kojem političari ili korporativnom klijentu. Na blogu nema ograničenja and sky is the limit! Nažalost, to je KRIVO!!! 99 % blogera, ili općenito korisnika interneta, koji NE koriste anonimizirajuće mjere (myself included ;-), na internetu ostavljaju trag otprilike kao 70-tonski tenk M1 Abrams u brazilskoj džungli :-). IP adresa je gadan izum :-) ali bez nje ionako ne bi moglo pa nema smisla jadikovati nad našom tegobnom ne-anonimnom sudbinom. Dakle, da razjasnimo! To što ste blog otvorili anonimno, i to što 100% pazite da ne odate nikakve osobne detalje u svom pisanju, i to što nikome živome ni neživome niste rekli da ste autor tog bloga AIN'T WORTH A SHIT :-)! Ako vas žele naći, naći će vas! I tu nastaje problem. Ljudi su počeli stradavati! I to na vrlo nezgodne načine! O Željku Peratoviću ako imalo pratite hrvatsku blogosferu sve znate i vjerojatno mu je medijska pažnja ponešto pomogla u borbi s nemanima u sjeni, ali daleko od toga da se njegova priča može staviti ad acta! Ipak, slučaj Željka Peratovića je mala beba u odnosu na ono što se dogodilo Damiru Fintiću, pokretaču portala www.vukovarac.net (na pollitika.com portalu djeluje pod nickom PanonVU, a ovdje u popisu njegovih postova možete naći detalje), koji je završio kao ROB! Je je, ne zezam se, i šala bi bila jako okrutna, da nije posrijedi čista i sušta istina. Jer, ako ćemo roba shvatiti kao nekoga ko u potpunosti radi za drugoga (i ako će mi biti dopušteno da pjesnički prilagodim definiciju roba svojim potrebama ;-), onda je Damir Fintić doista rob gospodina Štengla i njegove familije! Zahvaljujući tužbi za duševne boli zbog anonimnih komenatara na spomenutom portalu, te nevjerojatnoj činjenici da je stari ovršni zakon dopuštao zaplijenu 100 % primanja, Damir Fintić danas svaku kunu koju zaradi mora uručiti svom tužitelju Štenglu. Do sada se skupilo 50.000 pravomoćnih kuna (uz još 200.000 u proceduri!) i bojim se da će malo potrajati dok to Damir ne otplati (nisam baš siguran da mi je crnohumorni pokušaj ovdje baš leg'o). Neki kažu da je Damir had it coming zato što je na svom portalu, nakon što mu je presuđeno da mora platititih 50.000 kuna na ime siiiilnih duševnih boli obitelji Štengl, objavio medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da su, ahem, Štenglovi bili sasvim ok a Vladimir Štengl je u vrijeme cijele priče čak obavljao i dužnost saborskog zastupnika :-). Što reći na to Damire nego jebi ga, kad nije Štengl Mirjana Pukanić! Nekome se može javno objavljivati medicinska dokumentacija, a nekome NE MOŽE! I, baj d vej, Damiru prijeti i pet mjeseci i deset dana zatvora (od čega je 2 x 20 dana već pravomoćno!). Da, fina je to priča ... za Antologiju hrvatske zone sumraka (je znam, gadna je konkurencija, al' ipak ... ;-) I nije Damir sam. Imamo i high-profile cases pa je tako zbog anonimnih komentara na svom blogu nedavno nastradao i Pero Kovačević kojeg je tužio njegov stranački kolega N.Sedlar. Naravno, to je ponajprije unutarstranačko razračunavanje, ili preciznije, s obzirom da Pero više nije u HSPu, vraćanje starih dugova, ali je svejedno pitanje koje zadire u samu bit blogosfere! A zanimljivu priču, koja je srećom prošla bez suda, možete pogledati i kod kolege Euklida. Dakle, nije to sam tak'! Međutim, nisu problem samo anonimni komentatori. Pogledajte Priču o Milki, na http://t-blog-matter.bloger.hr blogu. Krenite odavde pa lijepo lagano prema dolje. Jad i bijeda hrvatskog pravosuđa, pa Basna o Milki i njen nastavak Kurcem u čelo (I already like this guy ;-) Bloger koji je popušio prijavu policiji zato što je iskoristio blog za ono čemu je blog i namijenjen da iznese i svoju (istinitu!) stranu priče! S obzirom na žar i argumentaciju koja je prilikom toga prikazana, uopće ne sumnjam da je THE BLOG (tako se potpisuje ;-) u pravu kad na kraju posta Jad i bijeda hrvatskog pravosuđa kaže: Iza svake riječi napisane u ovom tekstu stojim imenom i prezimenom, a neka netko dokaže da to nije istina. Moji komentari su moje osobno mišljenje koje naravno, smijem iznijeti. I to nije sve. Radi se o principu. Za ovo će se još čuti vjerujte mi. Je, majstore, čuti će se :-). I mi ćemo pomoći koliko možemo! Jer, to i jest cilj ove udruge. Dobro, jedan od ciljeva, a za kompletnu informaciju, evo i relevantan dio iz Statuta udruge: Ciljevi HBO su: a) podržava razvoj bloganja ili "građanskog novinarstva kao zasebnog medijskog oblika, etičnosti i slobode javnog izražavanja na blogu; b) proširuje moć novinarstva i snage pisane riječi, sa svim pripadajućim Ustavnim pravima svake osobe na slobodu izražavanja, mišljenja i dostupnosti u svim medijima c) promicanje i zaštita svojih članova, blogera; Ja sam se u ovom postu uglavnom osvrnuo na područje djelovanja udruge navedeno pod c) jer će to, barem iz početka, biti u primarnom fokusu. A kad upogonimo website vidjeti ćemo i što se da napraviti po točkama a) i b). Uostalom, ovo su počeci početaka, udruga je još u osnivanju i ideje pršte na sve strane. Ipak, s obzirom da je pomalo pretpotopno biti bez web prisutnosti, a slijedeći inspirativan primjer hrvatskih srednjoškolaca, za početak smo otvorili Facebook grupu Hrvatske Blogerske Organizacije. Grupa je u tabula rasa stanju (citat Članka 38. Ustava o slobodi govora kao za sada jedini sadržaj u grupi mi je nekako baš prikladan) ali dok je website udruge in the process, poslužiti će. So come on and join. Svi prijedlozi, primjedbe, kritike i ideje su više nego dobrodošli.

Eto ga! Zorana Šprajca sljedećih tjedan dana nećemo vidjeti u Dnevniku. Popularni urednik i voditelj zbog prošlotjedne je svađe sa svojom urednicom Hloverkom Novak-Srzić suspendiran na tjedan dana. Šprajc se, podsjećamo, s Hloverkom posvađao zbog vijesti o ekskluzivnom pravnom statusu američkih postrojbi u Hrvatskoj, koju je plasirao kao prvu vijest. To je to. Hlo je odradila posal, a živo me zanima koja će biti nagrada . A što kaže Šprajc Samo nemoj po glavi, druže plavi I tako HRT odeeeeee ... Ne da je u zadnje vrijeme nešto i bio "tu", ali znalo se desiti i da se novinarski posao odradi kako treba. Sljedeći na "listi za odstrel" je Aleksandar Stanković i "Nedjeljom u 2" a kad i to riješe (ajde Aleksa, budi faca i u nedjelju dovedi Šprajca u emisiju ) onda će HRT doista biti ono što mu je valjda i trebala biti namjena - medijski servis Vlade, za plasiranje u fini omot zapakiranih informacija koje neće previše uzbuđivati podanike, uz obilnu dozu crne kronike (da ljudi vide da uvik može biti gore!) i pokoju sportsku medijsku histeriju (da se nacija resetira). Ova vijest me uhvatila usred pisanja posta s drugom (ali povezanom ;-) temom tako da neću duljiti. Za sad ću samo reći - kome je danas lako .

Od sutra se pogon gasi, idemo testirati slovenski vinjetni režim prije nego uživo vidimo Massive Attack pa malo do Beča na Sigur Ros i šopingiranje. Poslije? Ko zna... neki daleki, ali svakako domaći otok bez hrpe mravlje dosadnih turista... <embed width="400" height="357" src="http://www.dailymotion.c

Ovako piše moj IT alter ego, C++ bilder, u postu naslovljenom "Objektno oblikovanje - što je pak sad to": Ako ste zbunjeni sintagmom objektno oblikovanje te ste pomislili da se radi o nekoj novoj formi apstraktne umjetnost relax :-). Nema tu nikakve umjetnosti već se radi o hrvatskoj inačici svakom developeru dobro poznatog termina object design. O objektnom dizajnu će se na ovom blogu još puno pričati, a za ovaj post je bitno da je to (i) naziv predmeta koji ću predavati u prvom semestru diplomskog (M.Sc.) dijela studija koji na FERu starta u mjesecu rujnu. Kako su mi se počeli javljati studenti s upitima o čemu se tu radi, a službena verzija opisa predmeta koja je nastala prije jedno tri godine kad se slagao curriculum za FER-2 studij (po Bolonji) je pomalo outdated (preciznije, u međuvremeno je značajno dorađena), mislim da nije zgorega malo detaljnije opisati teme koje će se obrađivati na predavanjima, kako će organizacijski sve to izgledati, a i što će se očekivati od studenata koji upišu predmet :-). Pa ako ste student FER-a koji planira na jesen upisati diplomski (M.Sc.) studij na području računarstva, pogledajte ima li tu što za vas ...

U prethodnom postu sam načeo temu što može raditi prvostupnik FERa (B.Sc. titula) nakon završenog trogodišnjeg studija. Službena verzija je (citiram članak iz Mreže) da se od prvostupnika može očekivati dobro znanje o području koje je birao godinama na faksu. i da se za prvostupnika smatra da može voditi manje projekte, manju skupinu ljudi ili biti asistent glavnom projektantu. U svom stavu na kraju posta sam bio nedvosmislen: ... oni ne samo da neće biti za voditelje malih projekata, već mnogi od njih neće spadati niti u kategoriju kvalificirani programer !!! A kao osnovni razlog za takvu situaciju sam identificirao premalo praktičnog rada! Jer, make no mistake about it, do statusa kvalitetnog programera se dolazi ISKLJUČIVO PRAKSOM !!! (a posebno je nezgodno s ovom profesijom što zahtijeva kontinuiranu praksu zbog reinventing-a barem svakih desetak godina!) Ovdje se otvara i posebno pitanje da li voditelj projekta mora biti dobar programer Tom pitanju ću se detaljnije posvetiti u jednom od sljedećih postova :-), ali ukoliko pričamo o vođenju projekata kako se o tome govori u službenoj verziji kvalifikacija prvostupnika, onda vjerujem da je svakome jasno da je biti kvalificirani programer OSNOVNI PREDUVJET za obavljanje takvog posla! Jer, ako ćemo pravo, voditelj malog tima ili pomoćnik glavnom projektanu (ovo je naravno, totalno zastarjela Waterfall spika ;-) se u engleskoj terminologiji kaže lead DEVELOPER :-)))). A kakvi su po pitanju programerskih vještina FER-ovi bakalari (pardon, baccalareusi ;-) S obzirom da ćemo ovdje malo dublje zaroniti u IT, to je tema za C++ bildera ... pa znate kako to već ide ... read more

Mnogo je ljudi palo na navlakušu od naslova prošlog posta. Sorry što su izostali odgovori na pitanja "Jeli moj sin čudan što ide u kino gledat Seks i grad dok Hrvatska igra četvrtfinale?" ili "Što je ovom mom mužu koji sad hoće seks za vrijeme produžetka" .[Odgovor na prvo će dati možda neka nadolazeća parada pod policijskom pratnjom, a na drugo, hm,....] Nije to bio cilj....Moji postovi nemaju cilja, samo povoda. I neki su mi udarili bekend na drugi servis i mene, iako me nikad nisu čitali niti blizu upoznali, proglasili čudakom. S punim pravom, jer ja sam istim epitetom počastio i njih. Čudak-to sam ja, ali istini za volju za takav komentar ipak treba preživit sa mnom jednu kavu... U međuvremenu nogometna euforija je prošla, a nastavlja se igra skrivača sa pitanjima egistencijalne realnosti. Biti čudak može biti i kompliment. Bolje biti čudak nego prosječan- sjećam se jednog eseja na tu temu. Sve u životu shvaćam kao kompliment. Mogli bi i vi. Pravi ego trip. To me drži iznad površine.

Nekad. Sad. <embed width="398" height="320" flashvars="height=320&wid

U iščekivanju sljedećeg posta (samo što nije, i to na više frontova ;-), uputiti ću vas na kolegu studenta s FER-a koji se (kritički ;-) osvrnuo na moj prethodni post. Argumentacija je malo tanašna :-), ali de-konstrukciju navedenih argumenata ću prepustiti cijenjenim kolegama jer moj sljedeći post ide u nešto drugačijem smjeru. Uostalom, nema ništa bolje od malo žustre diskusije (a materijala svakako ima). Stoga, na Bolonjac at FER i recite što mislite ...

Starci mu otišli iz grada, on odlučio napraviti tulum, došlo 500 klinaca i nastao pakao.