Postovi s blogova iz kategorije svijet oko nas:
Laka
Laka je predstavnik BiH na Eurosongu, a ovo je intervju iz centralnog Dnevnika. Car kokuzluka!
Državna matura
Učenici trećih razreda gimnazije se vesele: Učenici su istaknuli da Vijeće u potpunosti podržava projekt državne mature. Pozdravili su i odluku o odgodi početka provođenja državne mature za godinu dana jer smatraju da je time osigurano dovoljno vremena da se u tom projektu od nacionalnog značaja isprave svi dosad uočeni nedostaci. Posebice se to odnosi na [...]
Povratak
Vratili se iz Udina. Gospodin u sredini između Velimira i mene je Johnnie To, hongkonški redatelj. Uskoro više informacija o svemu što se u proteklih deset dana izdogađalo. Tek smo sletili autom u Zagreb i odmah krenuo kaos, ludilo, tempo i rokovi.
Nije sve baš tako crno u hrvatskom obrazovanju – ili možda ipak jest!?
Voajer sa zalaskom Sunca
Ono u čemu ja katkad guštam teško je nekima objašnjivo jer oni spuste zastore i možda ih nikad i ne vide. Ako je nešto iza zastora ne znači da ne postoji. Bilo problem, rješenje, kišni ili sunčan dan. Kada sam izašao s posla otišao sam šetati. Malo da razbistrim glavu, odmorim oči u zelenilu Zrinjevca i odmlohavim guzicu koja je već poprimila oblik ergonomičnog sjedala u firmi. Zagrebom se zadjnih godina šeće sve više turista i to mi je drago. Svaki od njih vjerojatno se nanovo iznenadi da ovdje nema ratnih ruševina i da se ne ne živi na rubu siromaštva. Grupice kosih očiju škjlocali su Sonyjevim kamerama po Jelačićevoj sablji, a ja sam skužio da zapravo volim ovaj grad, da je on zakon. Briga me što drugi misle i govore o njemu. Priuštio sam si prvi ovogodišnji sladoled i krenuo pješice prema zapadu, jer "moje doma" je na zapadu. Bilo je oko pola 8, Sunce je taman zacrvenilo grad onako kako to predivno čini par minuta prije nego se sprema zaći. Svaki put iznova uzmem dalekozor da vidim kako polako novozagrebački horizonti odlaze u sumrak. Sa Plesa polijeće neki avion. Dalekozor je tako dobar te ruku pokušavam smiriti kako bih vidio još bolje. Uočavam šahovnicu na repu. Za par minuta Sunce je zašlo. Kad spomenem dalekozor moji maštoviti prijatelji i dalje misle da njime voajiram bližu okolicu i prsate susjede, pa iz te perspektive avionski repovi zvuče luzerski za gledati. Ne razumjem ljude koji se skrivaju iza tri sloja zastora. Ali neki ipak ne spuštaju zastore. Zbog takvih ja čuvam svoj dalekozor.