...ni pisati ni disati pa umjesto posta kratka pričica. možda nekom pomogne. Na obali sjedi čovjek i pokušava rukama loviti ribe. Jedan prolaznik ga potapša po ramenu i reče:"Hej, dobri čovječe, dođi , pokazat ću ti kako se plete mreža. S njom ćeš moći mnogo brže i više riba uhvatiti, nego rukama." <font face="Tahoma" si

Lešinari iz zloglasne tvornice žutila TMZ.com iskopali su kućni pornić Verna Troya, poznatijeg kao Mini-me iz filmskog serijala 'Austin Powers'. Troy trenutno grupira vojsku odvjetnika i prijeti astronomskom tužbom, dok segmenti pornića lagano cure u javnost. </obje

Kritizira me vrend neki dan (dok smo gledali kako se na turskom primjeru potvrđuje ona engleska poslovica: „what goes around, comes around“ – Gary Linecker mi je također pao napamet ;-) da se (pre)dugo nisam osvrnuo na „obrazovne“ teme na svom blogu :-). Što reći nego: mea culpa! I dodati da prije godišnjih odmora uvik ima dosta posla „za dovršiti“, što uz neke VRLO zanimljive poslove/projekte u perspektivi i angažman oko pokretanja blogerske udruge u Hrvata nadam se može poslužiti kao dovoljno dobro opravdanje. A povod za ovaj post je članak u zadnjem broju Mreže u kojem Hrvoje Pelaić daje osvrt na „Bolonju u Hrvatskoj danas“ iz perspektive IT obrazovanja. I da Vam pravo kažem – ČLANAK JE ODLIČAN :-) ! Lijepo je opisano kako se Bolonja „provodi“ u Hrvatskoj (ili preciznije kako se fejka ;-). FER je za koliko toliko korektnu provedbu Bolonje pohvaljen točno onoliko koliko triba (ima doduše priča oko ASIIN certifikata, ali nećemo sad :-). Ukazano je na problem worker gap-a koji će se pojaviti na tržištu hrvatske IT snage zbog toga što će većina prvostupnika nastaviti obrazovanje još dvije godine na diplomskom (M.Sc.) studiju (što znači da će kadrovske službe hrvatskih IT firmi biti u još većim problemima ;-) !). I ispravno je ukazano na globalizacijske efekte koji će neminovno zahvatiti i Hrvatsku (s taman ispravnom dozom optimizma – i završetak članka mi se posebno sviđa ;-). Naravno, kad bi u članku SVE bilo tako lijepo i točno, ne bi bilo potrebe za ovim postom :-). A kako je post tu, onda očigledno ima i nešto što mi je „zapelo za oko“. Naravno ima :-), a radi se o poslovima koje bi prvostupnici (dakle B.Sc. titula nakon tri godine studija) trebali raditi u gospodarstvu. Kao što je lijepo u članku napisano, VEĆINA studenata koji uspješno dosegnu B.Sc. titulu (na FERu njih oko 300, od preko 1000 koliko ih je prije tri godine krenulo u „Bolonju“!) će nastaviti diplomski studij i to bi moglo stvoriti probleme u gospodarstvu ukoliko nastane gap između pritoka „starih“ dipl.ing. i „novih“ M.Sc. inženjera. Ali, to će se nekako riješiti (ako ništa drugo povećati će se plaće ;-) a ostaje pitanje što mogu raditi oni studenti koji NEĆE nastaviti diplomski dio studija (zadovoljiti će se da ostanu B.Sc.) ? S obzirom da se Ministarstvo obvezalo na 100%-tno subvencioniranje pohađanja diplomskog studija, barem ne probati odraditi M.Sc. je prilično blesava odluka :-), ali vjerujem da će biti i takvih (blesava = you are letting FREE MONEY pass you by ;-). Dakle – što bi B.Sc. inženjeri mogli raditi nakon što završe studij? Dati ću odmah i hint – čeka ih PUUUUNO učenja :-). A evo što Hrvoje kaže u gore spomenutom članku: „poslodavci od njega (prvostupnika, op.Z.R.) mogu očekivati nešto slabije opće znanje od nekadašnjeg diplimiranog inženjera, ali dobro znanje o području koje je birao godinama na faksu.“ „Što se tiče posla koje može obavljati, za prvostupnika se smatra da može voditi manje prjekte, manju skupinu ljudi ili biti asistent glavnom projektantu. Drugim riječima, poslove srednje složenosti, slične onima koje sad rade inženjeri za razliku od diplomiranih inženjera“ Sorry, ali ipak ne :-) Ili, preciznije, ko misli da se netom diplomirani prvostupnik može staviti na takvo radno mjesto, taj će se grdo prevariti! Nakon (barem!) dvije godine praktičnog rada u IT firmi, tijekom kojih se dotični može/treba dokazati (i pritom puuuuno naučiti), možda, odnosno svakako DA. Ali, reći da FER OSPOSOBLJAVA svoje završene B.Sc. studente za obavljanje takvih zadataka je - kako da to „mekano“ kažem – TEŠKO PRETJERIVANJE :-)))) (Editor – baš „mekano“ Zvone, nema što ;-). Ovdje je na mjestu jedan disklejmer – ovih 300 studenata što sada diplomira (evo, samo što nisu ;-) – koji god od njih da se odluči na „blesavu“ odluku da NE nastavlja studij – triba ga zgrabiti ! A ako je u najboljih 100, onda ga triba zgrabiti by all means neccessary ! To je ekipa koja je uspješno (i to prva!) prošla kroz „nepoznati teritorij“ na putu ka Bolonji i koji su često i u frenetičnom tempu (ponekad i u promjenjivom „okruženju“) odradili što se od njih tražilo! Star quality material :-). Ne da ih baš sad ODMAH možete baciti na poziciju voditelja projekta :-), ali dok kažeš keks (pogotovo ovi najbolji!) grabiti će naprid koracima od deset milja :-). Alas, pametni kakvi jesu, većina njih će ipak (naravno!) nastaviti studij dalje :-) A njihov značaj (i reputacija ;-) je dodatno potencirana činjenicom da MEĐU NJIMA NEMA PONAVLJAČA ! „Čekaj Zvone, kakvi pobogu ponavljači – toga nema u Bolonji!?“ Ima, naravno da ima :-). To su oni studenti koji ne uspiju od prve dati predmet. A kako na FERu više NEMA ispitnih rokova, nema ni šanse za popravak nego se dogodine predmet mora odslušati ponovo (to je taj „kontinuirani rad“ – kroz cijeli semestar zadaće, kolokviji i na kraju jedan završni ispit ;-). Stvar za ponavljače nije posve crna, jer, ovisno o preduvjetima, mogu upisivati predmete iz viših godina, tako da kiks na jednom ili dva predmeta ne „stopira“ studiranje, ali svejedno znači jednu godinu više studiranja. Što znači da će dogodine B.Sc. titulu steći oni iz druge generacije koji su sve odradili „iz prve“, ali i oni iz prve generacije koji su jednu godinu „kiksali“. A za dvije godine će se u završnom potu naći zajedno TRI generacije studenata. I tako (skoro :-) pa ad infinitum ... Naravno, Ministarstvo sigurno ima postavljen neki limit, ali uz nedavnu odluku Fakulteta da se dopusti upisivanje istog predmeta PO TREĆI PUT (koja je kao „još samo ove godine“ ;-) prilično sam siguran da će biti i B.Sc. inženjera koji će cijelu stvar razvući na 5 godina (a poznavajući naš sustav i mentalitet, i oni „dugovječni(ji)“ će naći svoje mjesto ;-) Zbog toga će se stvari u „ponudi na B.Sc. tržištu“ ponešto promijeniti u odnosu na ovu prvu generaciju (ovdje treba reći da vjerojatno ima i onih koji su zaključili da im je nametnuti tempo prebrz za kvalitetno usvajanje gradiva, pa su namjerno malo „usporili“ i dali sebi jednu godinu više - ). A kad sistem dođe u stacionarno stanje i kad 50 % (ma 75 %!) najboljih B.Sc. po defaultu ide na M.Sc. studij, a odozdola počnu pridolaziti oni uporni dugoprugaši, kvaliteta B.Sc. inženjera će početi (rapidno!?) opadati. Zašto !? Odnosno, što im fali ? U dvi (tri) riči - PRAKTIČNI RAD/ISKUSTVO !!! Jer, oni ne samo da neće biti za „voditelje malih projekata“, već mnogi od njih neće spadati niti u kategoriju „kvalificirani programer“ !!! Ovako oštra kvalifikacija svakako zahtijeva pojašnjenje, ali kako sam ovaj post već razdužio više nego što sam mislio, više o tome u sljedećem postu „Samouki programer vs. FERovac“ ...

Prije podosta godina pradjed (koji je ujedno postao i ocem modernog hrvatskog kazališta) napisao je jednu od (meni) najljepših pjesama posvećenih hrvatskom jeziku: Pěsma Ilirah Prosto zrakom ptica leti, <em

Legendarni stand-up komičar George Carlin nedavno je preminuo od srčanog udara. Vidi u priloženom klipu kako je razmišljao pred 11 godina. <embed width="400" height="350" flashvars="id=84

Jasno, pod Hrvatska, ovdje mislim na prosječnog Hrvata ( i Hrvaticu) koji je do petka bio nošen emocijama, ofarban u crvene i bijele kvadratiće (jeble vas kockice…kockice su tijela a ne likovi…).   Iznadprosječni, oni intelektualno i emotivno uzdignuti iznad tako beznačajnih stvari kakva je nogomet, definitivno nisu cendrali. Eventualno će pustiti pokoju vijest o tom...

Opasne naočale - plivački model, toples poza na mjestu, višestruki šaržeri pripremljeni za fajt. Opasan ratnik. Al najbolji detalj je ipak - otvoreni šlic!

Za one pale s Marsa :-), Car Šprajc je Zoran Šprajc, za deset kopalja najbolji voditelj dnevnika na HRTu i općenito jedna od rijetkih svijetlih točaka u HRT-ovoj produkciji političkog programa. Ali, titulu Cara nije zaradio samo svojim nenadmašnim komentarima u Dnevniku u kojima je često na prikriveni (a ponekad i neprikriveni) način znao bocnuti naše političare koji, gledajući njihov tretman na HRTu, valjda spadaju u neku zaštićenu vrstu koju treba „paziti“ i „maziti“ da se ne bi slučajno ufendili kad im se na nacionalnoj dalekovidnici podastru svi njihovi gafovi, gluposti i nekonzistentnosti! Titulu Cara je zaradio ponajprije svojim blogom, gdje je, neopterećen budnim uredničkim okom „žene za sve režine“ (guess who am I talking about ;-), malo „pustio ruku“! Eeee, što je to bilo gušt čitati :-). A kad je izašla knjiga sa zbirkom postova, nisam čekao ni sekunde (knjiga je završila kao poklon ćaći jer, što će mi knjiga kad sam sve postove pročitao, a ionako su dostupni na webu). Ali, uskoro ću ipak morati po svoj primjerak :-(. Jer – NEMA VIŠE ŠPRAJCOVOG BLOGA !!! (kao što ste i sami skužili ako ste kliknuli na gore dani link). Portal magazina Banka, gdje je Car pisao, je promijenio dizajn (a možda/vjerojatno i cijeli CMS) i bloga više nema ... Sad bi ovo bila idealna prilika za malo rogoborenja protiv portala banka.hr kako nemaju pojma i kako je osnova interneta da ne kršiš permalinkove i stari content ! Ali, nećemo ošinuti po njima :-) jer, nisu oni krivi! Zadnji post na blogu je Car objavio davnog 18.3.2008, dakle, prije čitava tri mjeseca! Kako znam točan datum kad bloga više nema? Pa naravno da sam ga zapamtio kad sam u zadnja tri mjeseca bar 30 puta otvorio tu stranicu čekajući (uzaludno) novi post i uvijek iznova vidio taj datum (zanimljivo, o čemu je konkretno bio post sam zaboravio :-). Stvari su se pojasnile, kao što se to meni često desi ;-), za vrijeme treninga danas u teretani – manje više jedinom mjestu gdje dolazim u doticaj s hrvatskim dnevnim tiskovinama. I listajući tako neki podlistak s TV programom, naišao sam na BOMBA vijest – donesena je Odluka da novinari HRTa NE SMIJU pisati blog !!! Pardon, pardon – smiju, ali samo na HRT-ovom portalu :-). Neki će reći – „A neba ti Zvone, što tu ima čudno. Pa ako rade na HRTu ima li što logičnije nego da svoj blog pišu na HRTovom portalu?“. Na takvu argumentaciju mogu samo reći – BULLSHIT !!!! Da preciziram – kad bi se Zoran Šprajc odlučio na otvaranje bloga na blog.hr servisu, koji je u vlasništvu Nove TV, to bi doista bilo nekorektno, a i u poslovnom smislu nedopustivo :-). Ali, da HRT Zoranu Šprajcu ZABRANI pisanje bloga BILO GDJE osim na HRTovom portalu ... e pa gospodo, ja mislim da je to u kontradikciji čak i sa hrvatskim Ustavom. Ali, nema straha za HRT. Poprilično sam siguran da Šprajc neće ići ganjati pravdu :-(((! Jer, u tim istim novinama sam pročitao i o rošadama koje se spremaju na HRTu. And guess what :-))). ODEEEEEE ... Pa, pa Šprajc. Evo ti nogom u guzicu, nema više Dnevnika za tebe! Ukratko – čeka ga „klupa“, transfer u emisiju Otvoreno :-(. Sve su to za sada „vijesti iz budućnosti“, ali ukoliko se to doista i desi, siguran sam da će menadžement HRT-a naći sto „racionalnih“ razloga za takvu odluku. A ja ću opet reći – BULLSHIT !!! Da je portal banka.hr bio malo korektniji u izvođenju tranzicije na novi sustav, i da su zadržali stari Šprajcov blog (čak i ako ga on više neće pisati), ja bih vam pokazao PRAVI RAZLOG! Eh ... dobro se sjećam tog posta :-). Čini mi se da je bio taman u ono vrijeme previranja na HRTu kad je dolazila Hlo. Car je tada jako lijepo „pustio ruku“. Novinarstvo u svom najboljem izdanju. Nivo kojem Butković nikad neće prismrditi ne do koljena, nego ni do pete! Doduše, da me pitate što je konkretno pisalo u tom postu – ne bih vam znao reći niti jednu rečenicu! Ali se dobro sjećam prvog i, naravno, anonimnog komentara na taj post: „Zašto tako Zorane!“ Da, zašto ljuljati brod, Zorane? Zašto otvoreno progovoriti o tome kako stoje stvari? Zašto na vidjelo iznositi političke igre odigrane u pozadini a s ciljem preuzimanja/kontroliranja još uvijek centralnog medijskog mjesta u Hrvatskoj. Zašto uništavati iluzije o tome da nam HRT servira kvalitetno i neovisno novinarstvo? Nije ti to baš bilo pametno Zorane. Al' zato i jesi car :-). A jednog će dana Car (opet) zasjesti na svoj tron. I tog ću dana biti ponosniji na svoju zemlju nego kad u polufinalu sataremo Nijemce (Editor:“Zvone, pst, pst - NISMO pobijedili Turke“ – Zvone: „Ma kako to misliš, pa poveli smo u 119-toj minuti produžetka ???“, Editor:“A jebi ga, Turci su to“). Hm, ma dobro, Nijemce bi sigurno satrli u polufinalu :-). Kao što smo ih satrli prije deset godina, ali to je jedna sasvim druga priča ... iz kategorije mladost-ludost, pa je možda bolje da vam je ne pričam ;-) P.S. Što ti je snaga bloga - nije prošlo 10 minuta da sam objavio post a već su me upozorili da Šprajc zadnja tri mjeseca nije objesio kopačke o klin već se preselio na http://bigblog.tportal.hr/sprajc. Mea culpa :-). Al' ne mijenja ništa na stvari.

Eh, what a difference a day makes ... Neki dan se još samo kuvalo, krčkalo, brbočkalo, ka' u ekspres loncu, ali sve nekako ispotiha, inkognito, daleko od očiju (ali ne i srca ;-). A danas .. e danas je druga priča :-) Sad su moji dragi čitatelji sigurno zbunjeni: „Ma čekaj Zvone majstore o čemu ti pričaš? Ko kuva, što se kuva, di se kuva“ ? Ma MENI JE PRIKUVALO VIŠE Prikuvalo mi je toliko da iz mene pišti k'o iz gore spomenutog ekspres lonca! Ne mogu više! Ne mogu više mirno i sa strane gledati kako mlate novinare, ne mogu gledati kako poštenom građaninu (i pravom patrioti!) lokalni moćnici ugrožavaju egzistenciju koristeći se instrumentima hrvatske „pravne države“, ne mogu gledati kako je Maestro maestralno zaboravljen, i ne mogu više gledati autocenzuru hrvatskih novinara nametnutu što marketinškim a što nevješto prikrivenim političkim interesima. A i Feral prestaje izlaziti :-(. NE MEREM VIŠE! „Aha!“, već čujem iz pozadine, „Evo ga. Klasični Zvone u ranting modu“ :-). Da, ali ipak ne :-). Naime, s rogoborenjem sam, barem što se ovog posta tiče, završio, jer došlo je vrijeme za malo ozbiljnije stvari. A ključno je u ovoj priči da se promijenila i situacija. Ili bi možda bilo bolje reći da je situacija „sazrijela“ . Jer, nije prikuvalo samo meni! Prikuvalo je mnogima! Dobro ne baš mnogima, zasad nas je tek jedno tuce , ali kritična masa je tu. I tako bi rođeno ... Hrvatsko Udruženje Blogera. A možda bude i Hrvatska Udruga Slobodnih Blogera. Ili Hrvatska Blogerska Unija ... ili nešto treće (četvrto :-). Prijedlozi čitatelja su također dobrodošli – uostalom, to je blog at its best :-) Konkretno ime ostavljajući po strani, ono što je bitno je da će to biti udruga građana posvećena promicanju bloga kao medija i ZAŠTITI blogera i njihovih prava. Ili, da citiram Statut udruge: Ciljevi udruge su: a) podržava razvoj bloganja ili "građanskog novinarstva” kao zasebnog medijskog oblika, etičnosti i slobode javnog izražavanja na blogu; b) proširuje moć novinarstva i snage pisane riječi, sa svim pripadajućim Ustavnim pravima svake osobe na slobodu izražavanja, mišljenja i dostupnosti u svim medijima; c) promiče zaštitu svojih članova-blogera; Udruga je u samom začetku (nit imena, nit website-a a i proces registracije je „još u tijeku“ ;-) i puno posla je pred nama, ali nema sumnje – time is right :-) „A molim te lijepo, koje to velike face osnivaju udrugu?“ – već čujem podsmješljive komentare :-). Evo ih, u najboljoj JOT (javno-otvoreno-transparentno) maniri (i abecednim redom): Dubravka Burušić (esperanza) Damir Fintić ( www.vukovarac.net) Aleksandar Hatzivelkos Dragutin Lesar Krešimir Macan (Potjeh) Jerko Markovina (Whatever) Jakob Matovinović Zoran Oštrić Željko Peratović (45 lines) Gordan Ponjavić (gale) Vesna Škare Ožbolt Zvonimir Vanjak (moja malenkost) Katarina Vidović (nemesis / grgo ;-) Ono što će pažljiviji pratitelj hrvatske blogerske scene odmah uočiti je da su to listom blogeri kojima je primarni fokus politika (pa i nije čudo da je većina linkova s pollitika.com portala ;-). Neki od nas su „pravi“ političari (Vesna Škare Ožbolt i Dragutin Lesar, a i Zoran Oštrić – uvjetno rečeno ;-), neki su aktivni na NGO sceni (Hatzivelkos – viđali ste ga u priči oko NATO referenduma), neki su i „pravi“ novinari („pravi“ u smislu da su članovi HNDa - jasno, Željko Peratović is the man), a neki su „samo“ blogeri koji komentiraju politička zbivanja. Imamo i „zelene“ (Oštrić), imamo i feministkinje (Katarina ;-), imamo i „službenog desničara“ (Whatever ;-), imamo i socijaldemokrate (Hatzivelkos), imamo i „ljubitelje slobodnog tržišta“ (to bi bio ja ;-), a nažalost, ima među nama i onih koji su hrvatsku politiku osjetili na svojoj koži (priču Damira Fintića ukratko pogledajte ovdje, a kalvarija Željka Peratovića već polako prelazi u sapunicu :-) Raznoliko društvance :-), ali sa snažnom poveznicom – svi smo BLOGERI :-) I poprilično razočarani kako sada stoje stvari u Lijepoj Našoj . Pa smo napravili prvi korak ... mali, ali znate kako kažu: „i najveće putovanje započinje prvim korakom“ ...

U sveopćoj euforiji sa jednog od hrvatskih trgova javlja se neki golobradi reporter. Nakon još jedne pobjede u nizu, masa ljudi je u transu, u gradu nema auta koji na prozorčiću nema istaknutu bar jednu zastavicu...svi trube, urlaju, deru se... Padaju u nogometnu ekstazu. Čak i na web portalima zemalja "istočno od raja" veliča se svaka hrvatska pobjeda, po forumima se vodi bitka s koliko ćemo razlike pobjedit sljedećeg tko nam stane na put.... I onda krene reporter sa mikrofonom hodati po gradu. Neka bakica u euforiji, ponjelo ju i komentira:"Čestitam dečkima, prava pobjeda, idemo do finala....".. Nema ona pojma o pravilima igre; što je zaleđe, što je slobodno sudačko uvjerenje ni tko je Mateo Beusan, ali bez obzira na sve ona je u deliriju. Jer čovjek nije otok, djeluje i prilagođava se u skladu s okolinom. To se učilo na Socijologiji u srednjoj školi. Zakon mase. Ako svi slave i nacija je u euforiji, a ti si hladan ko Carla del Ponte onda neš s tobom nije u redu, a ne s okolinom očito. U skladu s tim, onda se u svoj toj masi nađe u prolazu neki flegmatičan tip, sa hladnim licem, kao da mu sve to ide na živce i u mikrofon odgovara: "Mene taj nogomet nimalo ne zanima". Čovjek je odgovorio upravo onako kako bih i ja da me netko priupita na komentar "Koja će momčad biti najbolja u proljetnom dijelu prvenstva Slovenije?". Zaboravio je on da živi u zemlji kojoj je najveći izvozni proizvod upravo sport. Niti znanje, niti krumpir, nafta ili maslinovo ulje... Sport. Stoga čudni su ljudi, odnosno muškarci, koji ne pokazuju ni mali interes za ono što postoji od antičkog doba pa i ranije: zabava za mase, a nogomet je upravo to. U Hrvatskom slučaju, nogomet je više. Jer on je u stanju dić na noge cijelu naciju, htjeli mi to priznati ili ne, kao niti jedan sport, kao niti jedni grandiozni uspjeh hrvatske vanjske politike- makar doživimo i taj dan da se on i dogodi. I na sve te uspjehe, slavlja ostati hladan vrlo je čudno i nije više pitanje jeli nekoga nogomet zanima ili ne, već što nije u redu s tom individuom...