U prethodnom postu sam pitao ekipu iz Narodnog lista što misle o plagiranju mog članka u svojim novinama, a jučer sam dobio i odgovor (od redakcija@narodni-list.hr, moliti ću lijepo ;-): Postovani Zvone Radikalni, Objavljeni teskt je nas orginal i svaka slicnost sa Vasim testom je slucajna. Svjesni smo cinjenice da je ovakova koincidencija malo vjerovatna. Cak smo konzultirali strucnjake NASA koji su potvrdili da se ovako nesto dogada jednom u 2836,343,3444,333,44 slucajeva. Kako smo time pobudili znanstvenu javnost ocekujemo znatne prihode od publikacije knjiga i znanstvenih radova. Ovo je posve sigurno, pa iako Vi niste zasluzili (jer smo mi stvorili znanstveno otkrice) spremni smo vam dati dio prihoda, ali ne vise od $ 12.000.000 (link u mailu, op Z.R.) Znamo da to danas nije bog zna sto, ali pomoci ce. Medutim, i kad bi se i radilo o plagijatu, mi smatramo da bi to bilo potpuno u skladu sa pravnom praksom u RH. Krada, pljacka i korupcija je nacin zivota ovdije (ako zivite vani) Ako nas prijavite zadarskom DO mi cemo se za jednu veceru (ne smijemo vam reci kome) izvuci - eto, pojeo vuk magare. REDAKCIJA Pročitao sam pet puta zaredom, i svaki put sam se iznova nasmijao . Ako išta cijenim, onda cijenim iskrenost i otvorenost . I, da vam pravo kažem zasad nemam preciznu ideju što ću im odgovoriti (iako neke ideje imam). Izvrsna prilika za iskorištavanje potencijala blogosfere. Dakle, dragi čitatelji, što da im odgovorim ?

Primjetio sam da sam zadnjih nekoliko postova objavio ponedjeljkom i utorkom. Često tražim neke pravilnosti u ovom kaotičnom univerzumu. U srijedu su, naime, moje baterije punjene vikednom već na apsloutnoj nuli. Zato bi bilo najbolje kada bih sav posao komprimirao u ta dva dana. Ako primjerice gradonačelnik Opatije može raditi 2 sata dnevno za 15 ak tisuća, ja u dva dana za skoro tri puta manje mogu radit čuda. No kako meni većina posla redovito dolazi u četvrtak i petak za blog mi ostaje eto ponedjeljak. Ako sam nešto naučio u svom školovanju, koje se proteglo kroz dva milenija, onda je to činjenica u koje doba dana i tjedna mogu očekivat ono zrnce produktivnosti. Rezultat je to da je najteže kad je vani lijepo vrijeme. Dakle od travnja pa nadalje. Iako sam često najbolje učio noću, nekad su oni sado-mazo ispiti na FERu zahtjevali i dnevni rad pa sam bježio u katakombe FERove knižnice, gdje se ne zna ni doba dana ni doba godine. Zatvoreno mjesto ispod površine zemlje gdje se rađaju veliki inženjeri i tu i tamo koja zalutala studentica sa Filozofije- naravno alternativka. Kako je lijepo bilo biti student. Tada nebi dvojio između nekog predavanja i šetnje po zagrebačkom proljeću. Sjeo bih usred dana s frendovima na Tomislavov trg gdje bih uz piće satima razglabali o temama za kojim me danas hvata nostalgija. Rekao bih, raditi ću noću ako treba, ali sada idem u grad na kavu. Ne bih dvojio. Ovako, sa diplomom, od svega ostaje mi samo plaća. Naknada za one sate, dane koje za opće dobro provedem pred 19 inčnim monitorom dok je vani (kao danas) lijep dan pun prilika i pupova koji još nisu prolistali niti procvjetali... Nije vrijeme uvijek novac.

Kakvi novinarsko-politološki fakulteti, kakvo desetogodišnje uspinjanje po novinarskoj hijerarhijskoj ljestvici, kakvo nosanje kahve uredniku, kakvi bakrači ... ni štrc ni brc, nit' luk jeo nit' luk mirisao, već direkcijone u Narodni list, u rubriku „aktualno“. Kažem vam ja, pravi MALAC KAPITALAC taj Zvone Radikalni :-). Ako ne vjerujete, kliknite ovdje i uvjerite se svojim očima . Iako, ahm, ahm, mene oko cijele te priče s objavljivanjem mog posta u Narodnom listu nitko ništa nije pitao, pa sam se osjetio ponukanim javiti se redakciji sljedećim mailom: Poštovani, Javljam Vam se vezano za izdanje Narodnog lista od 4.travnja 2008. u kojem je u odjeljku „aktualno“ izašao vrlo zanimljiv članak s naslovom „Priča o Anti Bundilu“. Članak je doista izvrstan i ja u njemu potpisujem sve do zadnje riječi! Što i ne čudi, s obzirom da je članak (uz određena skraćenja) manje više doslovno prepisan post s mog bloga pod naslovom „Ljubavni trokut – Kalmeta, Pašalić i ... Ante Bundilo“ (link) a koji sam objavio i na portalu pollitika.com (link) pod istim naslovom. Iako se „autoru“ (uredniku ?) mora odati priznanje što nije „prisvojio“ tekst, već je kao autor članka potpisan „Zvone Radikalni“, to ne mijenja činjenicu da ovdje imamo posla s vrlo nezgodnim primjerom krađe intelektualnog vlasništva. Sadržaj mog bloga je zaštićen copyrightom, a isto vrijedi i za sve sadržaje objavljene na pollitika.com portalu, što je jasno definirano u pravilima portala: Sadržaj na pollitika.comu je zaštićen autorskim pravima. Mijenjanje, posuđivanje, prodavanje ili distribuiranje takvog sadržaja je moguće samo uz prethodnu dozvolu pollitika.coma ili oglašivača ... Sadržaj objavljen na pollitika.comu smije se kopirati samo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu te uz poštivanje svih autorskih i drugih vlasničkih prava te svakog navedenog ograničenja prava. Kome je i zašto u tom trenutku bilo u interesu da objavi taj, sad već sedam mjeseci star članak, meni nije poznato (iako bi me odgovor na to pitanje prilično zanimao) a malo me žulja i činjenica da ste moj originalni post dosta skratili. Doduše, moram priznati da je skraćenje odrađeno posve profesionalno, u skladu s pravilima struke, odbacivanjem zadnjeg dijela posta koji s Antom Bundilom nema puno veze (iako ima veze s ministrom Kalmetom!). S obzirom da ja svoj blog pišem upravo zato da ono što napišem ljudi i pročitaju, žaliti se na objavljivanje posta u novinama bi bilo donekle licemjerno. Ipak, ostaje činjenica da ovdje imamo određeni problemčić pa rekoh da prije poduzimanja bilo kakve nagle (re)akcije najprije vidim što Vi imate za reći po ovom pitanju. S poštovanjem Zvone Radikalni I sad čekam da vidim što će reći :-).

Prvi april je prošao pa ne bi smjelo biti greške. Danas, 8. travnja 2008. objavljujem da sam napustio članstvo u Hrvatskoj narodnoj stranci Tako mi sto debeljuškastih praščića !!! RUUUUUUUUUUSVAJ :-))))) Što će reći Vesna Pusić i Radimir Čačić ? Mislim da ovaj put neću tribati pisati mail da to saznam ;-) Treći čovjek HNS-a, i, što je još važnije, čovjek u usponu bez mrlja i prtljage iz prošlosti je odlučio reći zbogom HNSu! Možemo samo nagađati zašto, jer kako sam kaže: „Razlozi moga odlaska poznati su samo malobrojnim članovima rukovodstva stranke. I kolegama zastupnicima u Saboru.“ S jedne strane, želja za „mirnim razlazom“ je razumljiva. Dragutin Lesar je uložio puno truda i vremena u razvoj Hrvatske narodne stranke i vjerujem da je zadnja stvar koju bi sad želio u javnost iznositi „prljavo rublje“, odnosno „strateško-taktička“ razmimoilaženja s vodstvom stranke a koja su vjerojatni uzrok razlaza. Ali, mislim da to tako neće ići :-). Jer, koliko god se Dragutin Lesar želio posvetiti ozbiljnom odrađivanju svog zastupničkog posla (a siguran sam da nisam jedini koji smatra da ga on odrađuje izvrsno), sigurno je da će sljedećih par dana medijski prostor biti prepun nagađanja, došapnutih tipova i „činjenica“ o uzrocima njegovog razlaza s narodnjacima. I dobro je da je tako !!! Ne očekujem izvlačenje kostura iz ormara (iako bi to bilo vrlo zanimljivo ;-), ali da bi jedna poštena i otvorena diskusija, prvenstveno o smjeru kojim ide HNS bila više nego dobrodošla, u to nemam sumnje. Doduše, ako je recimo Čačić sve već dogovorio sa Sanaderom (najprije koaliranje na sljedećim lokalnim izborima a onda „idemo dalje“ ;-) i ako to Dragutin Lesar zna (i ne sviđa mu se ;-), nema nikakve potrebe za iznošenjem te vrlo osjetljive činjenice tako eksplicitno u javnost. Iako mislim da je otvoreni i transparentni pristup najbolji, razumjeti ću. Ipak, i u tom i takvom slučaju očekujem barem nešto poput „ne sviđa mi se približavanje HDZu, s takvom politikom se nisam mogao složiti i to je jedan od razloga za razlaz“. Čak mislim da bi Dragutin Lesar bio DUŽAN prema članovima HNS-a (a i simpatizerima ;-) tako nešto jasno i glasno reći. A možda su razlozi (i) negdje drugdje ? Možda se radi o određenom „demokratskom deficitu“ u HNSu i da budem iskren, to me uopće ne bi čudilo (koliko god me to činilo pomalo nesretnim :-). Jer, iako za Vesnu Pusić imam (imao sam?) maksimalni respekt još od onog dana kad je jasno i glasno rekla (i osudila!) ponašanje Hrvatske u Bosni (u vrijeme kad joj je to donijelo velike neugodnosti s kretenima poput Ćosića-Rojsa - ako se sjećate madraca ;-) a za Radimira Čačića sam siguran da je energičan i sposoban menadžer i da bi Polančecov (a i Sanaderov!) posao odrađivao n puta bolje, ipak ostaje ono ALI ... Tu naprosto nešto fali ... Ili bi možda bilo preciznije reći da ima toga „viška“ - viška skandala, viška korupcije i viška „rada na svoju osobnu korist“. A čini mi se da je rezultat tih „viškova“ bio i prilično nezgodni „manjak“ REZULTATA na prošlim izborima. Jesu li odgovorni povukli/istrpjeli konzekvence svog lošeg rada ? Jesu li zacrtali/odredili novi smjer i iskomunicirali ga javnosti i članstvu ? Jesu li se potrudili proaktivnije djelovati kako bi višak (korupcije) i manjak (rezultata) zamjenili mjesta u rečenici ? Ne, ne i ne – ili je bar takav moj dojam ... A prilično sam siguran da i Dragutin Lesar razmišlja slično. I stoga - odeeeeee ... Što će biti dalje tek treba vidjeti i mislim da su sve opcije otvoreno :-). Ono što ovdje moram napomenuti je da je Dragutin Lesar jedan od rijetkih političara koje sam i osobno upoznao, i, zbrajajući te osobne dojmove s dojmovima iz virtualne (pollitika.com i blog) i medijske sfere (istupi na televiziji i novinama) mislim da će jedan riječ biti dovoljna: respect !!! Jer, ako bih morao odabrati hrvatskog političara za kojeg bih mogao reći da POŠTENO radi svoj posao, onda bi to bio upravo Dragutin Lesar. A društvo bi mu pravili Ivo Banac, Tonči Tadić i Vesna Škare-Ožbolt ... Hmmmm, svi u „privremenoj političkoj 'ladovini“, „slobodni ka tice“, „nezavisni“ i vjerojatno puni želje za „izravnavanjem računa“ s ovom nesposobnom korumpiranom bandom koja nam vodi državu ... ŠTO SE ČEKA ;-))))) ?????

Dobro, dobro, dobro ... prije nego što se neko zainati ići brojati, nije 200 postova, već 180 (kad ste već picajzle ;-), ali, da je prošlo dvije godine otkako sam napisao svoj prvi post na ovom blogu, prošlo je. Čak štoviše, dvije godine i jedan dan :-) Ide to vrime ... A bilo je zanimljivo. Potrošilo se vrimena, ali, da budem iskren, nije mi žao niti jedne jedine sekunde. Bilo je pogodaka u sridu, ali, bilo je i promašaja. Upoznao sam, uglavnom virtualno ;-), mnoge zanimljive i pametne ljude, ali našao se i pokoji crackpot. Nisam promijenio svijet :-), ali vjerujem da sam uspio bar ponekom čitatelju dati malo drugačiju perspektivu na određene događaje, pojave i osobe, kako ovdje kod nas tako i u svijetu. Was it worth it ? Kao što rekoh, ne žalim niti jedne jedine sekunde (a potrošilo ih se ohoho ... oko toga nema spora ;-) Što će biti dalje ? Hmmm ... sad bi se tribalo dobro zamisliti i reći nešto pametno, ali ... ne mogu sad. Imam TRI RUSVAJA za odraditi, i to in ascending order of rusvajness, pa ću pametovanje ostaviti za kasnije. Sad imam posla ...

Čini se da su razni Tomići, Jergovići te majko mila Vedrana Rudan dobro iskoristili posjet Busha našoj Croissant državi kako bi u masu ubacili onu nužnu injekciju cinizma. Linkana "korasan karikatura" me srušila od smijeha sa moje ergonomične radne stolice na koju sam zaljepljen 8 sati dnevno. Netom nakon zaposlenja polagalo se ispit iz predmeta "kako pravilno sjesti na stolicu da za godinu-dvije kičma ne zaboli" ili tips&tricks kako pravilno držati optičkog miša. U prijevodu :"Mi smo vas upozorili, pa sve radite na vlastitu odgovornost-pa i posao za koji vas plaćamo. Nismo mi krivi ako ćemo vam za 2 godine u suradnji sa optičarskim kućama morati prodati RayBan naočale". Poslodavci će se od svega fino ograditi, kao Starbucks prema svojim kupcima kad na kartosnkoj šalici napiše "Pazi, piće unutra bi moglo biti ekstremno vruće..." No, to upozorenje s moje strane je ismijavano za prvog preleta preko Atlantika kao i to da Ameri imaju upozorenje na svemu, jer ako nemaju- oni ih tuže i uredno dobijaju miljune $, što je već cifra s kojom se neka kućica u elitnom kvartu penje u prvi plan, a pada u zaborav Capuccinom opečeno grlo ili gmizavo biće u Big Macu. Kako sam se suptilno prebacio na temu posta... Trenutak kada sam na 2 metra vidio Georga Busha ispao je prilično spontan. Idem doma, kad ono iza ugla sa par pušaka naši su policajci glumili stogoću ne puštajući me 15 minuta da pređem pola metra ceste, isto kao što su tih dana glumili svi od Mesića, Sanadera... pa do onih koji farbaju zebre na cesti i miču skele sa zgrada. Postoji jedna zgrada u Ilici koju jedno 10ak godina nisam vidio bez skela, a morao je tuda očito proći Bush glavom, bradom i neprobojnom limuzinom, da se one promptno uklone, no naravno samo privremeno. Danas se na tom mjestu već nalaze skele, a preko njih ogromna plahta sa reklamom za najnoviji Sony Ericsson model. Kada je prolazila kolona limuzina primjetio sam uz Busha i čovjeka u džipu iza, koji je dugu cijev uperio negdje točno prema meni, pa sam se ustručavao od naglih pokreta mobitelom kojim sam ovjekovječio taj povjesni trenutak. Kad sam se već dotakao povjesnih trenutaka da citiram Jergovića: "No, i Mesić je kazao da smo imali državu u jedanaestom stoljeću, dok je Amerikanci imaju tek dvjesto godina"... Valda je Mesić mislio na ono što kao ptice na grani pjevaju useljenici koji bi pošto-poto američko državljanstvo, zelenu kartu ili što već... a to je Deklaracija o nezavisnosti koja datira (ček da pogledam na Googlu) tamo negdje 1776. 4. srpnja, onaj dan kada Ameri rade vatromete i Will Smith spašava svijet on vanzemaljaca. Kada bi se referirali na nezavistnost ja bih rekao da smo stari 15ak godina... no Mesić je državni autoritet i povjesničar i ako on kaže Hrvatska: od 11. stoljeća, Amerika: od prije 200 godina... neka bude tako. Sve u svemu meni je drago da su ključevi nuklearnih glava odletjeli zajedno sa Air Force One-om tamo gdje im je mjesto- u bunkere Washingtona.

Evo ga ... samo što nije ... brojimo sitno ... a dok završim i objavim post, već će biti tu - stiže nam „svjetski neprijatelj broj 1“ i kolega bloger bet mu je odlučio prirediti „srdačnu dobrodošlicu“ :-) prebrojavši mu (skoro) sve grijehe. Ili preciznije rečeno, prenijevši „grijehe“ koje je identificirao jedan (od strane beta neidentificirani) „eminentni evropski socijaldemokrat“. I to njih ravno DESET !!! „Samo deset ? Pih, toliko ih ja šiknem iz šuba, bez razmišljanja“ – reći će prosječni hrvatski internaut ! Alas, malac (kojeg ćemo nadalje adresirati kao Esdo – guess why ;-) tih deset baš i nije pogodio ! Stoga slijedi revizija Zvone Radikalnog a biti ću i toliko slobodan da uz svaki „grijeh“ dodam i svoj „koeficijent“ (0.0 – skroz promašeno, 1.0 – riječ da bih rekao/dodao). Pa ajmo redom: Grijeh br 1 - Dolazak na vlast pod sumnjivim okolnostima – 0.0 Ovdje se misli na izbore 2000 i činjenicu da je glasanje na Floridi (čiji su elektorski glasovi bili odlučujući zakonačan ishod!) završilo na Vrhovnom sudu zbog spora oko „hanging chads“. Da bi stvar bila jasnija, treba reći kako se tada glasalo na Floridi – ne zaokruživanjem, već se pomoću posebne mašine na glasačkom listiću trebalo probušiti rupicu kraj imena odabranog kandidata. Problem je bio što neke rupice nisu bile „probušene kako treba“ i nije se moglo jednoznačno utvrditi kome treba (i da li uopće treba) pripasti taj glas ! Pa su bog te pitaj koliko dana PREBROJAVALI ! Kako ? A skupili bi se lipo Republikanci i Demokrati u jednu prostoriju, gledali u te listiće i ponovno brojili. Mislim da su nakon prvog recounta htjeli obaviti još jedan. I onda je Vrhovni sud prekinuo stvar i proglasio Busha pobjednikom (a kao što i Eesdo „priznaje“ u svom postu, Bush je u tom trenutku vodio !). Što je krivo u Eesd-ovom opisu „grijeha“ ? „George W. Busha su prvi put ustoličili za predsjednika USA njegovi politički istomišljenici iz Vrhovnog Suda, iako je njegov suparnik Al Gore dobio više glasova u USA kao cjelini.“ Ovo je ponajprije činjenično krivo jer se američki Vrhovni sud 2000. godine nikako ne može nazvati/proglasiti „konzervativnim“ (danas je već malo drugačija priča, otkako je Bush imenovao dva, uvjetno rečeno, konzervativca – Robertsa i Alita – ali tada je bio liberal leaning sa Susan Day O'Connor kao swing vote-om !) A činjenica da je Al Gore doista pobijedio u popular vote contestu je, alas, u ovoj priči sasvim nebitna – nema tu nikakvih „sumnjivih okolnosti“ – TAKAV JE U AMERICI IZBORNI ZAKON ! Stoga, odmah u startu 0.0 – zbog iskrivljavanja činjenica i „mahanja rukama“ :-) Grijeh br. 2 - Zastupanje interesa najkrupnijeg kapitala na štetu svih ostalih ljudi i Grijeh br. 3 - Protivljenje uspostavi i jačanju socijalne države ćemo obraditi zajedno. Jer kad Esdo pod grijehom br. 2 kaže: „I zaista, rezultat Bushove epohe su vrtoglave porezne olakšice za nekolicinu, koji su i prije toga bili medju najbogatijima. Nejednakost u Američkom društvu je veća nego ikad dosad, uz veliki broj ljudi na rubu dubokog siromaštva.“ i pod 3. nadoda „Bush predstavlja fanatičnog protivnika uspostavljanja društva blagostanja u Americi, jer to zahtjeva volju onih ”širokih ramena” da podnesu veći dio poreznog opterećenja.“ sve je jasno :-)))). Ukratko – Esdo bi htio SOCIJALIZAM U AMERICI :-)))). E pa malac, NEĆE IĆI !!! Da je smanjenje poreza najviše pogodovalo (naj)bogatijima, oko toga nema spora! Ali, guess what, ti najbogatiji IONAKO PLAĆAJU LAVOVSKI DIO POREZA u Americi !!! Sad mi se baš ne da tražiti, ali nekako mi je u glavi podatak da četvrtina (ili možda čak trećina) siromašnih Amerikanaca NE PLAĆA NIKAKAV POREZ !!! Tijekom dot.com buma se „zaradilo“ novaca, i u stilu prave demokracije, ljudi su htjeli dio nazad ! Pa im ga je Bush i dao (uostalom, zato su ga i izabrali ;-). Mi bi, naravno, mogli pričati o tome da bi bilo za širu društvenu zajednicu korisnije da su ti novci (umjesto što su VRAĆENI onima koji su ih i ZARADILI) uloženi u poboljšanje američkog zdravstva ili investirani u R&D za čistu energiju, ali američki narod je svoje izabrao i smanjenje poreza stavljati Bushu u „grijehe“ je naprosto pogrešno. A kad Esdo kaže: „Zato se svjetska najbogatija zemlja nije za vrijeme Bushovog predsjednikovanja ni za korak približila zdravstvenom osiguranju za sve gradjane.“ on opet gleda stvari sa evropskog (socijalističkog) gledišta da je free health care for all nekakav sveti gral zdravstvene politike (i je, samo ukoliko se nađe netko ko će to platiti !). Da Ameri ŽELE univerzalno državno zdravstveno osiguranje, VEĆ BI GA I IMALI. Dovoljno bi bilo da onih 45 milijuna neosiguranih Amerikanaca izađe na izbore i glasa, recimo, za Hillary Clinton ;-) ! Što se tiče New Orleansa i reakcije Busheve administracije na Katrinu, to je bilo doista sramotno, pa evo ipak za ove dva „grijeha“ ocjena 0.2. Grijeh br. 4 - Suprotstavljanje brizi za okoliš i rješavanju problema klimatskih promjena – 0.5 Prvo i osnovno, nije Bush (bio) protiv Kyota, već je Amerika (bila) protiv Kyota ! Kad se sporost američkog prihvaćanja postojanja problema globalnog zatopljenja baca isključivo Bushu u krilo, zanemaruju se osnovne činjenice – u trenutku kad je rekao da neće potpisati Kyoto, Bush je po tom pitanju imao podršku većine Amerikanaca (da ne spominjem činjenicu da bi Kyoto, sve da ga je Bush i potpisao, bio dead on arrival u Senatu !). Prema tome, nije „Bush spriječio da se USA priključi Kyoto-protokolu“ već je u tome samo slijedio želju svojih birača ! Da je mogao biti malo boljeg „judgmenta“ (recimo, kao Al Gore po tom pitanju ;-), mogao je. Ali, kad Esdo priča o Kyotu kao o „jednom efikasnom globalnom dogovoru u vezi s problemom klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim aktivnostima“, onda je tu fulao, jer Kyoto teško može proći kao „efikasan“ (carbon tax bi recimo bio efikasan – ali probaj to prodati bilo kome ;-). Elem, činjenica jest da je Bush dobrano omašio sa dopuštanjem eksploracije nafte u Arktičkom rezervatu i, kao što rekoh, nije ispravno shvatio prioritet globalnog zatopljenja, pa eto ipak ocjena 0.5. Grijeh br. 5 - Obnavljanje trke u naoružanju – 0.7 Citiram: „Bush je dao puni zamah trci u naoružanju, razvojnim planovima globalnog raketnog štita koji je fantastično skup i sumnjive svrhovitosti. Razvijaju se mala, ”inteligentna” atomska oružja u suprotnosti s odredbama važećih dogovora o neširenju naoružanja koji zahtjevaju postepeno uništenje atomslog oružja. Odustalo se od ABM dogovora o razoružanju i od ugovora protiv naoružanja u svemiru. Bushova vlada opstruira medjunarodnu zabranu protiv kazetnih bombi, koje gotovo isključivo nanose masovne civilne žrtve.“ Ovo je jedan od bolje pogođenih „grijehova“. Ali, ja to ni u kojem slučaju ne bih nazvao „trkom u naoružanju“ jer za utrku treba imati bar dva sudionika ! Što se tiče raketnog štita, ne radi se ni o kakvom „globalnom raketnom štitu“ već o sistemu obrane koji bi trebao braniti SAD od nuklearnog potencijala tzv. rogue states (čitaj, Iran i Sj.Koreja). S obzirom na ogroman broj nuklearnih glava koje još posjeduju, za Rusiju i Kinu taj „štit“ ne predstavlja nikakav problem. Što se tiče „malih atomskih bombi“ – i ja mislim da im je to blesavo, ali kad već imaju para ... osim toga, i svi oni nuklearni inžinjeri se nečim tribaju baviti ;-) A, koliko ja znam, međunarodnim ugovorima je zabranjeno TESTIRANJE nuklearnog oružja (ono, gljiva i to) ali ne i njihov razvoj. Zašto ocjena ipak nije bolja ? Prvo, zbog „senzacionalizma“, i drugo zbog određenih promašaja :-). Nije, recimo spomenuta Indija i kako je Amerika odlučila zatvoriti jedno oko na indijsko kršenje NPT-a te nastaviti suradnju na području nuklearne energije ! Tu već ima ozbiljnijeg materijala da se „dere“ Bushevu administraciju (pogotovo zbog reperkusija koje takva neprincipijelnost donosi na odnose s Iranom !), ali Esdo se toga nije sjetio ;-) Kao što rekoh, bolje je senzacionalistički ... Grijeh br. 6 - Miješanje vjere i politike – 0.5 Citiram: „Na neukusan način, Bush miješa vjeru i politiku. Nedavno je to došlo do izražaja u jednom govoru o vjeri gdje je utvrdio da mu je Bog naložio da napadne Irak. On koristi svoju vjeru kao argument protiv prava homoseksualnih parova oba spola da se vjenčaju i protiv pobačaja i prava žena da odlučuju o vlastitom životu.“ Na ovako paušalan način pričati o interakciji vjere i politike u Americi je naprosto neozbiljno ! „Bog mu je naložio da napadne Irak“ :-))))))) Da je Bush nešto slično u svom klasičnom stilu profrfljao pred kamerama, to ću ja Esdi vjerovati na riječ (a čini mi se da se i sam sjećam neke kontroverze oko takve izjave) ali iz toga izvlačiti bilo kakve ozbiljne zaključke nije za ozbiljnu diskusiju. Malo ozbiljniji je njegov prigovor u drugom dijelu opisa „grijeha“. Ali, ovdje ću biti slobodan reintepretirati tu njegovu izjavu da postane malo jasnije zašto je smatram krivom (u kontekstu grijeha). Naime, Esdo s tom izjavom otprilike kaže – kršćani su govna zato što ne žele dati homoseksualcima pravo na brak i zato što žele zabraniti pobačaj !!! Što ima logičnije nego da se kršćanin poput Busha upravo za to zalaže ??? Najgore je što ja znam što je Esdo „htio reći“ i što se u biti s njime slažem :-) Sve u svemu, sadržajno je ovaj grijeh dosta tanko argumentiran, ali s obzirom da Bush doista predstavlja (ili se bar ja, sa svoje ateističko-libertarijanske pozicije tako nadam ;-) vrhunac religiozne desnice sa svim problemima koje je to donijelo Americi (polarizacija itd), evo ipak 0.5. Grijeh br. 7 - Zagovaranje rješenja problema kriminala strožim kaznama, uključivo i smrtnu kaznu – 0.4 Kad Esdo kaže: „Bush je zagriženi zagovornik smrtne kazne, koja je zabranjena u cijeloj EU, a OUN zahtjeva da se ukine zbog nehumanosti. Za vrijem dok je bio guverner u Texasu, Bush je svojeručno potpisao 150 smrtnih kazni.“ ja kažem: „Da, i, što onda ?“ Da su recimo jučer Koradu uhvatili živog, ja ne bih imao MA NITI ZRNCE SUMNJE ŠTO JE JEDINA ISPRAVNA KAZNA !!! Metak u čelo i gotovo (s time da bih ja za takve provjerene gadove imao i drugih ideja, ali bolje da ne napišem što bih mu ja sve radio). Ovdje nam Esdo naprosto prodaje „mudo pod bubrege“, odnosno svoj moralistički stav o „nehumanosti smrtne kazne“ pokušava nametnuti kao apsolutno mjerilo! Kao prava, da oprostite na izrazu, evropska „pičkica“. „Ma nije on htio“ „Ma nije on kriv“ „Ma društvo/okolnosti su ga natjerale“ „Ma ... trte sprte mrte ...“ Primjena smrtne kazne ima svojih (gadnih!) nedostataka i uz probleme koji postoje u pravnom sustavu SAD-a čovjek se stvarno mora zapitati ... Ali da ima gadova kojima je za njihova djela jedina poštena kazna ona „ultimativna“ - ima ih, i uvijek će ih biti ! Doživotni zatvor je za takve „nagrada“ koju bih im ja uskratio ako je ikako moguće :-). Ipak, prije nego što bih „svim srcem“ podržao takav stav bilo bi potrebno provesti značajnu reformu američkog pravosudnog sustava, da se recimo više ne desi da javni branitelj (znači, određen od države „po dužnosti“) zaspe na suđenju mladom crncu optuženom za zločin koji nosi smrtnu kaznu !!! Ipak, Busheva administracija je definitivno zabrljala na području kriminala (iako bi ispravnije bilo reći da je nastavila pogrešnu politiku svojih prethodnika) i to poglavito s „ratom protiv droge“ (war on drugs) i posljedičnim eksplozivnim porastom zatvorske populacije ! Ali, umjesto da ih „dere“ zbog totalno krive prohibicionističko-kaznene anti-drugs politike (a već imaju primjer iz svoje povijesti da to NE FUNKCIONIRA!) Esdo ovdje ipak više voli senzacionalistički, u „fundamente“ (koga boli briga za „drogeraše“ ;-). Pa kad kaže: „On je predsjednik zemlje u kojoj je više mladih crnaca u zatvorima nego u školama“ zaboravlja reći što je glavni uzrok toga! I žalosnu činjenicu da se s takvim pristupom slaže većina Amerikanaca !!! Kao uostalom i Hrvata ... Ipak, ima tu grijeha i za Busha, pa sumarno ocjena 0.4 Grijeh br. 8 - Neprimjereno miješanje u pravosudni sistem – 0.99 Bush je pokušao popuniti sudački stalež neokonzervativnim fundamentalistima, te ukloniti tužitelje koji ne slijede njegov politički kurs.Dok se oštre kazne dijele na sve strane, Bush je pomilovao šefa stožera vicepredsjednika Cheneya, Scooter Libbyja, koji je bio osudjen na kaznu zatvora za odavanje državnih tajni. Libby je otkrio identitet jednog agenta FBI kao osvetu zbog razotkrivanja Cheneyeve omiljene laži o iračkom nepostojećem atomskom naoružanju. Takodjer, kazne mimoilaze moguće američke ratne zločince. Zato se Bush borio protiv univerzalne nadležnosti Medjunarodnog Suda Pravde i „privolio” mnoge zemlje da nikada ne zahtjevaju privodjenje američkih gradjana tome sudu. Ocjena sve govori :-) (a doista mi nije jasno kako je zaboravio spomenuti debakl s kandidaturom Harriet Myers za Vrhovni sud). Zašto nije 1.0 ? Zato što imam razumijevanja za američku odluku da ostanu „izvan“ međunarodnog kaznenog sustava :-). Stvar ne šljaka perfektno, ali kao „globalni policajac“ moraš imati bar neke „pogodnosti“ a američki sudovi ipak koliko toliko uspiju pokriti taj deficit (za razliku od, recimo hrvatskih!) Grijeh br. 9 - Toleriranje kršenja ljudskih prava – 1.0 ! Bushov takozvani rat protiv terora vodi se uz upotrebu torture i vremenski neograničenog pritvaranja (internacije) osumnjičenika. Dok neki to nazivaju „trnjem na putu borbe za demokraciju”, ostali smatraju da je to frontalni sukob sa svim demokratskim principima pravne države i medjunarodnog poretka, koji je USA bila jedan od najvažnijih utemeljitelja nakon strahota Drugog svjetskog rata. Bushov savjetnik, a poslije i ministar pravosuđa, Alberto Gonzales izjavio je da će se prema osumnjičenim članovima AlQauede ili Talibanskog režima, postupati humano i u skladu s Ženevskim konvencijama samo kada se to bude smatralo potrebnim i prikladnim. Bushova vlada iznjedrila je pojam „illegal combatants” (ilegalni bojovnici), kao neki koji nemaju pravo na zaštitu u smislu humanitarnog prava. Interniranje takvih „ilegalnih bojovnika” u logoru Guantanamo na Kubi, „izmišljeno” je da bi se izjegla primjena američkog zakonodavstva o terorizmu i sudski zahtjev za osudu ili oslobadjanje. Američke tajne službe su pod Bushom organizirale nezakonite otmice osumnjičenih za teror u trećim zemljama i organizirale njihov tajni transfer u specijalne logore/zatvore širom Svijeta. Poznati su mnogi slučajevi gdje su potpuno nevini ljudi bili žrtve takvog postupka. TEŠKI I NEOPROSTIVI DEBAKL !!!! Sve odgovorne za to bi tribalo strijeljati !!!! Iako, gadno je kad imaš posla s teroristima koji sami odbijaju poštivati „pravila igre“ ... ali svejedno su to trebali i morali puuuuno bolje odraditi. Grijeh br. 10 - Invazija na Irak – 0.9 Posljednji grijeh, iako ne i najmanji, jest invazija Američkih snaga, potpomognutim nekim zemljama saveznicama na Irak. Sama invazija započeta je na osnovu lažnih informacija o iračkom posjedovanju opasnog oružja za masovno uništenje i o vezi Saddamovog režima s AlQaedom. Tadašnji američki ministar vanjskih poslova, proslavljeni general Collin Powel, protiv svoje volje i neznajući pravu istinu, naveden je da iznese te laži u Vijeću Sigurnosti i pred američkim Kongresom. Kada ipak velika većina zemalja članica Vijeća sigurnosti odbila da da podršku ratu, Bush je odlučio djelovati na svoju ruku, uz podršku V. Britanije i još nekoliko saveznika. Invazija je provedena tako da je Irak zapao u stanje kaosa i gradjanskog rata, a živote je izgubilo na stotine tisuća ljudi. Za novac potrošen u tome ratu moglo se je „kupiti” jako puno razvoja i demokracije, da je trošen na drukčiji način. Danas bi bilo puno manje terorista u Svijetu da je novac potrošen na mir a ne na rat. Sama invazija bila je velika pogreška. Ali, kada je već izvedena, još veća je pogreška počinjena raspuštanjem osnovnih stupova iračkog društva - vojske, policije i državne uprave, umjesto da ih se je prilagodilo novim uvjetima. Jer svakome je jasno na nije moguće uvesti pravu demokraciju bez jakih institucija države i uz oslobodjene etničke i religiozne suprotnosti koje se desetljećima potiskivane. To je zapravo bio recept za izbijanje gradjanskog rata. Manje više točno :-(. Ipak, ima jedan gadan zez ! „Sama invazija bila je velika pogreška. Ali, kada je već izvedena, još veća je pogreška počinjena raspuštanjem osnovnih stupova iračkog društva - vojske, policije i državne uprave, umjesto da ih se je prilagodilo novim uvjetima“ Esdo otprilike kaže ovo: „Amerikanci su nakon uspješne invazije TREBALI OSTAVITI IN PLACE SADDAMOV REŽIM, ukloniti „samo“ ključne figure a ostale „stupove“ društva ostaviti kakvi jesu! BUUUUUUUDALEŠTINEEEEEEEEE !!! Hej, ostaviti sve one (desetke) tisuće Saddamovih birokrata, ubojica i špijuna na njihovim pozicijama da i dalje omogućavaju normalno funkcioniranje iračke države! Koji su u uz to u velikoj većini Suniti (kojih je u Iraku „velikih“ 20 %) a Šijiti, kojih je preko 60 %, bi se s time kao trebali pomiriti ????? Jest, raspuštanje vojske i zabrana javnog djelovanja za stare Baathiste jest stvorila pool iz kojeg su teroristi lako regrutirali nove članove, ali ostaviti ih (u većini!) na njihovim položajima bi otprilike bilo kao da smo mi u Hrvatskoj devedesete rekli: „Ma, ajmo ostaviti UDBU kako je – maknuti ćemo im glavešine ali ovi drugi neka i dalje rade svoj posao“ !? (btw. nekako mi se čini da je kod nas upravo tako i završilo – a ni glavešine nismo „uklonili“, čak dapače ;-) Elem, koliko god invazija bila uspješno izvedena, toliko je kasnija okupacija bila nevjerojatno traljava i tu se doista za Busha nema ništa lijepoga reći ! Ocjena – 0.9. I tako je naš Esdo u sumi došao do: 0.0 + 0.2 + 0.2 + 0.5 + 0.7 + 0.5 + 0.4 + 0.99 + 1.0 + 0.9 = 5.39 od 10.0 mogućih :-)))). Nije se baš iskazao ... koliko god „eminentan“ bio, a pogotovo s obzirom na to ko mu je bio "meta" ;-) Nakon prenošenja ovih grijehova, bet u svom završnom komentaru iznosi stav koji (otprilike) i ja mogu potpisati. Jedino što bih ja dodao je da su „ekonomski poremećaji“ uvelike uvjetovani faktorima izvan dohvata predsjednika Busha (iako američki budžetski deficit sigurno nije pomogao !). A kakvu će ocjenu George W. Bushu dati povijest i hoće li na kraju stari mačak Kissinger ispasti u krivu ili u pravu, to ćemo ipak vidjeti tek za 10-20 godina ...

U zadnjih par mjeseci sam otvorio nekoliko blogova na Bloggeru. I, moram priznati da mi se puno više sviđa za nekakvo casual blog-anje. Lakši je za korištenje i ima iskoristivu email-to-post funkciju. Za razliku od Wordpress-a kojemu to ne radi ako je mejl pisan u html-u. Ima još… Imam volje pisati, ali nemam vremena za duge [...]

Pakiram. Hrpu toga.  Slike. Zvukovi. Mirisi. Dodiri. Dio stane u taj kofer koji mislim ponijeti sa sobom.  Dio tako očito strši. Prijeti nemogućnošću zatvaranja prtljage. Pa vadim van. Ne spremam natrag u ormare. Jednostavno bacam. Ovdje se ionako više neću vraćati.  Spremljene natrag u ormare ionako me ne bi dočekale. Uspomene. I slike. Često čovjek  z...